Guerrilla Girls: Umjetnost gubi svoju vrijednost jer postaje investicija

0
September 29th, 2015

Iza aktivističke skupine Guerrilla Girls je čak 30 godina rada. Počele su praveći aktivističke postere kojima su upozoravale na to koliko golih ženskih tijela ima u muzejima i nabrajajući koje su to “prednosti” žena umjetnica. Pošto su i nakon 30 godina umjetnice i dalje marginalizirane, ove feministkinje imaju jednako puno posla, a toj borbi pridružuju i akcije protiv elitizacije umjetnosti koja se oslikava u masovnoj kupovini umjetničkih djela od strane bogatih bijelih kolekcionara. Za FBL.ba Frida Kahlo i Käthe Kollwitz, dvije članice Guerrilla Girls, govore o reakcijama na njihovo predavanje u sklopu nedavno održanog festivala Pitchwise 2015, objašnjavaju zašto koriste imena preminulih umjetnica i maske gorila, te zašto bi umjetnost trebala biti jeftina

 

 

 

Da li ste zadovoljne predavanjem na PitchWiseu, kao i radionicom koju ste održale? Kakve su bile reakcije?

Frida_Prvo sam mislila da publika ne reagira, jer smo navikle da se ljudi smiju i kikoću, te udaraju nogama o pod i plješću. Poslije smo pitale zašto je publika bila tiha, i rečeno nam je da su se svi smijali, ali u sebi.

 

Käthe_Ali, ljudi su nam prilazili nakon predavanja, što se dešava kad god nastupamo. U gradovima kao što je Portland treba nam sat vremena poslije nastupa da sa svima popričamo. Sadržaj je namijenjen svima, od 8 do 80 godina, no mi smo sretne jer našu publiku mahom čine žene koje znaju za naš rad, a nas posmatraju kao uzor da prakticiraju aktivizam na vlastiti ludi način.

 

Frida_Uvijek se iznenadim kako je moguće povezati naše žaljenje na svijet umjetnosti i pop kulture u SAD-u sa bilo čim što se dešava drugim ljudima. Došle smo u BiH, zašto bi ikome ovdje bilo stalo do onoga što mi govorimo?

 

Käthe_Slažem se s tim, ali isto tako mislim da smo mi dosta stvari na određeni način olakšale. Izmislile smo potpuno drugačiji način prakticiranja političke umjetnosti, koji je zapravo veoma jednostavan. Njega čini mnogo elemenata, ali je prilično jednostavan i mislim da ljude osnažuje kada znaju da i oni/e to isto mogu učiniti.

 

Guerrilla Girls (4)

 

 

U svome predavanju ste spomenule feminističku grupu Pussy Riot. Da li ih smatrate na neki način nusproduktom vlastitog rada, te grupom koja je inspirirana istim principima?

Käthe_One nas uvijek spomenu, ali Pussy Riot je više od toga. One rade u zemlji u kojoj se ne može tek tako raditi to što one rade. Mi to, s druge strane, možemo uraditi. Možemo otići u crkvu i napraviti nešto takvo. One su napale sistem tako mnogo puta, i nevjerovatno su hrabre.

 

Frida_Na neki čudni način, kada vidim šta se desilo njima, skoro sam pa zavidna što žive u kulturi u kojoj se njihov rad toliko ozbiljno shvata da ih se šalje u zatvor. Postoji nešto apsurdno u tome kada možete reći bilo šta u kulturi koja samo kaže: Ok, sljedeći!

 

Käthe_Ali u tome je sadržan i pravi izazov, jer se u našoj kulturi morate probiti. Toliko je buke, toliko toga se dešava, većina stvari je komercijalna, ali također postoji i mnogo aktivizma, i probiti se kroz ustaljena mišljenja ljudi je jako teško. To je nešto što smo pokušavale uraditi od samog početka. Nismo uvijek uspijevale, ali kad napravimo nešto što je nezaboravno, mislim da to ostavlja svoj trag.

 

Frida_No, da skratimo. Pussy Riot, zaista vas volimo!

