Izolacijske mirisne priče o putovanjima: CK One miriše kao Amsterdam

[ssba]
May 5th, 2020

Kliše je započeti priču o mirisima i sjećanju citatima iz knjige U potrazi za izgubljenim vremenom Marcela Prousta, ali ja ću svakako to učiniti. Već drugi put.

 

Miris i okus; premda nježniji, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanje i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena.

 

Već više od 40 dana sam u izolaciji i ne žalim se, ne smijem se žaliti, imam dovoljno hrane, vode, imam struju, internet, mobitel, često kad je lijepo vrijeme pola dana provedem na terasi, osluškujem zvukove grada i upijam sunce. Nisam nešto posebno produktivna i pomalo zavidim ljudima koji imaju energije da se posvete sebi, gledaju besplatne kulturne online sadržaje, čitaju knjige, uče nove stvari. Brojne žene na društvenim mrežama se uređuju, pišu o svojim beauty rutinama. Moja jedina beauty rutina su pet parfema koje naizmjenično stavljam svaki dan, a vrlo često i kapljicu, dvije, kad krenem u krevet. I ne, nisam Marilyn Monore koja je rekla da spava noseći samo dvije kapljice Chanela 5, ja obično legnem u pidžami u kojoj sam hodala čitav dan po kući. Kosa mi je zarasla, nokte sam malo pustila (kad trenirate brazilsku jiu jitsu, oni ne dolaze u obzir, pa sam malo poželjela da mi ruke izgledaju urednije), make-up nikako, samo neka kremica, ali parfem je pod moranje. Zato i počinjem priče priču patetično s Proustom. Putuje mi se, ide mi se iz ove države, a parfemi me podsjete na putovanja. Givenchy Ange Ou Démon Le Secret me podsjeća na Pariz, a CK One će me uvijek podsjećati na Amsterdam. Taj parfem i jedne crne čizmice.

 

Danas sam pakovala zimsku odjeću i naišla na omiljene gležnjače, crne čizmice, koje sam često nosila na neke evente tokom hladnijih dana. Elegantne su, ali i jako udobne.

 

 

 

Miris slobode

 

CK One je predstavljen 1994. i ubrzo je postao simbol tog vremena i mladosti. Prvi je parfem koji je nosio predznak unisex. Mladi ljudi su ga obožavali. U očima svojih prijatelja uvijek biste bili cool ako biste rekli da imate ovaj parfem. Ja sam svoj prvi dobila nekad nakon što je rat stao. Nakon rata srednje i osnovne škole su se trudile uvezati sa svijetom i školama u drugim zemljama Evrope, pa je i naša škola, O.Š. Meša Selimović, prijeratna O.Š Andrija Rašo (sad dok ovo pišem sam upravo shvatila da nemam pojma ko je bio Andrija Rašo, pa kucam njegovo ime u Google pretraživač, ali nema rezultata) smo svi u školi pisali duga pisma prijateljima i prijateljicama iz Njemačke, Francuske. Svaka škola je nastojala da se sprijatelji sa nekom školom u drugoj zemlji, pa bismo razmjenjivali pisma i sitne poklončiće u kovertama. Meni je od nekoga, ne mogu se sjetiti tačno koga, u koverti jedan dan zajedno s pismom stigao i tester parfema CK One. Sad pokušajte zamisliti kako izgleda sreća tinejdžerice (četrnaest mi je godina), koja je bila 5 godina u ratu, a koja je dobila svoj prvi ‘skupi’ parfem. Za mene je to bio miris slobode.

 

Nakon toga sam ga uvijek nekako kupovala, ponekad sam imala i dva, često bih ga pronalazila na sniženjima po aerodromoma, pa sam ga tako i tog aprila 2017. kupila na aerodromu. Dobila sam poziv u Amsterdam od auto kuće Toyota koja je predstavljala novi Yaris hibrid. Zaboravila parfem i kupim njega.

 

ck one parfem

 

 

 

Amsterdam i Caravaggio 

 

To je bio moj drugi odlazak u Amsterdam. Prvi put sam dolazila, isto sa novinarima i novinarkama, mislim da je bila 2010. i da je bilo riječ o prvom letu BH Airlinesa Sarajevo – Amsterdam. Bio je to jednodnevni let u sklopu kojeg smo posjetili Rembrandtov muzej. Priželjkivala sam da ćemo imati vremena i za muzej Van Gogha, jer sam silno željela vidjeti njegove suncokrete. Oduvijek sam voljela to posebno cvijeće koje slijedi sunce, prati ga, upijajući tople zrake. Posebni cvjetovi koji ne samo da su lijepi, nego nas uče i važnoj lekciji o životu, uče nas da poštujetmo sunce. U želji da ukradem te upijene sunčeve svjetlosti uvijek bih kupovala bukete suncokreta koje bi donosile bakice na pijacu u blizini moje zgrade. Bilo je posebne topline u tim smežuranim rukama koje su ih prodavale.

