Yana Davydova: Street style fotografi obezbjeđuju vizuelni materijal i omogućuju razmjenu ideja na globalnom nivou

[ssba]
January 19th, 2016

Yana Davydova rođena u Kazahstanu s trenutnom adresom u Londonu, freelance je fotografkinja i saradnica za magazine Vogue Russia i Harper’s Baazar. Fotografijom se počela baviti kada je imala 17 godina, ali prije toga je više bila zainteresovana za filmografiju. Poslije srednje škole preselila se u London gdje je pohađala osmomjesečni fondacijski kurs na Istituto Marangoni. Iako je akcent bio na medijima i dizajnu, univerzitet je bio i modna škola, pa se tako i zainteresovala za modu, zbog same okoline u kojoj se nalazila. Njena starija sestra bavila se modnim dizajnom i često je trebala pomoć sa fotografisanjem odjeće, tako da je to za Yanu bila prva tranzicija sa portretskog fotografiranja na modni aspekt. Kasnije upisuje BA Savremene medijske prakse u Westministeru što i nije imalo puno veze sa modom, pa joj je bilo teško posao uklopiti u čitavu modnu priču, posebno što se u okolini u kojoj je radila na modu gledalo kao nešto kao na nešto površno i ne baš bitno za taj posao.

 

 

- Na početku sam se mučila sa pronalaskom medijskog prostra za moje radove i povezivanjem sa ljudima van mog univerziteta. Sestra mi je preporučila da počnem posjećivati i fotografisati sedmice mode kako bi upoznala nove ljude, tako da sam pomislila da bi LCM (Sedmica muške mode u Londonu) bila savršena prilika za to. Otišla sam tamo i počela praviti street style fotografije kao i neke u backstageu. Snimala sam sa objektivom koji mi je trenutno bio dostupan, ništa nisam znala o street styleu, ali sam fotografisala za sebe tako da nije bilo pritiska. Poslala sam fotografije nekim magazinima i FuckingYoung! je prihvatio da objavi neke moje fotografije. To mi je dalo malo više samopouzdanja ali je LCM trajao samo 4 dana tako da sam nakon toga samo nastavila sa univerzitetskom rutinom i radom na modnom fotografisanju sa strane, priča o svojim počecima fotografkinja Yana.

 

 

 

Vi ste zapravo napustili fakultet?

- Učenje na fakultetu mi nije bilo problem, ali sam primjetila da je većina projekata iz mog portofolia samoincijativna, nešto što volim da radim u slobodno vrijeme, pa sam se zapitala zašto uopšte ići na univerzitet? Konsultovala sam se sa nekoliko ljudi iz industrije i pola njih je mislilo da je diploma veoma bitna, dok je druga polovina vjerovala da je radno iskustvo ustvari najbitnije, tako da sam bila veoma zbunjena. Znala sam da je moja mama uložila puno sredstava u moje dvogodišnje školovanje, ali sam još uvijek imala jak osjećaj da nešto treba da mijenjam tako da sam napustila univerzitet i donijela odluku da napravim pauzu.

 

 

 

Nakon prve godine fakulteta odlučili ste se jednostavno otputovati u Milan.

- Nakon što je prva godina BA bila gotova, počeo je LFW i ja sam otišla raditi nove street style fotografije, onda sam kupila karte za Milan i Pariz i nakon toga su se stvari same razvile. Posudila sam bolji objektiv od mog prijatelja i to vrijeme iskoristila samo kako bih izgradila svoj portfolio, putovala sam o svom trošku i pokušala da skontam da li je to ono što bih voljela raditi zato što sam bila naviknuta na sporiju i kontroliranu okolinu studija i editorijala, što je bilo totalno suprotno od onoga što se dešavalo za vrijeme sedmica mode. Ali u isto vrijeme sam voljela rezultate koje sam dobijala, svidjela mi se akcija tako da sam odlučila da nastavim sa ovim specifičnim žanrom malo duže kako bih vidjela kuda će me to odvesti.

 

 

Danas sarađujete sa magazinima Vougue Russia i Harper’s Baazar. Kako je došlo do saradnje?