 

 

 

Za svoje pseudonime uzimate imena preminulih umjetnica, što vašem radu daje dodatnu obrazovnu perspektivu. Zašto ste za sebe izabrale baš ta dva pseudonima?

Frida_U mom slučaju se to desilo vrlo brzo. Kada smo odlučile da su nam potrebni pseudonimi kako bi komunicirale međusobno, ali i sa javnošću, trebalo mi je dvije sekunde da se odlučim za Fridu jer sam upravo bila pročitala njenu biografiju koju je napisala Hayden Herrera. Frida je dugo bila ikona u Meksiku, ali je bila “nova” u SAD-u. Bilo je nešto tako posebno u vezi nje, nešto čemu nisam mogla odoljeti. Odmah sam rekla Ja sam Frida Kahlo!

 

Käthe_Mnoge od nas su morale istraživati i pronaći više podataka o ovim umjetnicama. Kao i ljudi danas, mi ih nismo poznavale. Käthe Kollwitz nije moja omiljena umjetnica, ali je bila dugogodišnja aktivistica, pored toga što je bila umjetnica. Nije vjerovala u povinovanje sistemu, bila je politička aktivistkinja, pravila je umjetničke radove koje su mogli posjedovati svi, uradila je dosta zanimljivih radova o ženama, radnicima, čak i o seksu. To mi je izgledalo kao kompletan život – umjetnica si i aktivistica si.

 

 

 

 

Pričajmo o tezi koju zagovarate – da umjetnost treba biti jeftina. Svi misle da je umjetnost ekskluzivna i rezervisana za intelektualce, i da mora imati novčanu vrijednost. Kako umjetnost učiniti jeftinom?

Frida_Pogledajmo na trenutak druge oblike umjetnosti koji se mogu reproducirati, kao što su film, muzika knjige… Svi ovi oblici umjetnosti se mogu reproducirati tako da ne izgube svoju unutrašnju vrijednost. Mi jednostavno predlažemo da možda u digitalnom dobu postoji mogućnost da vizuelna umjetnost bude također nešto što se može reproducirati, u obliku fotografija, dizajna, itd. Možemo li istražiti ideju da vizuelni prizor postane nešto što se može reproducirati beskonačno bez da izgubi svoju vrijednost?

 

Käthe_Problem je što umjetnički svijet čine mahom jako bogati ljudi koji kupuju umjetnost za koju misle da je vrijedna, pa je zbog toga umjetnost danas jako skupa. Tu umjetnost proizvode umjetnici milioneri za kolekcionare milijardere. Ostatak umjetnika svoj život posveti radu, a ako ste žena, osoba druge rase ili trans* osoba, vrijednost vaših radova nije jednaka vrijednosti super uspješnih i modernih superzvijezda umjetnika koji izlažu u muzejima u Evropi i SAD-u. Gdje ćemo završiti ako se to nastavi?

 

Frida_U pitanju je historijski presedan. Npr. u 19. vijeku bi umjetnici naslikali remek-djelo, a onda bi prodavali reprodukcije te slike, koje su zapravo promovirale sliku koja bi na taj način postajala dostupna brojnim ljudima. Tako da, ako ste slikar, nije baš da možete proizvesti vrijedna djela koja mogu postojati samo na jednom mjestu u jednom vremenu. Mislim da trebamo razmisliti o tome ko djelo konzumira, i proizvoditi djela namijenjena toj konzumaciji. Ako se Rosa Bonheur mogla dosjetiti da naslika jednu sliku sajma konja i potom uraditi hiljade reprodukcija te slike, kako bi ih drugi ljudi mogli posjedovati, zašto mi u digitalnom dobu ne možemo izmisliti nove forme umjetnosti koje mogu posjedovati drugi ljudi, a koje bi sačuvale svoju kulturnu vrijednost?

 

Käthe_U Americi je, primjerice, najpopularniji hashtag #streetart. Mi volimo raditi na ulici i zaista mnogo toga radimo na ulici.

 

 

 

Da li onda originalna slika jednog Klimta ima istu vrijednost ako je reproducirana na melnom magnetu kojeg će neko kupiti u Beču i ponijeti kući?

