Boris Lalić: U vječnoj ljubavi s knjigom

0
October 26th, 2015

Borisa Lalića možete sresti ispred Akademije likovnih umjetnosti gdje predstavlja svoja književna djela, ili u vožnji biciklom, kojim ih dostavlja kupcima, ili na svakom književnom sajmu u Sarajevu, koje nikad ne propušta kao priliku da pokaže svoje knjige. Ako vam prije nije padalo na pamet da zastanete i popričate s autorom neke knjige, Boris će vam promijeniti mišljenje i koncept kupovine knjiga. On će vam svoje knjige predstaviti, a i lično dostaviti, ako je potrebno. U potpunosti posvećen svemu što se tiče njegove književnosti, od pisanja, preko dizajna, pa do štampanja, i konačno, uličnog marketinga i dostave, Lalić je novi mladi heroj bh. književne scene, koji je odlučio svoju književnost predstaviti direktno, bez posrednika u vidu izdavačkih kuća, i u zemlji u kojoj se knjige uopće ne kupuju, a kamoli čitaju.

 

Boris Lalić za Fashion, Beauty, Love govori o tome kako je nastala njegova ljubav za književnost, o žanrovima koje je kreirao, o tome zašto mu nije mrsko da sve radi sam, i o narednim poduhvatima.

 

 

 

Nemaš ni 30 godina, a već si napisao nekoliko knjiga, uključujući i posljednju, svježu zbirku priča Dobar život u vrijeme krize. O čemu je tvoja najnovija knjiga i šta čitatelji/ce mogu očekivati od nje u odnosu na tvoja prošla djela?

- Najnovija knjiga, kao i prethodne dvije, prikazuje život u savremenoj Bosni i Hercegovini. Ovaj put predstavljam se u formi kratkih priča, od kojih se može očekivati da zabave čitateljstvo, a što se pouke tiče – prikazuju se većinom karakteri koji nam u životu služe da se na njih nikako ne ugledamo, iako ima i ozbiljnijih, najviše do sada, čini mi se. Izraz sam ublažio, smanjio sam prostačku komponentu i književno kaćiperstvo, a prijatelji mi kažu da je sada sve dosta jasnije i da tekst lakše prolazi kroz oči. Osim toga, knjiga je opremljena ilustracijama, koje su radili Boris Stapić, Saša Džino, Dario Kristić i Zlatan Jovanović, a ima i dvije gostujuće priče, od Irhada Suljića i Zlatana Jovanovića. Jedino što je gore nego prije jeste što su mi stavili tanji karton na koricu bez mog znanja, ali to nije toliko strašno i ne oduzima knjizi ništa od njenog bića, nego meni smeta jer je stara na dodir čvršća od mlade.

 

Boris Lalic (7 of 13)

 

Za mene je možda jedna od najzanimljivih stvari u vezi tvog stvaralaštva to što si kreirao takoreći vlastite žanrove: malograđanski irealizam i seksnu fantastiku. Kako su se oni formirali, šta je utjecalo na njihovo stvaranje, i naravno, kako bi ih najbolje opisao/pojasnio?

- Te izraze sam osmislio prvenstveno da mi služe u promociji. Malograđanski irealizam je parodija na građanski realizam, sa željom da kaziva kako je u fokusu domaće društvo, a sexna fantastika je dodatak da zaintrigira veći broj ljudi, izražava čestu situaciju u prozi malograđanskog irealizma, kad karakteri, u nedostatku odgovarajuće polovine, fantaziraju o njoj. Trebalo je da sve skupa stvara komičan efekat, ali vidio sam kasnije u praksi da je bilo i ozbiljnih shvatanja, ljudi su me pitali za to, naročito oko seksne fantastike. Meni zapravo nije toliko stalo do tih kategorizacija, pošto vjerujem da svaki iole ozbiljan čitatelj književnosti dijeli knjige na valja, ne valja i vanserijske. Ovo više služi ne bi li koga zaintrigiralo da dadne mojim knjigama šansu.

 

Očito je da ti inspiracije ne nedostaje. U pričama se često pojavljuju likovi koje svi svakodnevno primjećuju, ulični skitači, ljubavni interesi, beskućnici… Kako tvoje priče nastaju, čime ih “hraniš”, kako ih razvijaš?

- Najviše me motivišu knjige koje čitam. One mi krijepe neophodnu vjeru u to što radim, daju mi ideje i uče me zanatu. Ugledam se na klasičnu književnost i pokušavam u njezinom duhu predstaviti savremeno bosanskohercegovačko društvo. Obično radim tako što prvo smislim kostur priče, pa se onda upuštam u pisanje. Trudim se da mi svaka priča ima glavu, tijelo i rep, te da bude dovršena i zaokružena cjelina, što možda ne postignem baš svaki put, ali bude toga.