- Dok sam bila u Milanu, prijatelj mi je dao kontakt kazahstanskog Harper’s Bazaara s kojim sam ostvarila odličnu saradnju. Pokazala sam im svoje fotografije i na početku su me prihvatili kao stažistu. Nakon toga su me unajmili da fotografišem za vrijeme sedmice mode u Kijevu nakon čega smo nastavili našu saradnju i za mušku i ‘važniju’ žensku sezonu. Ovo je također bio i prvi put da radim 4 velika grada (New York, London, Milan, Pariz) iako HBKZ nije pokrivao moje troškove, veliki dio toga je bila velika investicija iz moga džepa za stvaranje poslovnih prilika i u budućnosti. Ovo su bili moji počeci – gradnja portfolija, marljiv rad i upoznavanje ljudi koji su vjerovali u mene i koji su mi pomogli da izgradim samopouzdanje.

 

 

 

Stalno putujete po svijetu, šta najradije fotkate i koje su Vaše omiljene lokacije za fotografiranje?

- New York mi se zapravo veoma dopao iako je to bio prvi grad gdje sam fotografisala veliku sedmicu ženske mode, mnoge fotografije sa početka su bile beskorisne pošto nisam znala najbolje uglove za fotografisanje ljudi u pokretu. Još uvijek sam se upoznavala sa okolinom, ali sam imala osjećaj da će ta sezona biti veliki pomak za mene. Posebno mi se svidjela lokacija The Row revije koja je bila smještena u Seagramu, neboderu u Park Aveniji. Sjećam se da je bilo užasno hladno, došlo je jako malo gostiju, jer se u isto vrijeme održavala još neka revija, nije bilo ni dosta fotografa, pa sam jako uživala fotografisati taj događaj. Zanimljivi ljudi, prelijepo svjetlo, odličan prostor i neka posebna ‘američka vibra’. Pariz je najintenzivniji i najbolji u isto vrijeme – tu imate najviše šansi da snimite dobre fotografije tokom dana zbog samog intenziteta dešavanja.

 

 

 

Pariz je sigurno zanimljiv za fotkanje? 

- Stražnja strana Grand Palaisa često ima prelijepo svjetlo i puno prostora za kretanje. Dvorište Dior showa u Louvru je veoma zahvalno i lijepo, posebno ako imate backstage propusnicu tako da možete da uslikate sve modele prije nego izađu u to ludilo na ulici. Tuileries je jedna od glavnih lokacija gdje je obično velika gužva i pomalo dosadno unutra posebno na velikim dešavanjima, ali izvan parka, i dalje od same lokacije mogu se napraviti zaista lijepe fotografije. London obično ima najbolje svijetlo, hladno je i ima neki svoj šarm, ali je pomalo bilo šok doći tamo nakon New Yorka, odjednom vidite sve te studente mode i umjetnosti kako nose ludu odjeću. Žalila sam se na početku jer nisam znala koga treba da uslikam, svi su super zanimljivi, trebalo mi je vremena da se adaptiram na tu okolinu ali sam se brzo navikla. Napravila sam dosta dobrih fotografija tamo. Obožavam lokaciju J.W.Anderson revija zbog samog londonskog štiha koju nosi i cool ljudi koji dođu, samo mi se ne sviđa što se sve dešava veoma rano ujutro. Italija nije baš moj stil u većini slučajeva, previše je sretna i svijetla, ljudi su preplanuli, kuće su žute, previše sunčano, zeleno…

 

 

Koje su smjernice za dobre street style fotografije?

- Veoma je subjektivno reći šta je dobra street style fotografija. Za mene nema razlike između ‘street style’ fotografije i dobre fotografije. Ja sam se više obrazovala kroz klasičnu fotografsku praksu tako da ja tražim boje, kompoziciju, emociju trenutka, a ne nužno samo odjeću. Ali u takvoj okolini brzog tempa nije lako uklopiti sve to u jednu fotografiju. Često nečija odjeća stvara određenu atmosferu, na primjer znam da će Ulyana uvijek projektovati određenu dramatičnost zbog same odjeće koju ona nosi što kreira određenu priču u tom trenutku, međutim, neki ljudi će reći da je dobra modna fotografija ona u kojoj možete prikazati odjeću na najpoželjniji mogući način, gdje ona prodaje određeni životni stil. Slikati odjeću na taj laskav način bi bio konačan zaključak onoga što zapravo čini ovaj posao, ali smjernice su ponekad maglovite i svatko ima drugačiji ukus tako da je ova tema uvijek otvorena za diskusiju.

 

 

Yana Davydova

Yana Davydova

 

Koju kameru koristite i da li retuširate fotografije?

