Antioksidansi u prehrani i zdravlje

Osnovni prinicipi i ciljevi savremene medicine su: promocija zdravlja i zdravog načina života, spriječavanje bolesti, te poboljšanje kvaliteta života. Liječenje hranom ili zdrava prehrana je jedan od bazičnih principa integrativne i personalne medicine.

 

Hranjive tvari kao što su: ugljikohidrati, masti, proteini, vitamini, minerali i voda su potrebne za energiju, prevenciju bolesti i održavanje normalnih funkcija organizma. Antioksidansi, vitamini i minerali, bilo da se nalaze u zdravoj hrani ili se daju kao suplementi, predstavljaju važne komponente zdrave prehrane u održavanju zdravlja i prevencije bolesti.

 

Tokom metaboličkih procesa u svakoj ćeliji ljudskog organizma dolazi do stvaranja toksičnih produkata koji se na različite načine eliminišu. Antioksidansi predstavljaju kompleksi sistem odbrane organizma od toksičnih produkata metabolizma i oksidacijskog stresa.

 

 

 

Šta su slobodni radikali?

 

Svaka stanica ljudskog organizma ima svoj antioksidacijski sistem. U toku oksidacijskih metaboličkih reakcija u u svakoj stanici stvaraju se slobodni radikali. Slobodni radikali su čestice (atom, jon ili molekula) koje imaju nespareni elektron i jako su nestabilne. Oni mogu imati različite toskične efekte na stanične elemente i metaboličke procese. Dovode se u vezu sa ubrzanim procesom starenja, razvojem ateroskelroze, tumora, ishemijske bolesti srca i mozga, patološke debljine i šećerne bolesti. Slobodni radikali mogu biti kisikovi ili dušikovi reaktivni spojevi (superoksid i hidroksilni radikali kisika, dušični monoksid i dioksid). Oni mogu imati i svoje pozitivne metaboličke funkcije kao što su neurotransmija i regulacije krvnog tlaka. Poremećaj ravnoteže u stvaranju i eliminaciji slobodnih radikala uzrokuje nakupljanje ovih elektronskih nestabilnih čestica što dovodi do oksidacijskog stresa.

 

Slobodni radikali se stvaraju u procesu prijenosa elektrona i procesa stanične respiracije u mitohondrijama, u enoplazmatskom retikulumu i tokom oksidacije hemoglobina. U slučaju oksidacijskog stresa i povišene koncentracije slobodnih radikala dolazi do oksidativnog oštećenja lipida, proteina i oksidacijskog oštećenja DNA. To ima za posljedicu inhibiciju sinteze proteina i esencijalnih aminokiselina te pojave mutacija gena i mogućeg početka procesa kancerogeneze.

 

Oksidacijski stres nastaje kao posljedica 3 faktora: povećano stvaranje oksidansa, smanjenje antioksidacijske zaštite i neuspješan popravak oštećenja.

 

Oštećenje DNA oksidativnim stresom nastaje disocijacijom šećernih komponenti, modifikacijom baza, pucanje prstena aminokisilina kada nastaje inhibicija sinteze proteina i mutacije gena.

 

Slobodni radikali, koji se javljaju u našem tijelu sa svakim našim udahom zagađenog zraka povezane su otprilike sa 60 bolesti i procesom starenja (Alkoholizam, Alzheimerova bolest, ateroskleroza, diabetes, karcinom, moždani udar, AIDS, akutni respiratorni sindrom, kardiovaskuarne bolesti, zračenje itd.)

 

 

 

 

Uloga antioksidanasa

 

Antioksidansi u hrani stimuliraju imunološki sistem tako da povećavaju produkciju interferona, povećavaju makrofagnu aktivnost i aktivnost limfocita. Prirodni antioksidansi vežu za sebe slobodne radikale i eliminišu iz organizma putem urina.

 

Otkrivanje ljudskog genoma i nukleotidnog polimorfizma dovelo je do novog pogleda na ishranu kao važnog faktora u promociji zdravlja, prevenciji i tretiranju bolesti. Nutrigenomika proučava interreakciju različitih sastojaka hrane sa genima čovjeka tokom koje dolazi do različitih metaboličkih poremećaja.

 

Nutrigenetika istražuje odgovore organizma na komponente hrane prema specifičnosti genoma svake osobe. Na osnovu genetskog istraživanja moguće su nutritivne intervecije u smislu sprječavanja razvoja bolesti. Nutritivne intervencije bazirane na otkrivenim genskim promjenama – mutacijama mogu u ranoj fazi nastanka da preveniraju hronične česte bolesti kao što su dijabetes melitus, metabolički sindrom, kardiovaskuarne i imunološke bolesti.

