Frenkie, Kontra & Indigo / PUTANJA: Album koji donosi kompresovani balans između stare i nove škole rapa

0
September 10th, 2016

Život u konstantnom strahu od promjena nije nešto čime se čovjek treba hvaliti. Nedostatak želje za izlaskom iz komfort zone, barem po pitanju umjetnosti, u meni je nastao kao odbrambeni mehanizam od trovanja lošim nusproduktima subkulture kojima sam se izlagao dugi niz godina. Sve je na svjetskom, regionalnom i lokalnom nivou u muzičkom smislu otišlo k’ vragu. Možete pokušati kontrirati ovoj izjavi, ali imam dovoljno argumenata kao muzički novinar, muzičar i slušatelj da vas ubijedim, pa čak i statistički, da sam u pravu.

 

Ako mislite da sam konzervativac po pitanju metal zvuka, trebate mi postaviti nekoliko pitanja o rapu koji slušam pa da me nazovete beat Hitlerom. Rap, baš kao i metal u Bosni i Hecegovini inficirala je kriza identiteta i lijenosti, nedostatak koherentnosti vizija i emocija koje se prenose zvukom. Završivši sa curom i mlađom rodicom na Raplici, Red Bullovom battle takmičenju, u nadi da ću čuti malo pravog, slatkog opakog rapa, neugodno sam se iznenadio nedostatkom kvalitete kako takmičara, tako i određenog kruga izvođača koji su izvodili svoje numere u revijalnom dijelu. Pored sarajevskog dvojca Helem Nejse koji ima tu nesreću da svoj rep predstavlja upravo ovdje – u Sarajevu, najznačajniji po pitanju spašavanja sveukupnog dojma bili su FM Jamovi vitezovi Kontra i Frenkie. Uigran tim već godinama satire bine širom Evrope, a kvalitet su dokazali i ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu, podigavši redom sve na noge, a usput i moju ručicu koja se odavno nije njihala u znak podrške bacačima rima.

 

Čemu dugi uvod? Potreban je jer je upravo fantastični nastup dvojca mene zainteresirao za njihov zajednički album. Kočnice su otpuštene i spoj novog i starog mi je stavio do znanja da mogu samo propustiti nešto dobro ukoliko se budem držao utabanih staza.

 

Frenkie, Kontra, Indigo / foto_FB Frenkie

Frenkie, Kontra, Indigo / foto_FB Frenkie

 

Putanja je prva oficijelna albumska saradnja između Kontre i Frenkieja, a pridružio im se Mirza Rahmanović poznatiji kao Indigo. Ovaj tuzlanski DJ je, kako bi Čičak u svom uzmi taj keš ludilu volio reći, nova nada i nova snaga te je Putanju usmjerio u potpuno zanimljivom smjeru.

 

 

YouTube Preview Image

 

Nakon kraće intro trake koju je veoma lako zamisliti kao uvodnu numeru prije izlaska Frenkieja, Indiga i Kontre na binu, počinje pjesma Voltron. Prvi od mnogih zaraznih refrena nastavlja se Kontrinim versom. Multisi, igre riječima i flow dio su Kontrinog arsenala dugi niz godina, ali mu se mora skinuti kapa na razumljivosti i jasnoći koju je pronio kroz cijeli album. Frenkie roka dio refrena i nastavlja sa svojim versom koji predstavlja standard Frenkiejeve karijere u posljednjih nekoliko godina – on je čvrst, odrješit, ali ponekad previše jednostavan da bi zadržao pažnju nakon što Kontra uleti na beat kao da mu neko drži uperen pištolj u glavu. Voltron je hit koji će najvjerovatnije dobro funkcionisati kao pjesma koja otvara koncerte zbog prepoznatljive forme prezentiranja repera kroz sukobe sa fiktivnim i/ili neimenovanim rep oponentima sa kojima se svaki reper sukobljava kroz karijeru. Usput, Frankie, Kontra, Indigo je zaista nezgrapno ime za izvođače, pa je moja pomisao da je Voltron bolje ime za grupu ovog sastava dobila smisao kada mi je Frenkie rekao da je to bio radni naziv projekta. Voltron je u meni pobudio slutnju da bi cijeli album mogao biti lirički shadow boxing, ali srećom, već nakon singla Brat Moi, stvari su krenule drugi i pozitivnim smjerom.

 

YouTube Preview Image

 

Brat Moi je pjesma hiper zaraznog refrena koja udara u srce mahale i vikinškog ponašanja ovdašnjih generacija. Ja se nikad nisam ložio na bratstvo iako koncept poštujem i shvatam. Ipak, činjenica je da će ova pjesma uveliko zadovoljiti potrebe kako naše dijaspore koja se veže balkanskim čvorom i bratstvo doživljava na jednom drugačijem nivou, a onda i lokalnih ljubitelja rapa. Vrijedi izdvojiti gostovanje Shtuke kojeg je nevjerovatno milo čuti na beatu. Shtuka je jedan od sarajevskih MC-ja koji se nikad aktivno nije laktao na sceni iz meni apsolutno nepoznatih razloga, ali mi je oduvijek bio drag zbog kvalitete djela. Sarajevska, ali i bh. priča dobila bi značajno pojačanje kada bi se Shtuka malo aktivirao i odbacio kožu gosta na numerama svojih kolega.