- Počela sam raditi sa Canon 7d kamerom, u aprilu sam prešala na 5d mark III i upravo sam kupila 1dx za sljedeću sezonu zato što imam osjećaj da propuštam dobre fotografije zbog sporosti 5d-a, također imam i spori 85 1.2 objektiv. Vidjet ćemo kako će biti ove sezone, pošto je 1dx puno brži, uzbuđena sam. Što se tiče retuširanja, određenim fotografijama dodajem kontrast, posvijetlim ili potamnim ih i ponekad ispravim i kropujem slike ako imam vremena. Sve ovo radim u Lightroomu, ako neko ima lošu kožu onda to malo sredim u Photoshopu, ali to je oko 5% fotografija. To je nešto što volim kod ovog posla, situacija vas tjera da napravite što bolju orginalnu fotografiju, jer se moraju predati dosta brzo i generalno nemate puno vremena za post produkciju i retuširanje, to je velika motivacija.

 

 

 

Kako birate koga ćete fotografisati? Da li je ta odluka bazirana isključivo zbog toga kako su obučeni ili Vas nešto drugo privlači?

- Pa postoji dosta razloga, odjeća je najočigledniji, ali ja također volim da snimam neobične osobe i karaktere. Ponekad su mi zanimljiviji ljudi koji su obučeni u običnu odjeću ili u odjeću manje poznatih dizajnera, ali imaju neobičnu frizuru ili tetovažu ili nešto drugo što ih čini meni zanimljivim. Ne volim ljude koji se previše trude, pa uvijek pokušavam da nađem klijente koji imaju ukus sličan mom tako da se slažemo u vezi toga šta trebam da fotografišem. Ja volim minimalizam kako u oblačenju tako i u stavu. Veoma mi se sviđa estetika Olsen sestara, J.W Andersona, Loewea, Acnea… Ljudi koji nose ove brendove projektuju određenu sliku i imaju stil koji ja volim da fotografišem. Tako da je sve uvijek kombinacija određenih elemenata, nikad nije sama odjeća odlučujući faktor.

 

 

Da li imate određeni pristup kada prilazite ljudima?

- Voljela bih da imam specifičan pristup, ali kada se na određenom mjestu nađe 100 fotografa onda na neki način morate svi sarađivati kako bi dobili tu fotografiju. Mi trčimo, dajemo jedni drugima signale. Ponekad bi se fotografi samo rasporedili na različite strane ulice i onda bi rekli jedni drugima ako vide nekog. Ja obično ne prilazim ljudima. Prilazim samo ako imam osjećaj da mi nedostaje „komercijalnih“ vertikalnih fotografija, ali u 99% slučajeva sve je improvizacija sa ulice. Ja sam veoma povučena u ovim situacijam, a sa druge strane kada kažete osobi da pozira za vas time uništavate čitavu poentu street stylea i onemogućavate da se nešto zanimljivo desi.

 

 

 

Da li su modne zvijezde voljne da sarađuju kada im priđete?

- Sve zavisi i od samih ličnosti koje fotografišete. Street style „zvijezde“ poput Chiare Ferragni ili Anne Dello Russo će se same od sebe zaustaviti zbog toga što je to njihov posao, da predstave odjeću, da se pojave u magazinima. Ako pričamo o zvijezdama poput filmskih zvijezda ili pjevača, veoma je teško napraviti dobru fotografiju, prevenstveno zbog činjenice što su svi tamo i može postati veoma stresno i agresivno posebno ako ste u okolini paparrazzi fotografa. Također, takve zvijezde su okružene i tjelohraniteljima čiji je posao da vas odgurnu tako da ne želim da se uplićem u taj haos.

 

 

Jeste li možda imali priliku ipak fotografisati neke?