Käthe_Ta slika može imati tu vrijednost za osobu koja je kupuje. Kao što vrijednost ima i za super bogatog bijelca koji ju je kupio, Leonarda Laudera.

 

Frida_Problem je u brendiranju umjetnosti koja je već sama od sebe vrijedna. Sve to povećava vrijednost originalnog rada. Ja govorim o novim radovima, koji ne mogu postojati kao jedan jedini objekt, nego se mogu reproducirati, i zapravo dobivaju na vrijednosti u odnosu na to koliko su puta reproducirani.

 

Käthe_Postoji tako mnogo umjetničkih svjetova. Mi naše postere prodajemo za 20 dolara. Ako ih želite kupiti – možete. Ako ne želite, možete ih vidjeti na internetu.

 

Frida_Pogotovo poster o tome koliko je golih žena u muzejima, koji se nalazi u svakoj knjizi o historiji umjetnosti. Možda smo mi već izmislile način da se to postigne i željele bismo biti uzor za budućnost. Mi smo Peter Max savremenog umjetničkog svijeta.

 

Käthe_U umjetnosti se radi o idejama, i to se ne mora posjedovati. Kome je stalo do posjedovanja ideja?

 

 

 

 

Ali o čemu se radi kada je u pitanju sakupljanje umjetnosti? To se ne radi valjda samo da bi se nešto posjedovalo?

Käthe_Ne, mislim da je u pitanju nešto dublje od toga. Kada dođete u određenu fazu svog života, morate imati određenu vrstu kuće, određenu vrstu ovoga i onoga. Ne govorim da veoma bogate osobe ne poznaju umjetnost dobro – mnogi od njih zavole umjetnost, ali danas, u Americi i u Evropi, svi oni imaju iste kolekcije, radove istih umjetničkih zvijezda. U suštini, radove od 20-ak ljudi. To nije dobro za umjetnost.

 

Frida_Kolekcionar Charles Saatchi je u knjizi Confessions of an Art Addict rekao: Kada se bogati ljudi umore od svojih kolekcija starih auta i jahti, uvijek je tu umjetnost. On je to savršeno definirao. Mislim da je, na neki način, u pitanju dosada. Imaš sve na svijetu, i želiš svima dati do znanja da si bitan, intelektualac i dio kulture. U srednjem vijeku se jako često mentor djela poistovjećivao sa samim djelom, češće nego umjetnik koji je autor samog djela. Možda se vraćamo u srednjevjekovno doba u kojem se umjetnost identificirala prema kolekciji kojoj pripada, i vrlo brzo nikome neće biti stalo do toga ko je Jeff Koons, nego samo do toga kome pripada.

 

Käthe_To je potpuno ludo, ali je istinito. Nevjerovatno je i strašno da u SAD-u, ako ste kolekcionar sa bilo kakvom zbirkom, samo na osnovu toga što imate novca možete uvjeriti fensi dilere umjetnošću u New Yorku da kupe vaše umjetnine i da izlože vašu kolekciju u brojnim velikim muzejima. Ako ste umjetnik/ca, drugačije je. Umjetnost je postala moda i estrada. A to nije razlog zbog kojeg umjetnici/e stvaraju. Gdje bismo bili da nema kulture? Hvala bogu pa umjetnici/e ne mogu prestati raditi!

 

Frida_No, kultura bi uskoro mogla postati beznačajna, jer je počelo da se radi o ulaganju. Mislim da će se to u jednom momentu desiti. Mi ne volimo govoriti o umjetnicima/cama koji/e su još uvijek živi, ali radovi nekih od njih će postati beznačajni jer će autori/ce biti uspješni samo kao instrument ulaganja, a ne kao autori/ce umjetničkih djela, i dio kulture.

 

Käthe_Ili će postati kao Picasso ili Andy Warhol, jer se njihova djela nalaze u svakoj kolekciji u svakom muzeju širom svijeta. Ako se 100 godina od danas neko bude bavio istraživanjem umjetnosti, možda neće pronaći niti jednu umjetnicu, ali će pronaći milion djela Jeffa Koonsa.