 

YouTube Preview Image

 

Bio sam tu je pjesma o odrastanju, sazrijevanju i podešavanju kormila. Pjesma je to o časnom porazu kada osobi porodica i vlastito mentalno zdravlje postanu važniji od dežuranja na kordonu. Bio sam spreman moju mladost da ti predam, ali godine moje djece – ne dam, govori Frenkie u pjesmi i podsjeća na Damira Avdića koji je iz jedne vrste bijesa prešao u sasvim drugu kako je postao roditelj. Iskreni muzičari sazrijevaju kako godine prolaze i lijepo je čuti kako Frenkie ide ukorak sa svojim mentalnim sklopom.

 

A svu jednostavnost koju sam mu možda zamjerio na ovom ili prijašnjim albumima, apsolutno sam prekrižio kad sam čuo pjesmu Malkice. Himna je to dolaska djece i bivanja roditeljem u svijetu, vremenu i zemlji u kojoj je biti roditelj apsolutno iščašena ideja. Kako je pjesme išla, pucali su me flashbackovi moje noći četvrtog aprila 2012. godine kada sam ja postao tajo. Ta je pjesma, za one neupućene (čitaj: one koji još uvijek nisu roditelji) iskrena i čista, bez obzira da li vam se zvukovno ili idejno sviđa. Ova vrsta pjesama se i ne treba izvoditi uživo, jer je odvajanje parčeta privatnosti blasfemija. Isto ne može zaživiti u zadimljenim klubovima gdje se čuje zveket boca. Najsimpatičniji vers u cijeloj priči je pun vaših slika mi je mobitel, i hvalim se okolo kao pravi roditelj. Korištenje pridjeva pravi uveliko me podsjeća na trenutke zbunjenosti koje osjetim i ja dan-danas kada se upitam da li je moguće da je moja kćerka stvarno moje dijete.

 

putanja-1

 

Pored Bio sam tu i Malkice, Viša srednja klasa je treći član Putanjinog trojstva po vlastitom izboru. Ne mogu se oteti osjećaju da ova numera fantastično funkconiše kao sarkastična izjava, satirični prikaz našeg društva – puna kolica, ništa brza kasa odlično funkcioniše kao protivuteg nasuprot klupskom beatu koji definitivno ne očekuje priču o zadovoljenju osnovnih životnih potreba čovjeka u Bosni i Hercegovini.

 

Pjesma Karma je sestra Voltrona i kao takva, nosi svo breme te numere, ali uz dramatičniji i samim tim opakiji refren. Jaranstva je pjesma o alkoholu, a dobro svi znamo kako prolaze pjesme o ženama, alkoholu i narkoticima – uvijek pronađu svoju publiku, pa i na najneobičnijim mjestima. Zanemarimo outro numeru koja bi bolje funkcionisala bez pjansko/mamurnog brbljanja beogradskog repera Juicea koje djeluje kao interna šala ekipe i nikako ne odgovara nakon pjesme Putanja. Istoimena numera završava ubitačnim Kontrinim versom u kojem sarajevski reper dokazuje još jednom kako zvuči kad se upare sablja od jezika i giljotina od mozga. Pronicljivo i snažno.

 

YouTube Preview Image

 

Indigo predstavlja određenu vrstu virusa u cijeloj kombinaciji, ali znate kako stvari stoje sa virusima, značajan su faktor izgradnje imuniteta i sveopće slike. Rep dvojac je tvrd na skoro svakoj pjesmi, dok Indigo redom lansira beatove koji su daleko od onoga što bih ja smatrao standardom (čitaj: KRS One i Provincija). Ipak, trojac se nalazi na sredini gdje srećom nema Dine Merlina već unikatan spoj novog i starog. Kontrini i Frenkiejevi versovi ferceraju na Indigovim beatovima bez obzira da li je u pitanju iskrena ispovijest o roditeljstvu ili dekapitacija neidentificiranih rap protivnika. Album zvuči svježe, moderno, ali vjerodostojno, što je u svjetlu današnje rap muzike, barem ako mene pitate, jako teško postići. Treba prepoznati i fantastičnu odluku ekipe i činjenicu da su uklopili osam pjesama unutar 29 minuta. Brojčano, ovo je EP izdanje po standardima naših rap izvođača, ali činjenica je da ovdje nema fillera te materijal drži pažnju sve vrijeme. Bez potrebe da se latimo daljinskog i skip dugmeta, ostaje samo prostor koji treba popuniti pohvalama.

 

putanja-2

 

Mnogo se toga, barem iz moje vizure koja, da se razumijemo, nije toliko relevantna u smislu tvrdokorne rap kritike, može zamjeriti i Frenkieju i Kontri na njihovim solo izdanjima, a najčešće pretjerivanje u određenim segmentima. Međutim, Putanja je zaista best-of materijal njihovih umijeća. Ovaj album donosi kompresovani balans između stare i nove škole rapa, tvrdog i mekšeg, iskrenog i prepotentnog gdje ni mlađi, a ni stariji slušatelji neće ostati uskraćeni za pjesmu koja im se sviđa.

 

 piše_Arnel Šarić

fotografije_Frenkie/Facebook




Najčitanije








FBL | MACCHIATO | MODA | LJEPOTA | LIFESTYLE | ART ATTACK | ZDRAV ŽIVOT | GEEKOLOGIE | COMMUNITY | ADRESAR

MARKETING | KONTAKT | IMPRESSUM

© 2013 - Sva prava zadržana - Fashion, Beauty, Love. Design by White Rabbit team

17352865_10155148556049777_1286255218_n