Damir Prica Kafka – Capri: Cul-de-Sac je težnja prema slobodi izražavanja

0
February 20th, 2015

U nedjelju, 22. februara na sceni Sarajevskog ratnog teatra održat će se koncert zagrebačkog impro jazz experimentalnog muzičkog sastava Cul-de-Sac. Koncert se realizuje u sklopu programa festivala Sarajevska Zima 2015 uz podršku ART LAB i Sarajevskog ratnog teatra.

 

Poster Cul de Sac Priprema bez linija reza

 

Postavu čine bivši i sadašnji članovi bendova Haustor, Trobecove krušne peći, Brujači, Peach Pit, Franz Kafka Ensemble, Pink Noise Quartet i mnogi drugi podržani duhom Dragana Pajića – Paje, jednog od utemeljitelja i najznačajnijih predstavnika zagrebačke improvizacijske scene, a članovi  su Darko Rundek (bas), Damir Prica Kafka - Capri (sax, klavijature), Franjo Glušac (gitara), Andreja Kurelec Košavić (vokal, truba), Bruno Vorberger (bubnjervi, udaraljke), Igor Pavlica (truba), Miro Manojlović (vibrafon, udaraljke), Neven Jurić (rog) i Nikola Vincelj Jinks (vizuali).

 

 

Imali smo čast ekskluzivno razgovarati sa Damirom Pricom Caprijem i Andrejom Kurelec Košavić.

 

 

 

Cul-de-Sac nastao je prije 29 godina u Zagrebu, u desetljeću koje je mnogo toga promijenilo u hrvatskoj muzici i donijelo mnoštvo novih bendova, projekata i saradnji. Kako je izgledala evolucija benda tih trideset godina? Na koji način je bend uspio opstati?

Capri_CDS se mijenjao ovisno o glazbenicima koji su svirali u njemu, ali osnovna ideja iz koje je nastao, a to je istraživanje na polju improvizirane glazbe, uvijek je bila prisutna. U stvari, bila je to težnja prema slobodi izražavanja, procesu koji nikad ne završava i ne smije završiti. Dok god to imamo u sebi, bend će imati razlog postojanja.

 

 

Bend je dobio ime po filmu Romana Polanskog iz 1966., kako je postao Orkestar za ubrzanu evoluciju?

Capri_Znali smo za taj film i voljeli Polanskog, ali mislim da nismo bend nazvali po filmu. Cul-de-sac je francuski izraz koji se može prevesti kao slijepa ulica, situacija bez izlaza, bez nade… To nam se dopalo, jer termin je vrlo dobro odgovarao našem senzibilitetu i osjećanju svijeta. Zanimljivo je napomenuti da je u to vrijeme djelovao i bend Last Exit u kojem su svirali vrhunski free jazz glazbenici Peter Brotzmann, Sonny Sharrock, Bill Laswell i Ronald S. Jackson. Glazba CDS i Last Exit imala je dosta dodirnih točaka, iako smo tek kasnije čuli njihovu glazbu. Naravno, nismo bili tako dobri glazbenici kao oni, ali imali smo tada vrlo sličnu ideju o glazbi… Glazba kao totalna improvizacija bazirana za ekspresiji. U periodu od 1994. do 2000., CDS je je djelovao u Amsterdamu kao duo, trio ili quartet. Nakon povratka u Zagreb, Pajo je uz starije članove grupe okupio mlađu generaciju glazbenika i tako je CDS evoulirao u Orkestar za ubrzanu evoluciju.

 

 

Damir Prica Kafka - Capri

Damir Prica Kafka – Capri

 

Zadnji nastup izvorne postave bio je 1990. na terasi nebodera na zagrebačkom Trgu republike za potrebe diplomskog rada reditelja Tomislava Jageca na Filmskoj akademiji. Nakon toga kroz bend su prošli brojni muzičari, koliko su te promjene utjecale na identitet benda?

Capri_CDS je mogao funkcionirati kao duo, trio, quartet, quintet, octet…a znalo nas je biti i 17 na sceni. Svi glazbenici koji su prošli ili ostali u bendu, doprinijeli su kvaliteti i evouciji banda, razvijali i dalje razvijaju koncepciju eksperimentalne i slobodne improvizirane glazbe.

 

 

Prošle godine 23. februara preminuo je Dragan Pajić-Pajo. Ostavio je za sobom ogromnu ostavštinu prvog impro muzičara i muzičkog experimentatora na ovim prostorima, ali bend Cul-de-Sac nastavlja tradiciju impro i experimentalne muzike u njegovu spomen. Možete li podijeliti s nama jednu uspomenu na Paju koje se najradije sjećate?