- Možete ih uslikati ako ste sretne ruke tako reći. Jednom sam stajala ispred Sain Laurenta u Parizu, auto se zaustavilo ispred mene i iz njega je izašla Selma Hayek i obišla krug dok je tjelohranitelji i paparazzi nisu okružuli tako da sam uspjela napraviti dobru fotografiju. Drugu priliku koju možete dobiti je u okolini nekih dešavanja gdje je atmosfera opuštenija, gdje niko ne trči i nema previše ljudi. Nisam uspjela da uđem u dvorište prvog Haute Couture Dior showa ove sezone, ali znam da su neki momci uspjeli da uslikaju velike zvijezde veoma lagano. Isto važi i za dvorište Louis Vuitton showa. Kao što sam rekla i ranije, generalno nikog ne pitam da se zaustavi kako bi napravio fotografiju, ali mogu pitati tjelohranitelja ili bookera ili prijatelja da stane sa strane dok ja napravim fotografiju. Ja mislim da je to sasvim normalno u ovakvim situacijama. Prošle sezone Dakota Johnson je napuštala Dior RTW show kroz dvorište backstagea, bila je u pratnji tjelohranitelja i još neke osobe koju nisam prepoznala, vjerovatno njezin agent. Dok su oni hodali prišla sam tjelohranitelju i pitala ga da se pomakne sa strane kako bih napravila brzu fotografiju ( bila sam i jedina fotografkinja tu), nije htio da se pomjeri na početku, ali je na kraju to učinio i ja sam dobila fotografiju. Što znači da ponekad morate da pregovarate kako biste došli do cilja, iako to traje samo nekoliko sekundii morate da stvorite taj trenutak i iskoristite ga. Niko neće znati da li ste dobili dva frejma ili 200 dokle god ste dobili tu fotografiju.

 

 

 

Da li više volite fotografisati ljude kada nisu svjesni da ih fotografišete ili onda kada poziraju? Da li ti je draže fotografisati street style u toku sedmica mode ili van njih?

- To sam radila na samom početku zato što sam vidjela da to drugi ljudi rade i na taj način sam pokušavala da prevaziđem strah od interakcije sa ljudima. Sada skoro pa nikad ne pitam za fotografisanje i više preferiram da ljudi nisu svjesni kada fotografišem, ali je to obično nemoguće jer mi trčimo sa veoma glasnim kamerama. Više preferiram street syle striktno tokom sedmice mode zato što je takav stil u kontekstu samog događaja jako bitan za modnu scenu, to je nešto što ga čini jakim i relevantnim. Bavim se fotografijom i kada putujem, ali to nije povezano sa stilom i to nisu „modne“ fotografije. Ponekad me pitaju, sada više nego ikad, da uradim photo shoot u stilu street stylea za određene bloggere ili neki magazine, ali to odbijam jer nije izazov, imate svu kontrolu i modeli ne bježe od vas. Tako da ja preferiram da radim u studiju malo kompleksnije editorijale i portrete koliko god mogu da stignem između sedmica mode.

 

 

Danas postoji na stotine street style fotografa, kako se borite protiv konkurencije? Da li ste prijateljski raspoloženi prema drugim street style fotografima ili ih gledate kao konkurenciju?

- Pokušavam da se borim protiv konkurencije tako što se trudim da zauzmem najbolje mjesto za slikanje. Mislim da je to jedini način ako govorimo o samom procesu, a ako pričamo o samoj industriji konkurencija je velika, međutim, mislim da fotografi imaju malo udjela u tome jer na kraju krajeva klijent je taj koji odlučuje sa kojim fotografom želi da radi, bez obzira na njegove odnose sa ostalim fotografima. Postoji takmičenje na nivou određene fotografije, u smislu da ih poredimo poslije i ocjenjujemo rad jedni drugih i možemo reći tvoja je bolja,voljela bih da imam tu ili obrnuto moja je bolja, tvoja je bezveze i to me motivira, ukusi su subjektivni, ali još uvijek postoji nekolicina ljudi čije mišljenje veoma cijenim i čijem ukusu mogu da vjerujem. Volim vjerovati da sam prijatelj sa drugim fotografima, ima ih i nekoliko sa kojima se često družim. Ne gledam ih kao konkurenciju zbog toga što je street style nešto što ja radim za svoje lično zadovoljstvo i moj cilj je da nadmašim samu sebe tako da sam dosta opuštenija što se toga tiče i to mi olakšava rad sa drugim ljudima. Mi provodimo dosta vremena radeći skupa tako da vjerujem da je najbolji način biti prijateljski raspoložen ili će se vaš posao pretvoriti u noćnu moru.

 

 

Šta mislite o uticaju koji Vi i drugi street style fotografi imate na stil i trendove na globalnom novu?