 

 

Guerrilla Girls (6)

 

Poznajete li neke umjetnice koje su milionerke?

Frida_Naravno, ima ih mnogo. Ali one su izuzeci koji se i reklamiraju kao takvi.

 

Käthe_Malo je ljudi koji prodaju mnogo radova. Cijene su skočile zbog toga što se umjetnost smatra investicijom, kolekcionari imaju mnogo novca, tako da nije problem potrošiti milion dolara na neki rad.

 

Frida_Nedavno smo u Londonu intervjuirale jednu umjetnicu čije ime nećemo otkriti. Ona doista vjeruje u muške vrijednosti i u to da je tržište mjesto na kojem se mora takmičiti kako bi bila relevantna. Ona je buntovnica, ali je vjerovatno jedina umjetnica koja može raditi to što radi.

 

Käthe_Malo je umjetnika/ca koji/e zarađuju toliku količinu novca.

 

 

 

Kada se sada osvrnete na svoj rad u proteklih 30 godina, da li postoji nešto što biste promijenile ili uradile drugačije?

Käthe_Nikada nismo bile sistematične. Osnovane smo kao aktivistička grupa koja je pravila postere. Ne bi bilo fer to mijenjati, ali kada bih mogla izabrati nešto što bih htjela promijeniti, to bi bila činjenica da ima toliko tema kojima se nismo stigle pozabaviti. Ponekad bismo nešto pokušale, što se ne bi ostvarilo kako treba, pa smo to odbacivale kao ideju, no to ne znači da nam nije bilo stalo. Toliko je tema do kojih nam je stalo, a u vezi kojih nismo napravile ništa.

 

Frida_Ja bih promijenila interpunkciju na dosta naših postera. Možda i font. (smijeh)

 

Käthe_Često se dešavalo da u grupi neko želi nešto da doda, a to se ne desi. Npr. na radu kao što je The Advantages of Being a Woman Artist dodala bih još mnogo toga na listu!

 

 

 

Ono što privlači pažnju kada su Guerrilla Girls u pitanju su definitivno i vaše maske. Zašto ste izabrale maske gorila?

Frida_Počele smo kao guerrille, borkinje za slobodu. Nismo imale ideju o tome kako bismo se mogle prerušiti dok nas nisu zamolili da se slikamo za novine. Tada smo morale smisliti neki prizor koji bi se povezivao sa nama. Pričale smo o toj ideji na jednom sastanku, i jedna od naših ranih članica je pogriješila u pisanju riječi guerrilla. Napisala je gorilla, i shvatile smo da je to veoma poetična onomatopeja, te smo tako počele koristiti maske gorila.

 

 

Guerrilla Girls (3)

 

Šta je sljedeće što spremate?

Käthe_Upravo smo proslavile 30. godišnjicu velikom uličnom kampanjom u New Yorku koja se bavila prihodima i nejednakošću, u umjetničkom svijetu, ali i generalno u društvu. Radimo projekt u muzejima u Minneapolisu u američkoj državi Minnesota, i tome ćemo se posvetiti u oktobru. Održat ćemo predavanja i workshope. Na proljeće sljedeće godine radit ćemo dva projekta u Londonu, kao i ponešto na ljeto, a u ovo vrijeme sljedeće godine ćemo, ako se odlučimo na to, raditi veliku instalaciju u Ludwig muzeju u Kelnu. U međuvremenu ćemo se baviti raznim drugim stvarima te proširivati kampanju protiv milijardera u svijetu umjetnosti.

 

 

Razgovarala_Masha Durkalić

Foto_Safija Skopljak 




Najčitanije








FBL | MACCHIATO | MODA | LJEPOTA | LIFESTYLE | ART ATTACK | ZDRAV ŽIVOT | GEEKOLOGIE | COMMUNITY | ADRESAR

MARKETING | KONTAKT | IMPRESSUM

© 2013 - Sva prava zadržana - Fashion, Beauty, Love. Design by White Rabbit team