 

 

Pročitala sam nedavno u jednom naslovu zanimljiv opis tebe: spisatelj, izdavač, distributer, prodavač. Četiri u jednom, dakle. Odakle potiče taj multitasking, kako izdržavaš taj ritam?

- Radim ono što volim i zato nemam osjećaj da radim tako puno poslova, to jest, za mene je to jedan posao sastavljen od nekoliko drugih. Podnosim ga odlično, jedino kad se desi nesretna okolnost da prodaja u potpunosti stane na par dana, tad mi zna biti mrsko sve, ali to se ne ljuti književni dio moga bića, nego trgovački. Idealno bi bilo da ja u životu samo čitam i pišem – o tome sanjam, a radim ovo što mi se čini da mi je trenutno najbolja opcija.

 

Boris Lalic (2 of 13)

 

Iz tvog je kompletnog postojanja potpuno jasno da obožavaš književnost. Kako se rodila ta ljubav?

- U ljubavi sam s knjigom od malih nogu. Imao sam četiri godine kada je počeo rat, a kako tada nije bilo struje, knjige i stripovi su carevali svijetom zabave. Mislim da sam se tu “zakačio”, a ljubav nije jenjavala s vremenom, nego se rasplamsavala. Fasciniran sam sposobnošću da se uz pomoć jezika stvaraju čitavi svjetovi i nikako se ne mogu zasititi da i ja stvaram svoje. Pisao sam od osnovne škole, a da je pisanje moj životni poziv shvatio sam prije nekoliko godina, kad sam vidio da se svašta u meni i na meni promijenilo, samo pisanje traje.

 

Pobijedio si na konkursu Oslobođenja za najbolju kratku priču. Šta ti je donijela prva književna nagrada?

- Donijela je novac i publicitet. Bilo je to jako lijepo iskustvo. Osim para, koje uvijek dobro dođu, mnogi ljudi su pročitali moju kratku priču, a meni je to najvažnije odmah poslije pisanja – da raja čita to moje i da bude zadovoljna. Kasnije su se pare potrošile, novine od tog dana kada je priča izašla su zastarile, tako da sam sad i ja sam pomalo zaboravio na tu nagradu.

 

Boris Lalic (1 of 13)

Specifično za tebe je i činjenica da si 100% DIY (do it yourself / uradi sam, op.a.). Svoju književnost samoinicijativno predstavljaš na ulici, reklamiraš na društvenim mrežama i lično dostavljaš. U društvu u kojem se i dalje misli da je sramota stajati na ulici i prodavati nešto, u kojem je DIY koncept skoro pa prezren ili se barem smatra neizvodivim, da li je bila potrebna hrabrost da počneš djelovati na taj način?

- Prije sam pokušavao naći izdavača. Komunicirao sam sa mnogima i shvatio da od ljubavi naše trenutno ništa ne može biti. Nemam ja para za toga, a i da imam, ne bih dao njima, jer mislim kako bi ispravno bilo da oni plaćaju meni, a nikako ja njima. Znao sam za DIY kao rezervnu opciju odavno i na kraju sam je iskoristio. Nisam se pokajao ni najmanje. Mislim da naši ljudi ne vole toliko DIY pristup jer je njima crnjak da budu sami u bilo čemu. Biti sam znači odgovornost, a to je ono što se ovih dana u BiH cijeni koliko i da imaš vaške.

 

Boris Lalic (6 of 13)

 

Šta naredno spremaš?

- Dogodine planiram objaviti novi roman. Radi se na tome polako i mislim da će to ispasti do sada najbolje i najljepše od mene. Još je rano da otkrivam detalje, saznat će se kad bude za to vrijeme. Uopšteno uzevši, plan mi je da svake godine izdajem novi naslov, mislim da to nije previše s obzirom da su moje knjige za zabavu i razbibrigu na prvom mjestu.

 

 

Razgovarala_Masha Durkalić

Fotografija_Vanja Lisac

Kosa_Đani Zuhrić / Gianni’s Barbershop




Najčitanije








FBL | MACCHIATO | MODA | LJEPOTA | LIFESTYLE | ART ATTACK | ZDRAV ŽIVOT | GEEKOLOGIE | COMMUNITY | ADRESAR

MARKETING | KONTAKT | IMPRESSUM

© 2013 - Sva prava zadržana - Fashion, Beauty, Love. Design by White Rabbit team