Ena Kurtalić i Amila Terzimehić: SARTR inspiriše i stavlja osmijeh na lice, a inspiracija pretvara korake u piruete, skokove i letove

0
June 24th, 2014

U četvrtak, 26. juna 2014. s početkom od 20 sati publika će na sceni Sarajevskog ratnog teatra ponovo imati priliku pogledati predstavu Odette&Odile. Ovo igranje će ujedno biti i posljednje na daskama SARTR-a, a sav prihod od prodaje ulaznica ide u svrhe prikupljanja neophodnih sredstava nastradalim u poplavama širom BiH.

 

Predstava govori o brojnim temama i problemima kao što su: pretjerana ambicija i želja za savršenstvom, nesigurnost, strahovi, sukobi sa samim sobom, skriveni slojevi u čovjeku. Priča o razumu i emocijama, o restrikcijama i slobodi, o strahu i hrabrosti, tako da je predstava univerzalna i da se svako može u njoj pronaći i poistovjetiti se s njom.

 

odette-3

 

Glumice Ena Kurtalić i Amila Terzimehić, koje su ujedno i rediteljice i koreografkinje predstave Odette & Odile, gostovale su na IT’S festivalu u Amsterdamu, najvećem teatarskom i plesnom festivalu u Evropi, a zatim ih je očekivalo učešće na Fusion Festivalu u Berlinu. Oba događaja okupljaju mlade glumce koji ili još studiraju ili su tek završili akademije, a talentirani su i ambiciozni te se bave novim formama, baš kao što to čine i Kurtalić i Terzimehić. Na amsterdamskom festivalu njihova predstava bila je nominirana u takmičarskom dijelu za najbolju stranu predstavu. Osvojile su drugo mjesto.

 

Odette&Odile je imala jako zanimljiv i uzbudljiv put. Pored gostovanja i poziva na razne festivale, Ena i Amila snimile su snimile i kratki film Labud na istu temu, koji je režirao i snimao Almir Đikoli. Nakon filma, grupa Divanhana ih je pozvala da učestvujemo u snimanju njihovog spota za pjesmu Emina,a također, imale su čast da nastupaju na otvaranju Vjećnice uz našeg čelistu Vedrana Smailovića.

 

 

Kako je bilo stvoriti i kreirati nesto poput Odette&Odile?

Amila_Mislim da su postojala dva razloga zbog čega smo Ena i ja prije tačno dvije godine počele stvarati Odette&Odile. Prvi razlog je bio taj što su nam se tijela počela buniti što ih ne koristimo i zapostavljamo. Tijela su željela progovoriti. Drugi razlog je taj da doprinesemo razvoju savremenog plesa i fizičkog teatra u našoj zemlji, koji je pritom poprilično zapostavljen i neshvaćen. Zajednički put ka izazovu, želja da se ta priča nastavi i rascvjeta kao i cilj da nam se i ostali pridruže u ovoj igri. Bojimo se da zaplešemo, a zadovoljavamo jednoličnim sigurnim koračanjem…

 

Ena_Sam proces stvaranje predstave je bio jako uzbudljiv, a život predstave nakon premijere je bio još uzbudljiviji. Divno je raditi sa najboljom prijateljicom, koja zna tačno kad da te ohrabri i kako da te natjera da daš sve od sebe. Ono što je meni bilo najvažnije je da sam se uvjerila da je moguće napraviti predstavu ovakvog tipa i da su ljudi zainteresovani za to. Ponovo se moramo zahvaliti Jasni Žalici koja nam je bila mentor, kostimografkinji Lejli Hodžić i scenografu Amaru Zahiragiću koji su se sa nama upustili u avanturu zvanu Budžet od nula maraka, ali sa mnogo želje, snage i volje.

 

odette

 

 

 Na koji način je došlo do saradnje sa Jasnom Žalicom i kako je sve to skupa izgledalo?

Amila_Profesorica Jasna Žalica i docentica Sanja Burić su Eni i meni predavale scenski pokret 4 godine na ASU. Sa sigurnošću tvrdim da studenti naše Akademije imaju odlično znanje i više nego dobre temelje da se bave fizičkim teatrom. Za mene je ovo jedan od ljepših procesa u dosadašnjem iskustvu. Profesorica Jasna nam je dala potpunu slobodu da se izrazimo na način na koji mi želimo, ali nas je i vraćala na pravi put kad god smo skrenule s njega. Zajednički rad zasnovan na poštovanju i povjerenju. Pored toga što je sjajna glumica, odličan je i pedagog. Mislim da nam je profesorica prije svega bila prijatelj, zbog čega smo se i mi osjećale opuštenije i kreativnije.

 

odette-4

 

Nakon premijere u SARTR-u, odmah ste dobile poziv da učestvujete na MESS-u te godine, gdje ste igrale u FutureMESS IYMT programu.

Amila_Sarajevski ratni teatar i festival MESS su nam bili presudni za sve sljedeće festivale na kojima smo učestvovali. Prvi festival koji je usljedilo bio je studentski teatarski festival u Hrvatskoj, u Đakovu, gdje smo osvojile drugo mjestu u takmičarskom programu. Nakon Đakova smo otišle za Amsterdam i Larz gdje smo predstavu odigrale 5 puta. I ponovno osvojile drugo mjesto u Amsterdamu. Poslije smo dobile poziv od Skena Ap Festivala iz Prištine. Rekli su nam da su zaintersirani da učestvujemo i da apliciramo, što smo i učinile. Aplicirale smo i prošle nakon što su vidjeli materijal i, vjerujemo, čuli kritike iz Amsterdama. Već odavno smo imale želju da učestvujemo na ovom festivalu ali nismo vjerovale da ćemo biti izabrane jer je konkurencija velika, a samim tim i kvalitet.

