Adi Hrustemović i Igor Skvarica: Država mora služiti građanima, a građani uvijek moraju biti aktivni i solidarni

0
May 25th, 2014

U utorak 27. maja s početkom u 20 sati, na sceni Sarajevskog ratnog teatra publika će moći pogledati predstavu Džepovi puni kamenja. Režiju za ovu predstavu potpisuju Adi Hrustemović i Igor Skvarica koji, ujedno, u njoj i igraju glavne uloge. Predstava je rađena u sklopu programa Teatarski opservatorij, a mentor predstave je Ermin Bravo.

 

Za vrijeme predstave organizovati će se humantarna akcija prikupljanja neophodnih sredstava nastradalim u poplavama širom BiH. Svi oni koji donesu humantiarni paket zauzvrat će dobiti ulaznicu za predstavu. Kombi SARTR-a će se nalaziti od 18h ispred pozorišta. Također, ulaznice će se prodavati po regularnoj cijeni, a sav prilog od prodaje ide u humanitarne svrhe.

 

Razgovarali smo sa Adijem i Igorom o ovoj predstavi i trenutnoj situaciji u našoj zemlji.

 

Predstava Džepovi puni kamenja nastala je kao samostalni diplomski rad. Zašto ste se odlučili baš za taj tekst, te kako je došlo do vaše saradnje? Kako ste se upoznali?

Igor_Tekst sam izabrao za svoju diplomsku predstavu, a u tom trenutku najvažnije mi je bilo da tekst kojim ću diplomirati problematizira teme koje su mi, sa tim godinama i iskustvom važne, razumljive i inspirativne. Adi je također trebao diplomirati, ponudio sam mu tekst, “zagrizao” je i bacili smo se u avanturu.

 

 

Koliko su dugo trajale pripreme i istraživanja, od same ideje do realizacije? Šta je bio najveći izazov za vas u samom procesu nastanka predstave?

Adi_Prilično dugo, uzimajući u obzir prosječno trajanje proba za jednu predstavu koje je 6 sedmica ili 40-ak dana, naš proces je trajao 3 mjeseca. Ni sami nismo očekivali da će rad na predstavi biti toliko zahtjevan. Znali smo da nam predstoji dugotrajan i ozbiljan rad, ali smo ubrzo uvidjeli svu slojevitost i složenost ovog komada koji nas je tjerao do naših krajnjih granica i mimo njih. S obzirom na to da smo na sceni sami nas dvojica, i da se samo možemo jedan na drugoga osloniti je bilo jedinstveno iskustvo kakvo nismo imali prije toga, koje je zahtjevalo puno povjerenje. U predstavi igramo više likova, tačnije po sedam, bez promjena kostima ili bilo kojih drugih “pomagala”, a svaki lik pojedinačno je zahtjevao duboku analizu i pažnju, tako da smo dosta vremena provodili u istraživanju.

 

adi i igor

 

 

Mentor vam je vrhunski glumac Ermin Bravo, kako je bilo sarađivati s njim? Šta ste naučili od njega?

Igor_Činjenica da obojica cijenimo njegov pristup, studioznost i odnos prema poslu je presudila prvenstveno u izboru mentora na diplomskoj predstavi, a samim tim i stručnog saradnika u daljem procesu rada. Vjerovao je u nas, pa nas je puštao da probamo i griješimo, što smo mi obilato koristili (smijeh).

Adi_Mnogo smo naučili. I unaprijed smo znali da će tako biti. Obojici nam je predavao u određenom periodu tokom studija i znali smo da ćemo s njim zajedno materijalu prići maksimalno posvećeno i tretirati svu njegovu slojevitost koju nosi.

 

 

Šta ste naučili jedan od drugog?

Igor_Da više mislim na sebe, da se više cijenim. Nisam gotov s tom lekcijom, ali je jako značajna.

Adi_Zadržati mir i strpljenje i hladnu glavu. Da treba sagledati stvari objektivno i onda djelovati bez naglih reakcija.

 

 

Interes za ovu predstavu nije opao ni nakon dvije godine. Šta je to što ovu predstavu čini potrebnom sadašnjem dobu?

Adi_Nije to jednostavno reći, pogotovo kada smo mi ti koji su unutar predstave. Ali možemo pretpostaviti da je to virtuoznost koju predstava nosi sa sobom, ozbiljnost tematike koju tretira autorka i žovijalnost koju iziskuje od nas glumaca. Materijal nam nudi da pokažemo veliku maštovitost i razigranost za koju se nadamo da donosimo sa sobom.

 

 

Kakav je osjećaj raditi režiju jedne predstave, a istovremeno i glumiti u njoj? Koliko je to zapravo teško?

Igor_Mi smo radili glumački tekst i sav fokus smo stavili na glumačka sredstva, tako da nismo imali velikih rediteljskih rješenja ili intervencija. Činjenica da moraš sam sebe režirati nosi i brojne prednosti. Npr, mi dok probamo ili obnavljamo predstavu, stalno posmatramo i primjećujemo viškove koje treba brusiti i uvijek se trudimo da to unaprijedimo, to je jako zahvalna pozicija.

 

 

Da li Vam ponekad bude žao zato što ne možete pogledati neke predstave u kojima igrate?

Adi_Sigurno.

 

 

Predstava je priča o holivudskom snu i slijepom vjerovanju u njegova obećanja. Sanjate li vi američki san?

Igor_Da.

 

 

A, o čemu jedan glumac iz sanja u BiH?

Adi_O mnogo tomu. Ne bih rekao da je moguće nabrajati. Za to bi mi trebala zasebna rubrika.

 

 

Kakva je budućnost novih generacija bh. glumišta?

Igor_Zavisi isključivo od njih samih, od njihovih ličnosti, ambicija, poštenja, uzora…

 

 

Kakve su Vam ambicije, postoji li neki tekst koji ste oduvijek željeli da igrate u pozorištu?

Adi_Ima ih dosta. Nadam se da ću u budućnosti barem dio toga uspjeti da realizujem.

 

dzepovi puni kamenja

 

Možete li nam prokomentirati trenutnu situaciju u BiH, poplave, unesrećeni narod koji nije mogao računati na državu…

Igor_Kada je narod mogao računati na državu?! Nadam se da će ljudi u ovako teškoj situaciji, u oslonjenosti jedino jedni na druge, shvatiti svoju moć, i koliko zapravo mogu promijeniti stvari. Država mora služiti građanima, ali građani uvijek moraju biti aktivni i solidarni. Ako mene ne brine što poljoprivrednik nema traktor, zašto bi njega brinulo stanje u kulturi itd. Do sad je svako mislio na sebe i svoju muku, a iskreno se nadam da će se to promijeniti.

 

 

Na koji način ljudi u kulturi mogu doprinijeti u ovoj teškoj situaciji?

Adi_Postoji inicijativa koja podrazumijeva predstavu za djecu edukativnog karaktera koja bi se igrala u mjestima pogođenim poplavama. Trenutno je još u početnoj fazi i nemam mnogo informacija.




Najčitanije








FBL | MACCHIATO | MODA | LJEPOTA | LIFESTYLE | ART ATTACK | ZDRAV ŽIVOT | GEEKOLOGIE | COMMUNITY | ADRESAR

MARKETING | KONTAKT | IMPRESSUM

© 2013 - Sva prava zadržana - Fashion, Beauty, Love. Design by White Rabbit team