 

Suncokrete sam voljela i zbog jedne razglednice koju sam dobila u srednjoj školi. Ja sam bila jedna od onih djevojaka iz holivudskih tinejdžerskih filmova koje bi nazivali freak!, intorvert, sjedila sam sama u zadnjoj klupi, bojila kosu u indigo plavo, slušala Zeppeline, Joy Devision, Doorse… Razglednicu su mi poslala dva druga iz razreda na času, na njoj su bila dva suncokreta, a pisalo je, piše još uvijek, čuvam je.

 

Svraka Besima

srednji red, zadnja klupa

71000 Sarajevo,

Bosna i Hergovina

//

Draga naša Beska!

Kako si?

Nama je ovdje dobro.

Ćao!?…

Leš and Hare

 

razglednica razglednica (2)

 

Na moju žalost, nismo imali vremena za Van Gogha, međutim, nenadano sam se zaljubila u još jednog umjetnika.

 

Baš u to vrijeme u muzeju, u Rembrandtovom studiju, bila je izložena slika John the Baptist Reclining talijanskog umjetnika Caravaggioa. Smatra se da je to njegova posljednja slika, muzej je posudio iz nečije privatne kolekcije i tad je bila prvi put prikazana javnosti tačno 400 godina nakon što je naslikana. Došla sam do studija i vidjela jednog starijeg gospodina, sijede kose kako kleči pred slikom i divi joj se.

 

caravaggio

 

Nisam se htjela dugo tu zadržavati, ostavila sam ga na miru uživa, ali sam nakon toga počela da više obraćam pažnju na Caravaggioa. U Rimu, u kojem se može vidjeti 25 njegovih djela, u kapeli Contarelli u crkvi San Luigi dei Francesi sam vidjela njegove tri slike, a u Berlinu u Gemäldegalerie sam vidjela sliku Amor vincit Omnia.

 

Nakon posjete muzeju ubrzo smo krenuli za Sarajevo, međutim, zbog lošeg vremena, bio je decembar i počeo je padati snijeg, sat i pol smo čekali da poletimo. Meliha, novinarka magazina Gracija (volim putovati s Gracijama), mi je da ubijemo vrijeme pričala o vremenu kad je živjela u Istanbulu i o tome kako je turski jezik najljepši na svijetu, te da ga je teško prevoditi, jer je poetičan.

 

 

 

 

Grad tri biljke – grad tulipana, marihuane i Van Goghovih suncokreta

 

Drugi put sam u Amsterdamu i želim ostati koji dan više, pa u dogovoru sa ekipom BiH Toyota nakon novinarske prezentacije Yarisa ostajem još pet dana. Toyota tim se potrudio da i ovo putovanje bude savršeno. Prvi dan smo imali testnu vožnju. Dobili smo mapu, svako je dobio svog para suvozača i vožnja predivnim krajolicima Holandije je počela. Ubrzo su se ukazale poljane sa vjetrenjačama i tulipanima. I umjesto da s kolegom Muamerom, koji je vozio, pričam o Yarisovim performansama, te godine je na najnovijem ispitivanju sigurnosti Euro NCAP 2017. osvojio maksimalnih 5 zvjezdica, što je bio jasan dokaz Toyotine posvećenosti sigurnosti automobila, ja sam blejala kroz prozor začarana ljepotama tulipana.

amsterdam (20) amsterdam (17)

 

Porijeklom iz Otomanskog carstva, tulipan je u 16. vijeku stigao u Holandiju. Tulipani su se u jednom trenutku koristili kao novac, toliko su bili vrijedni. Danas Holanđani izvoze svoje tulipane po cijelom svijetu.

 

Keukenhof je najpoznatiji vrt tulipana i nalazi se nedaleko od grada Lisse gdje se nekada nalazilo lovište holandskog plemića, a od 1949. godine osnovani su vrtovi cvijeća kakve znamo danas. Kažu da je ovo najveći cvjetni vrt na svijetu, a proteže se na čak 32 hektara i godišnje se ovdje zasadi više od 7 miliona cvjetova od čega 800 vrsta tulipana.

 

amsterdam (6)

 

Nakon što se prezentacija i testiranje novog Yarisa završila ostajem sama u Amsterdamu. Pravim plan obilazaka, prvi dan idem vidjeti stadion mog najdražeg fudbalskog kluba Ajaxa. Gdje me svojim pitanjem: Da li Ajax volim zbog posebnog fudbalera ili volim klub Ajax?, iznervirao vodič, pa sam mu 5 minuta držala lekciju o feminizmu i o tome kako i žene mogu voljeti fudbal.

 

amsterdam (14)

 

Nakon stadiona idem do Van Gogh muzeja, naravno. Usput prolazim pored coffe shopa Bulldog u ulici Leidseplein, koji je, nećete vjerovati prije bio policijska stanica. Naravno, kao i svaki kliše turist (kliše citati, kliše turist), ulazim u Bulldog da kupim što mi treba. Kako nemam iskustva s tim stvarima, prije nego uđem u coffe shop googlam: How to buy…, jer Google zna, a ja ne želim da ispadnem ofirna turistkinja, pa ulazim unutra kao da znam šta radim. I, naravno, ofirna sam turistkinja.