 

Ena_ Pored ovih festivala, dobile smo još poziv da igramo u Istanbulu, poziv za festival u Nottinghamu, da ponovo igramo na festivalu u Larzu, gdje smo već 5 puta igrale prošle godine. Poziv iz Birminghama da učestvujemo na njihovom festivalu BE, potom u Rimu, Poljskoj. Razlozi zbog kojih nismo mogli ispratitti ove festivale su ili zbog problema sa novcem ili zbog naših obaveza.

 

 

 

Fizički teatar stavlja pokret u prvi plan. Koliko je teže/lakše izraziti misao kroz pokret nego kroz riječ?

Amila_Tijelo je mjesto pamćenja, skladište za misli i osjećaje. Za nepoznate i zatajene energije.U njemu je ono najdublje koje je nama strano. Za mene je izražavanje misli kroz pokret možda i najveći osjećaj slobode i istine. Hrabrost. Kroz pokret tijela otkrivamo neistraženo u nama koje sakrivamo i potiskujemo.

 

Ena_Fizički teatar stavlja u fokus pokret kao glavno izražajno sredstvo, ali iza svakog pokreta mora postoji jasno određena misao i emocija. Pored pokreta, ova predstava zahvata sve što i svaka dramska predstava nosi u sebi; konkretno htijenje, narativnu jasnoću, različite karaktere, razvojnu liniju lika, sukob… Tako da je ovo prije svega bio zanimljiv i izazovan glumački zadatak. Na ovoj predstavi Amila i ja smo same radile koreografiju i režiju i shvatile smo da glumac u ovom slučaju mora biti i skulptura i skulptor.

 

 

 

Šta je bio najveći izazov za vas u samom procesu nastanka predstave?

Ena_Baviti se formama i načinom u teatru koji su rijetki u našoj sredini. Biti u isto vrijeme i reditelj i koreograf i performer. Zahvaljujući ovoj predstavi počeli smo puno više cijeniti svaki aspekt koji čini teatar i stvaranje predstave. Shvatili smo da smo svi jednako potrebni jedni drugima, i da smo svi puzle koji imaju isti cilj. Stvoriti cjelinu i iznijeti istu ideju i misao.

 

 

odette-1

 

Kako mlade i kreativne autorice na polju kulture i umjetnosti vidite budućnost teatra i kulturnih institucija?

Amila_Činjenica je da se situacija za umjetnike pogoršava svakim danom, da budućnosti skoro da nema za teatar i kulturne institucije, da ih guše iz dana u dan, a oni se bore svom silinom da opstanu i više od toga, boli me. Boli me kada vidim da su ljudi ravnodušni prema tome, te da ne uviđaju moć i snagu umjetnosti, da i sami umjetnici odustaju, gase žar u sebi i počnu upadati u apatiju. Mislim da možemo puno više nego što mislimo i da nismo svjesni svog kvaliteta i snage koju nosimo.

 

Ena_Budućnost teatra vidim u kreiranju novih formi kao i u autorskim projektima.Također mislim da je nužno da se iskoriste kulturne institucije koje su trenutno ili zatvorene ili se u njima održavaju manifestacije koje, nažalost, većinom nemaju veze sa kulturom.

 

 

 

SARTR – pozorište duše – koliko vam znači imati teatar koji vas podržava?

Amila_Moj odgovor se nalazi u vašem pitanju. SARTR je pozorište koje ime posebnu, drugačiju i jedinstvenu dušu. Pozorište u kojem su vrata uvijek širom otvorena. Tako ja smatram da život treba izgledati. Poput otvorenih vrata, a magija, ljepota i igra su iza otvorenih vrata. SARTR-ovih… Igra sa Nihadom Kreševljakovićem, glumačkim ansamblom kao i čitavim timom Sarajevskog ratnog teatra ima smisla, jer inspiriše i stavlja osmijeh na lice, a inspiracija pretvara korake u piruete, skokove i letove…

 

 

Ena_SARTR je zaista specifičan teatar i s sa razlogom je dobio epitet pozorište duše. Svaki umjetnik koji je imao kvalitetnu ideju i veliku želju za realizacijem iste je u njemu pronašao svoj dom. Jako sam sretna što smo nas dvije imale potpuno povjerenje i podršku SARTR-a bez koje sigurno ne bismo mogle da uradimo ovu predstavu. Još jednom veliko hvala vrijednom, predivnom i uvijek nasmijanom timu Sarajevskog ratnog teatra.

 

razgovarala_Besima Svraka




Najčitanije








FBL | MACCHIATO | MODA | LJEPOTA | LIFESTYLE | ART ATTACK | ZDRAV ŽIVOT | GEEKOLOGIE | COMMUNITY | ADRESAR

MARKETING | KONTAKT | IMPRESSUM

© 2013 - Sva prava zadržana - Fashion, Beauty, Love. Design by White Rabbit team