- Ja sam poprilično nova u ovom čitavom konceptu street stylea, ali najočigledniji primjer je to da smo mi u mogućnosti da prikažemo način na koji je neka osoba na ulici određeni komad stilizovala drugačije od ostalih, onda magazini to preuzimaju i prave trend od toga i onda to ide u editorijale, ali također može biti i totalno obratno – mi samo pratimo kako rad urednika, magazina ili medija utiče na to šta ljudi nose na ulici, tako da mi postajemo samo alat koji bilježi uticaj onoga što drugi ljudi rade. Drugi način je onaj koji ja mislim da ima veze sa globalizacijom, kada mi fotografišemo ljude na ulicama, Pariza naprimjer, ljudi iz drugih država mogu da vide to i onda mogu nešto promjeniti ili dodati njihovom vlastitom stilu koji je inspirisan onime što smo mi vidjeli i fotografisali. Mi obezbjeđujemo vizuelni materijal i onda omogućujemo razmjenu ideja. Volim misliti da je to tako i da to ide dalje od same odjeće, to je također i u praćenju stavova i onda je to prije svega reportaža – mi kreiramo memoriju ovog svjetskog fenomena. Mislim da sa pravilnim pristupom ovo može postati važna misija više nego obična komercijalna aktivnost.

 

 

 

 

 Foto trikovi Yane Davydove

 

Yana Davydova (1)

Tanya Dziahileva, poznati model iz Bjelorusije koji je Yana fotkala ispred Tuileries vrtova u Parizu_Iz nekog razloga nisam mislila da će ova fotografija biti uspješna dok sam je pravila,a na kraju je ispala jedna od mojih omiljenih fotografija. Boja njezine odjeće, kosa, tekstura materijala i njena aura pravi kontrast sa tamnom pozadinom gdje svi nose dosadne zimske stvari. Mislim da se u tom trenutku desilo nešto nestvarno.

 

Yana Davydova (2)

Fotkano u dvorištu FW15 Dior showa u Lovure muzeju_Sve se desilo jako brzo, ali sam uspjela da uhvatim momenat kada je ‘medo’ pokrio njezino lice, pozicija njenih ruku u kombinaciji sa njezinom odjećom, crvenim usnama i haljinom, leopard krznom i zlatnom narukvicom. Pomislila sam da bi ovo mogla postati interesantna „Mochino“ priča. Gledajući je posle, veoma mi se sviđa kamera i blic u pozadini zbog toga što nam pokazuje tu dimenziju mode gdje se sve posmatra i kroji kroz medije.

 

 

Yana Davydova (3)

Uslikana nakon Alexander McQueen showa u Londonu. Sol Goss, Lician Clifforth i Reuben Ramcher_Mislim da ova fotografija dobro ilustruje Bressonovu tehniku na djelu. Pronađeš pravo mjesto i onda čekas da se nešto dogodi. Ovaj zid ima veoma jaku kombinaciju boja i to sam primjetila odmah pri dolasku. Ovi momci su se družili sa ostalim modelima nedaleko od zida, ali kada sam ugledala da odlaze od njih i idu u pravom smjeru potrčala sam da zauzmem svoju poziciju gdje bih mogala da napravim ovu sliku. Srećom sve je završilo dobro, položaj tijela je bio dobar, hodali su sihronizirano, noge su pratile konturu grafita, trenerke su iste boje kao elementi na zidu i Sol je na kraju okrenuo svoje lice i podigao ruku zaključujući ovu kompoziciju.

 

 

Yana Davydova (4)

Festival Mode u Reykjaviku, april 2015._Ova fotografija je poprilično izravna. Sve je u prozirnosti i svjetlosti koja prolazi kroz stvari. Mislim da je bilo veoma kasno uvečer i svjetlost je dolazila sa određenog ugla dozvoljavajući ovom momentu da se desi na način na koji se je desilo i naravno njezina pozicija, da je bila okrenuta drugačije ne bi se dobio ovaj efekt. Mislim da boje –narandžasto-žuta i zeleno-plava su komplementarne jedna drugoj i stvaraju harmoniju dok u isto vrijeme prave veoma jak kontrast što čini ovu fotografiju veoma interesantnom. Također tamno-crveni (skoro smeđi zbog svjetla) kaput koji krije njezino lice pojačava akcenat na bocu piva i ruksak.

