Kao što već znate odlučili smo vam predstaviti kroz seriju intervjua urednice bh. magazina i časopisa. Već smo vam predstavili Andreu Tomašević, urednicu lifestyle mjesečnika Magazine, a sada vam donosimo intervju sa Elameri Škrgić-Mikulić, urednicom sedmičnog magazina Azra.
Kada ste i kako zakoračili u svijet medija? Čega se najradije sjećate s početka Vaše karijere?
– Porodična tradicija, pa i moje ambicije do ’94. godine govorile su da ću biti ljekar, ili nešto drugo iz medicinskih disciplina. I onda, sasvim slučajno dođoh do jedne radio stanice gdje provedoh godinu dana radeći amaterski. Bespovratno sam se zaljubila u novinarstvo. Na maminu veliku žalost upisala sam taj studij. S početka karijere svega se rado sjećam. Bila sam kao Alisa u zemlji čuda. Svaki dan, svaki čovjek… za mene su bili čudesna iskustva.
Kako izgleda jedan radni dan urednice magazina? Šta je prvo šta uradite kad dođete na posao?
– Kako radim u sedmičnoj novini, veoma je važno koji je dan. Ponedjeljak je za AZRU poput emisija o opstanku. Sve je na granici incidenta i glasno. Ostali dani imaju tu lijepu eleganciju čitanja novina, portala, razgovori, kreiranje sadržaja, sastanci…
Uz koje magazine/časopise ili online portale pijete jutarnju kafu?
– Prvi je Dnevni avaz, naravno. Slijedi monitor.hr koji me linkuje na sve što me zanima. Čitam i sve magazine koji izlaze u BiH i regiji ali oni su uglavnom mjesečni ili 15-dnevni.
Koliko je odgovorno obavljati urednički posao jednog magazina?
– Odgovorno je naravno. Odgovorna sam prema čitateljima za sadržaj i poslodavcu za rezultate. Puno zar ne? Ipak, ako nestane zaigranosti i ostane samo grč – sve pada u vodu.
Opišite Vaš posao sa 5 riječi!
– Analiza, sinteza, kreacija, komunikacija i igra.
Rokvi i neodgovorni sagovornici su svakodnevnica u Vašem poslu, koliko puta ste do sada poželjeli da sedmica ima 8 dana? Da li Vam se ikad desilo da ste osvanuli u redakciji?
– Svaki posao ima svoje breme. Naše breme su rokovi, neodogovorni, nadobudni, a nerijetko i nedovršeni sugovornici. Da osvanem u redakciji mi se dešavalo dok sam radila u dnevnoj novini, ali nikad u sedmičnoj. Mislim da sam prilično organizovana za takve nepotrebne avanture.
Kako se odmarate? Koje su to male stvari koje Vam ispunjavaju život i čine ga ljepšim?
– Ne znam se odmarati. To još nisam naučila. Sad me već strah da jednom kad stanem da ću se raspasti. Vrijeme s djecom za mene je zaista ljekovito. Volim aerobik i veliki sam fan poezije, proze, romana, eseja…svega što čini književnost.
S obzirom na to da se bavite poslom vezanim za lifestyle imali ste priliku prisustvovati brojnim zanimljivim eventima, koji biste izdvojili i zašto?
– Viator agencija je simulirala let u čekaonici na aerodromu u Sarajevu. Imali smo i lunch pakete, stjuardese i “putovali” na nekoliko destinacija.
Najdraži intervju koji ste do sada uradili?
– Puno sam intervjua uradila, zaista. Uživala sam radeći s Dževadom Karahasanom, Goranom Bregovićem, pokojnim Dinom Dvornikom… Ipak, najviše emocija sam angažirala radeći s Nadinom Softić, majkom blizanaca iz Maglaja. Ona je smrti pokvarila posao. Njenu ljubav života, supruga Jasenka uzela je leukemija. Ona je uzela njegov zamrznuti genetski materijal i oplodila se njim, te dvije godine nakon njegove smrti rodila mu blizance.
S kojom biste osobom (živom ili mrtvom) voljeli da ste imali priliku uraditi intervju?
– Slovenačkim filozofom Slavojem Žižekom. Živ je još, srećom.
Koja Vam je najomiljenija rubrika u Vašem magazinu?
– Explorer, Moje tijelo-moj hram, Moja je zadnja… Ma, sve su mi omiljene.
Kakva je danas tržišta slika magazina i časopisa u BiH?
– Print doživljava svoje najteže dane globalno. Slika tržišta magazina u BiH je jednaka našoj slici društva. Puno tuđeg dobrog i našeg, uvijek pomalo amaterskog. Kao da se za svoje nikad do kraja ne potrudimo.
Kako komentarišete to da nemamo puno licenciranih izdanja na našem tržištu?
– Ekonomskom neisplativošću. Malo smo tržište i to je sve.
Možete li poslati neku poruku mladim ljudima u našoj zemlji koji imaju ambicije baviti se novinarstvom kao isključivim zanimanjem?
– lako je nešto izabrati, teško se nositi s vlastitim izborima. S nekim svojim izborima se nikad do kraja ne pomirimo i to su tužne situacije. Neki ljudi opet imaju dar da svaki svoj izbor s lakoćom nose i sigurni ste da bi bili jednako dobri hirurzi kao i novinari, jer toliko truda ulažu u ono sto rade, vole to, uspinju se na prste… Mislim da je to važnija lekcija.
Za kraj, da sretnete zlatnu ribicu, koja će Vam ispuniti želju. Što biste poželjeli?
– Mirnu, zadovoljnu, ispunjenu i veselu starost.