 

Antioksidansi (koji mogu biti endogeni i egzogeni) neutrališu slobodne radikalne i njihovo štetno djelovanje različitim kemijskim reakcijama. U tim reakcijama reaguju sa slobodnim radikalima dajući im svoj elektron ili procesom enzimske katalize. Za slobodne radikale sa elementima željeza i bakra antioksidansi vrše proces heliranja ovih elemenata. Endogeni antioksidansi mogu, prema tome, biti enzimi (citokrom c, katalaze) i neenzimski antioksidansi (B-eta karoten). Visokomolekularni antioksidansi koji helatnim procesom vezuju jone željeza i bakra su transferin, ceruloplazmin i haptoglobin. Niskomolekularni antioksidansu su flavonoidi, karotenoidi i koenzimQ., a metali sa antioksidativnim svojstvima su Selen i Cink.

 

Antioksidansi imaju funkciju prevencije oksidativnog stresa, neutralizacije slobodnih radikala i ublažavanje posljedica starenja. Starije osobe su mnogo osjetljivije na oksidativni stres. Antioksidansi mogu pomoći u sprječavanju pogoršanja funkcije mozga i kognitivnih sposobnosti, a posebno memorisanja. Antioksidansi u procesu sveobuhvatnog liječenja metaboličkog sindroma imaju posebnu važnost. U početnoj fazi mogu da odlože ili da spriječe nastanak klinički značajnih formi dijabetesa, hipertenzije i ishemijske bolesti srca. Steatoza jetre kao jedna od važnih komponenti metaboličkog sindroma zahtjeva i sa postulatima zvanične medicine liječenje antioksidansima.

 

Oksidacijski stres ima dokazan utjecaj na ubrzani razvoj ateroskleroze, jer potiču ulazak LDL frakcije i holesterola u endotel i stvaranja aterosklerotskog plaka. U svakodnevnoj praksi zbog izuzetno visokog procenta mlađih pacijenata sa stresom i mogućim razvojem oksidacijskog stresa preventivne nutritivne intervencije sa antioksidansima imaju opravdanost u cilju sprječavanja brzog razvoja ateroskleroze.

 

Bolesnici sa već razvijenim bolestima metaboličke i autoimune prirode pored uobičajne terapije koja mora biti na bazi medicine zasnovane na dokazima (EBM) zahtjevaju često i dodatne mjere koje mogu biti u okviru integrativne medicine. Terapija sa antioksidansima, vitaminima i mineralima uz adekvatnu prehranu imaju svoje opravdanje zbog empirijski dokazanog efekta.

 

Još je 1956. godine postavljena teorija da poremećaj balansa između endogenih kisikovih slobodnih radikala i antioksidativnog odbrambenog sistema dovodi do redukcije funkcionalnih sposobnosti mozga, što se smatralo procesom “normalnog” starenja. (Free-Radical Theory of Aging Dr. D. Harman, 1956.)

 

Antioksidativne sposobnosti mogu se i laboratorijski kontrolisati slijedećim metodama: Totalni antioksidativni kapacitet (TAC), Glutathion peroxidase (GPX), Superoxide dismutase(SOD) i Nitritni oxide (NO), ali nemaju dokazani klinički značaj.

 

 

 

 

Da li su antioksidansi samo mit ili magična medicina

 

Mnoge kliničke studije nisu mogle da dakažu pretpostavljeni benefit za zdravlje sa primjenom antioksidativnih komponenti i suplemenata u hrani. Rezultati istraživanja pokazuju da hemijski i fiziološki pokusi in vitro ne pokazuju iste rezultate ako se urade in vivo. Oksidativni stres nije jedini važan dogodjaj u stanici organizma. Kontrola života stanice i održavanje funkcija vezano je i za druge metaboličke procese kao sto su insulinski i eritropoetski signalni prenosi.

 

Rezultati kliničkih studija ukazuju na dvojbenu ulogu antioksidansa i slobodnih radikala. Postoji i mišljenje o pozitivnom efektu slobodnih radikala na zdravlje. Neki od slobodnih radikali stimuliraju metabolički proces stanice sa podizanjem nivoa sopstvene odbrane.

 

Ono sto je sigurno dokazano da flavonoidi u hrani, crno vino, zeleni čaj, voće i povrće sa uravnoteženom prehranom imaju pozitivan efekat na promociju zdravlja, prevenciju bolesti, produžen životni vijek i poboljšan kvalitet života.

 

 

Pišu_Dr. Nizama Salihefendić i Dr. Muharem Zildžić/ge132.ba

Zeen is a next generation WordPress theme. It’s powerful, beautifully designed and comes with everything you need to engage your visitors and increase conversions.