 

amsterdam (8)

 

I napokon ugledam zgradu Van Gogh muzeja. Stala sam u red i ružim samu sebe što nisam kupila online kartu. Ispred mene stoji jedan par, ljube se. Počinje kiša padati, gledam prema vratima i brojim ljude. Par otvara kišobran i nastavljaju da se ljube. Počinje grad. Oni se ljube i dalje. Ja tako kisnem, buljim u njih i kontam kako bi bilo lijepo da nisam sama. Oni se i dalje ljube. Kiša ne prestaje. Napokon ulazim. Gledam mapu i prvo tražim Suncokrete. Prolazim pored Irisa, Jedača krompira, Bademovog cvijeta… Dolazim do Suncokreta.

 

Van Gogh je suncokrete slikao tokom boravka u Arlesu, na jugu Francuske, od 1888. do 1889. Naslikao je pet slika sa suncokretima u vazama. Slikane su sa tri vrste žute boje, želio je pokazati kako je moguće kreirati sliku sa brojnim varijacijama jedne boje, bez gubitka elokvencije. Slike su bile posebno značajne za njega. Dvije je objesio na zid u sobi svog prijatelja, slikara Paula Gauguina, koji je živio jedno vrijeme s njim u Žutoj kući. Gauguin je bio posebno impresioniran suncokretima. Vincent je naslikao još jednu sliku tokom zajedničkog života, a Paul je kasnije tražio jednu na poklon, ovaj mu je nerado poklonio. Kasnije je naslikao još dvije slike, jedna od njih se trenutno nalazi u Van Gogh muzeju.

 

Stojim ispred nje i grijem se. Smrzla sam se čekajući da uđem. Grije me žuta boja Vincentovih suncokreta.

 

Vincent_van_Gogh_-_Sunflowers_-_VGM_F458

 

Nedavno sam čitala kako se u muzej preispituje metodu izlaganja slikarevog djela Suncokreti budući da je nova istraživačka tehnika otkrila da latice i stabljike na suncokretu venu odnosno da iz žute prelaze u maslinasto zelenu zbog vrste boje koju je umjetnik koristio.

 

Dugotrajno rengensko skeniranje slikarskog platna otkrilo je da je Vincent van Gogh prilikom stvaranja svog remek djela iz 1889. godine koristio dvije različite vrste žute boje te da je jedna od tih osjetljivija na svjetlost od druge.

 

Promjenu na djelu za sada nije moguće vidjeti golim okom, međutim skeniranje je pokazalo da će žuta boja kojem je van Gogh naslikao latice i stabljike suncokreta te pozadine slike izgubiti dio svoje svjetline. Narandžasti dijelovi pozadine vjerojatno neće izgubiti na kvaliteti budući da je holandski slikar za dobivanje te nijanse koristio manje osjetljivu žutu boju s manje sumpora.

 

Tako kaže The Guardian.

 

amsterdam (2)

 

A zašto će Amsterdam uvijek mirisati kao CK One?

 

Vjerovatno ste pomislili da ću povezati CK One i Amsterdam kao miris i grad mladosti i slobode. Varate se. Zašto Amsterdam miriše na CK One je pomalo komično. Sjećate se onih kratkih čizmica s početka ove priče? Puška koja se pojavi u prvom činu pozorišne drame, u poslednjem činu će sigurno da opali, kaže poznato dramaturško pravilo Antona Pavloviča Čehova.

 

Kako sam kupila CK One na aerodromu, za njega nije bilo mjesta u koferčiću, pa sam ga, pametna, da bih uštedjela na prostoru ubacila u čizmu. Ne znam kako, ali se vrh bočice pokvario i kompletan saržaj je iscurio u čizmu. Nije pukao parfem, boca se pokvarila, pa mjesecima nakon toga ih nisam mogla nositi. Uvijek se nasmijem kad se toga sjetim.

 

Smiješan je pomalo i ovaj tekst u koji je zbog mirisa CK One stalo pet gradova Amsteram, Rim, Berlin, Istanbul i Sarajevo, četiri umjetnika Van Gogh, Caravaggio, Paul Gauguin i Čehov, buket tulipana, irisa, marihuane i suncokreta, jedan Yaris hibrid, fudbalski klub Ajax i jedne kratke čizmice.

 

 

piše_Besima Svraka

fotografije_FBL

 

 

 

 

 

 

 

 




Najčitanije

Access Token is invalid, please get it again







FBL | MACCHIATO | MODA | LJEPOTA | LIFESTYLE | ART ATTACK | ZDRAV ŽIVOT | GEEKOLOGIE | COMMUNITY | ADRESAR

MARKETING | KONTAKT | IMPRESSUM

© 2013 - Sva prava zadržana - Fashion, Beauty, Love. Design by White Rabbit team