Andreja_Lastavica. Priča počinje kako smo imali probu Pajo, Capri i ja jednog lijepog dana u Jedinstvu prije negdje desetak godina, dan prije toga je umro naš prijatelj Bara, bili smo prilično tužni i sjetni, svirali smo takvu buku, kad odjednom je uletjelo jato lastavica i počelo letjeti u prostoriji. Mi smo i dalje svirali dosta snažno, ostale su pobjegle, ostala je samo jedna lastavica koja se udobno smjestila i slušala cijelu probu. Pajo je u jednom trenutku rekao da je to Bara koji nas je došao posjetiti… Te se uspomene uvijek rado sjećam…. Uostalom, ima toliko uspomena crno-humornih sa Pajom da jednostavno nema mjesta na papiru…

 

 

S Pajinom smrću nije zamrla i želja da se, kako starim fanovima, tako i mladim generacijama približe mogućnosti i atmosfera ovakve vrste muziciranja, koliko ćete se truditi održati sve to? Da li postoje neki mlađi muzičari koje ćete uključivati u bend?

Capri_Naprotiv, želja za muziciranjem je i dalje intenzivna, na svakom koncertu otvori se neki novi prostor, desi novo iskustvo koje nas ugodno iznenadi, a nadam se da i publika nalazi prostor za zadovoljstvo. Kroz bend su prošle različite generacije glazbenika. Najmlađi su imali oko 20 godina, npr. Andrija i Matija Santro, sinovi Nikole Santra, trombonista grupe Haustor. Razlika između najmlađih i najstarijih članova u bandu znala je biti i do 35 g. Momentalno, najmlađi član je vibrafonist Miro Manojlović, sin našeg prijatelja i kultnog umjetnika, Mancea. Ideja prerastanja CDS u Orkestar za ubrzanu evoluciju bila je i uključivanje mladih glazbenika, što je vrlo dobro funkcioniralo, pa je na koncerte dolazila publika od 20 do 50+. Međutim, sad smo band sveli na broj od 8 do 10 ljudi, toliko nas stane u jedan kombi ili dva auta. Vrlo teško je i sa ovim brojem naći gig malo dalje od Zagreba.

 

 

 

Kako ekperimentalna scena živi u Hrvatskoj, ima li još sličnih projekata i koliko ih podržavaju društvo iIi država?

Capri_U Hrvatskoj je eksperimentalna scena najrazvijenija u Zagrebu, u ostalim gradovima je vrlo slabo zastupljena, čini mi se. Najviše se očituje kroz festivale kao što su Izlog suvremenog zvuka i koncerte u organizaciji Muzičkog salona SC koji vodi Davorka Begović. Također, u Puli, u organizaciji Alena Sinkauza, održava se krajem ljeta festival improvizirane glazbe. Država nema puno sluha za tu vrstu scene. Moguće je dobiti nešto novaca od fondova za kulturu i napraviti projekt uz vrlo skromne financijske uvjete.

 

 

 

Cul-de-Sac ne poznaje komercijalne kompromise. Koliko je danas teško doći do publike? Koliko zapravo mlađe generacije imaju uopšte interesa za vašu muziku? Koliko vam je bitno da privučete pažnju tih mlađih generacija koje odrastaju na mp3 zvuku?

Capri_Mlađa publika vrlo je dobro reagirala na nedavnim koncertima u Zagrebu, Splitu i Šibeniku. Ta vrsta glazbe je apsolutno nekomercijalna, ne vrti se po radijima, osim sto se ponekad moze čuti na trećem programu radio Zagreba. Činjenica je da uži krug ljudi sluša free jazz, improviziranu glazbu, suvremenu eksperimentalnu glazbu, tako da je uspjeh ako publika ne pobjegne nakon prvih 10 min, a pogotovo ako većina ostane do kraja koncerta. Pretpostavljam da u mjestima gdje nikad nismo svirali, veći dio publike dođe iz znatiželje. Neki će vjerojatno doći i sljedeći puta jer im se dopalo i otkrili su nešto novo, a nekima će jedan koncert biti više nego dovoljan za neko dulje vrijeme. Ako nekoliko mlađih ljudi zainteresiramo za tu vrstu glazbe, onda je to super.

 

 

 

Prošle godine je pokrenuta priča o objavi arhive benda, kakve su šanse da se to uskoro realizira?

Capri_Vrlo je vjerojatno da ćemo uskoro dobiti nešto novaca iz fondova za kulturu i krenuti sa postepenim procesom arhiviranja audio i video materijala CDS i Dragana Pajića – Paje. Vjerojatno će trebati 2 – 3 godine da se to napravi. Voljeli bismo, između ostalog, realizirati dvostruki album (vinyl) sa glazbom CDS.

