U mnogim kulturama ispijanje pa i samo spremanje čaja se smatra umjetnošću. Možda najpoznatija zemlja poznata po ritualima i kulturi čaja je Kina gdje je stvorena vrlo posebna kultura čaja.
Legenda kaže da je kineski car Shen Nung oko 2750. godine prije nove ere prokuhavao vodu iz potoka, dok se odmarao od napornog lova. U lonac u kojem je ključala voda slučajno je upalo nekoliko listića zimzelenog drveta srodnika magnolije. Ugodan miris dopro je do njegovih nosnica i car nije mogao odoljeti, a da ne proba napitak. Grmlje čajevca prvi se put spominje u starom kineskom spisu Pent – Sao.
Kuhanje i pijenje čaja se smatraju umjetnošću, a običaj je da Kinezi goste počaste čajem. Tokom pripremanja čaja Kinezi jako puno pažnje poklanjaju kakvoći vode, čajnim listićima, setu za serviranje čaja i samoj vatri na kojoj se kuha. Postoje u Kini različiti običaji pijenja čaja, kao i mnoge vrste čajeva. Na primjer, Pekinžani vole piti čaj od jasmina, Šangajci vole zeleni čaj, a stanovnici pokrajine Fuđian vole crni čaj.
Obredi ispijanja čaja
U Kini postoje različiti obredi kod ispijanja čaja. Na primjer, u Pekingu kada domaćin donosi čaj, gost ustaje i objema rukama prihvaća šoljicu, izražavajući tako svoju zahvalnost. U pokrajini Guangdong i Guanxi-zhuanskoj autonomnoj pokrajini, primivši šoljicu čaja, gost prstima desne ruke tri puta udari u stol u znak zahvalnosti. A u drugim mjestima, ako gosti žele još čaja, trebaju u šoljici ostaviti malo čaja na dnu. Primjetivši to, domaćin odmah doliva još čaja. Ako je šoljica prazna do dna, domaćinu je to znak da gosti ne žele više.
U istočnom dijelu Kine se priprema čaj u čajniku. Zanimljivo je pripremanje čaja Gonfu u pokrajini Fudjian čiji je proces pripreme vrlo složen, čajni pribor je također poseban, a šoljice su minijaturne, te je stvorena posebna umjetnost pripreme čaja.
Jedenje čaja
U pojedinim mjestima, ljudi vole u čaj stavljati razne dodatke. Na primjer, u nekim mjestima pokrajine Hunan, u čast gostiju, domaćin u čaj stavlja sol, đumbir, pečenu soju i sezam. Gost pije čaj, polako okrećući šoljicu i na kraju pojede dodatak. Zato tamošnji ljudi to nazivaju jedenjem čaja, a ne pijenjem. Svako mjesto ima svoj način pripreme čaja. U Pekingu uz čaj ćete uvijek dobiti serviran čajni keks.
U raznim krajevima Kine postoje raznovrsne čajane. U prometnoj ulici Qianmen u Pekingu postoji posebna čajana gdje ljudi piju čaj uz čajni keks i uživaju u umjetničkim predstavama. Na jugu Kine čajane se nalaze obično u mjestima koja su okružena lijepim pejzažem, gdje putnici uživaju u prirodnim ljepotama pijući čaj.
Kada se čaj iz Azije prenio u Evropu oko 1610. godine, u početku je zbog svoje skupoće bio vrlo popularan među europskom aristokracijom, a navika uživanja poslijepodnevnog čaja najvjerojatnije potječe iz Francuske. Popularnost koju danas uživa kod Engleza dobio je tek u 19. vijeku u vrijeme vladanja kraljice Viktorije. Ceremonija čaja, umjetnost pripremanja i ispijanja čaja, iz Kine se proširila širom svijeta i danas je prisutna u brojnim zemljama kao što su Velika Britanija, Japan i Koreja.