 

Yana Davydova (5)

Hanne Gaby Odiele, nakon revije Dries Van Noten FW15_Ovo je tip fotografija koje ja volim da pravim, kroz staklo, one inkorporiraju stvari u prvom planu sa fokalnom distancom i linijama i tako naglašavaju određene stvari. Kada pokušavate da uslikate ovakvu fotografiju u takvim okolnostima gdje je auto u pokretu, posebno ljudi poput Hanne Gaby do kojih je uvijek teško doći, ostaje vam veoma mali vremenski period da reagujete. Ovog puta moji refleksi su odradili svoj posao, kompozicija, fokus i ekspozicija su bili baš onako kako sam ja to htjela, a nisam uopšte morala da razmišljam o tome, samo se desilo. Ovo su one fotografije koje dobijete kao nagradu zbog poznavanja vaše opreme i utrošenih sati slikajući. Što više vježbate, veće su šanse da će u stresnim situacijama vaše tijelo samo reagovati i da nećete (sjebati situaciju) i propustiti prililku.

 

Yana Davydova (6)

Tolya Titaev nakon revije Gosha Rubchinskiy SS16_Na dešavanjima poput revije Gosha Rubchinskiy imate veoma odabranu publiku koja neće dolaziti na druga dešavanja, što vam omogućava da napravite unikatne fotografije. Nema puno fotografa također, što je uvijek odlično. Ovo je Tolya Titaev, skejter iz Rusije. Ovdje je jako bitna ta pozadniska priča o Goshinom životu, on je prestao da se bavi dizajnom na neko vrijeme i odlučio da uradi projekt o skejterima u Rusiji. Veoma je interesantno vidjeti kako ova priča dobija život – ovi momci koje je sreo godinama prije za vrijeme ovog projekta su ga inspirisali da nastavi sa dizajnom i sada su tu u Parizu gdje posjećuju njegov fashion show, ali još uvijek nose te underground tetovaže i vintage traperice. Mislim da je veoma cool biti u mogućnosti sačuvati ovakve autentične trenutke koji dokazuju da ljudi u velikoj mjeri oblikuju neko mjesto ili događaj.

 

 

Yana Davydova (7)

Ulyana Sergeenko i Frol Burimskiy nakon Dior showa visoke mode u Parizu FW16_Oni su jedni od rijetkih velikih street style zvijezda koje uživam da fotografišem zbog toga što volim estetiku i misiju njihovog brenda. Divim se onome što oni rade i smatram da su prelijepi i kao osobe. Često Frol stane sa strane dok fotografi slikaju Ulyanu, ali ja volim kada su zajedno, posebno kada su obučeni tako skladno. Svjetlo je bilo užasno taj dan i ja sam bila u backstageu ulaza u Dior, čiji je PR obećao pustiti me u dvorište, ali još uvijek nisam ušla tako da sam propuštala sve što se dešavalo unutra dok su ostali gosti dolazili sa glavnog ulaza. Iznenada su to dvoje izašli iz backstagea i prošetali se tim sjenovitim dijelom ulice uz taj prelijepi zid i ja sam uspjela da napravim fotografiju. Tako da situacija koja izgleda kao gubitak vremena može postati veoma zahvalna.

 

 

Yana Davydova (8)

Prije Y-3 Men’s FW15_Ova fotografija je minimalistička, u samo tri boje – bijeli zid, tamna odjeća i crvena na rukavu i na zidu. Sviđa mi se zato što ima dvije izrazite vizuelne podloge, prvi plan i pozadina, koje se povezuju jedna sa drugom. Mislim da se ovi momci ne poznaju međusobno, ali su bili postavljeni na taj način da pričaju određenu priču. Korištenjem odeđenih tehnika stavljate akcenat na odgovarajuće dijelove – crveni rukav i cigareta kao centar kompozicije, lik sa kožnom kapom u lijevoj strani u sjeni i lik sa crnim šalom i velikim naočalama na desnoj strani. Ovo je skoro i karikaturno predstavljanje i to je ono što mi se najviše sviđa na ovoj fotografiji.

 

razgovarao_Vladan Gavrić

fotografije i komentari_Yana Davydova




Najčitanije

Something is wrong.
Instagram token error.
Load More







FBL | MACCHIATO | MODA | LJEPOTA | LIFESTYLE | ART ATTACK | ZDRAV ŽIVOT | GEEKOLOGIE | COMMUNITY | ADRESAR

MARKETING | KONTAKT | IMPRESSUM

© 2013 - Sva prava zadržana - Fashion, Beauty, Love. Design by White Rabbit team