 

Andreja Kurelec Košavić

Andreja Kurelec Košavić

 

Zanimljivo je da vaše nastupe prate i vizualni radovi Nikole Vincelja Jinxa, koliko je bitan taj vizuelni dio za potpunu atmosferu na vašim koncertima?

Capri_Jinx je dio benda samo što ne svira, nego inspiriran glazbom crta male crteže koje projicira tokom koncerta. Izuzetno su bitne njegove projekcije za cijelokupni doživljaj CDS.

 

Andreja_Bez Jinxa slijepa ulica bi bila mračna! On svira sa tim grafikama, puni rupe u tišini koje nikad nema, a ponekad se i priželjkuje od strane publike.

 

 

 

Šta za vas znači biti pionirom eksperimentalne scene na Balkanu?

Capri_Usudio bih se reći da je to pomalo pretjerana klasifikacija. CDS je dio alternativne eksperimentalne scene nastale na prostorima bivše Jugoslavije, ali ne i prvi bend koji je svirao tu vrstu glazbe. Eksperimentalna glazba je vrlo širok pojam. Mislim da je važno napomenuti da je CDS započeo kao bend koji svira improviziranu glazbu koja je inspirirana ponajviše free jazzom, noiseom, minimalizmom, elektronskom i eksperimentalnom glazbom. Nazivali smo je tada egzistencijalnim ekspresionizmom. Sad je možda primjereniji naziv eklektični ekspresionizam.

 

Krajem ‘70-ih i početkom ‘80-ih, u Zagrebu je djelovao bend Deep Throat, nazvan prema istoimenom kultnom porniću. Bend je osnovao i vodio kompozitor i pianist Zoran Šilović-Šilo, inače član i kompozitor u Kugla Glumištu. Deep Throat je izvodio Šilove kompozicije u kojima je uz zadanu strukturu bilo prostora za eksperimentitanje i za slobodnu improvizaciju baziranoj na free jazzu i avangardnoj glazbi. Glazba zadnje podstave Deep Throat (1982.) bila je potpuna improvizaciji, bez strukture, nastajala je trenutačno kroz ekspresiju glazbenika. Dakle, vrlo je moguće da je prvi band alternativne eksperimentalne glazbene scene na ovim prostorima bio Deep Throat. Kad govorimo o toj sceni, onda ne mislim na akademske ansamble i kompozitore suvremene glazbe.

 

 

 

Zanimljivo je da ste Vi, Capri, zajedno sa Darkom Rundekom i Igorom Pavlicom bili članovi grupe Haustor. Nekoliko puta je bilo priče da bi se bend mogao ponovo okupiti, kakve su šanse za to?

Capri_Da, u CDS gotovo od samog početka svira Igor Pavlica, nešto kasnije pridružio se Darko, a Nikola Santro također je zasvirao na nakoliko koncerata. Pola grupe Haustor se u jednom kraćem periodu našlo u CDS. Darko je kompetentniji da odgovori na pitanje u vezi sa ponovnim okupljanjem Haustora, a meni se čini da su šanse momentalno vrlo male za tako nešto.

 

 

 

Šta očekujete od koncerta u Sarajevu?

Andreja_Dobar odaziv i reakciju publike! Drago mi je da sviramo u kazalištu, jer manje više doživljaj Cul –de – Saca je poput predstave, vraški je čulno vizualna. Udara na srce i kožu, ono kad se naježiš i zatvoriš oči i putuješ, u ovom slučaju u slijepu ulicu…

 

 

 

Kad pomislite na Sarajevo šta je vaša prva asocijacija?

Andreja_Jako volim Sarajevo i uvijek mu se rado vraćam! Uvijek sam se dobro provela svirajući i uživajući u tom gradu, znam da je kliše, ali kaj je, je ! Sarajevo jedva čekam!

 

 

 

Gdje će vas publika nakon Sarajeva moći čuti?

- Odmah dan nakon Sarajeva je izložba Jinxovih grafika i session u zagrebačkoj galeriji Greta, zatim Rijeka i Pula u aprilu, Srbijai Makedonija na jesen, a dogodine nadamo se evropski jazz, impro i festivali experimentalne glazbe.

 

razgovarala_Besima Svraka




Najčitanije








FBL | MACCHIATO | MODA | LJEPOTA | LIFESTYLE | ART ATTACK | ZDRAV ŽIVOT | GEEKOLOGIE | COMMUNITY | ADRESAR

MARKETING | KONTAKT | IMPRESSUM

© 2013 - Sva prava zadržana - Fashion, Beauty, Love. Design by White Rabbit team