Himba narod by Goran Jović

tekst
Goran Jović
fotografije
Goran Jović

Priče o domorodačkim narodima Afrike nerijetko se doimaju slične jedna drugima. Ipak, svaki narod krije posebnosti koje ga ističu na mapi ljudskih sudbina afričkih plemena koje su u posljednjih pedesetak godina ozbiljno isprepletene s komercijalnim, turističkim i političkim utjecajima ‘zapadnjačkog’ svijeta na najstarije svjetske kulture.  Priča o Himba narodu počinje kao i svaka druga o afričkom plemenu – dugom šetnjom kroz pustinju.

himba_5

Gdje?

Himbe se ‘kriju’ na području koje je među njima i danas poznato pod nazivom Kaokoland. Ovaj sjeverozapadni dio Namibije uz samu granicu s Angolom u vrijeme aparthejda nazvan je Kaokoland bantustan i trebao je biti samoupravno područje Himba naroda. No, kad je Namibija jednom krenula u proces postizanja neovisnosti, samodostatni i neovisni Himba Kaokoland je ostao samo san i geografski naziv za pustinjsko područje koje se danas administrativno naziva Kunene regija po istoimenoj rijeci. Središte i takoreći glavni grad tog administrativnog područja je Opuwo, a Himba narod ima daleko najveći udio u stanovništvu ovog pograničnog namibijskog područja.  Oko  10 000 Himba naseljava Kaokoland dok tek 3 000 njih prebiva na području Angole.

Tko su Himbe?

Uz San narod, Himbe su najstariji narod Namibije, ako ne i cjelokupne Afrike. Himbe nisu, sve do 16. stoljeća, bile poznate pod tim imenom. Tek onog trenutka kada jedna skupina današnjih Himba predaka prešla angolsku granicu i odvojila se od Herero plemena moglo se govoriti o nastanku nove zajednice na namibijskom području. Stoga, možemo reći kako je raskol unutar plemena Herero i neutaživa nomadska priroda afričkih domorodačkih naroda rezultirala nastajanjem jednog od najosebujnijih i najsposobnijih stočarskih plemena.

Zašto su Himbe najsposobniji stočari? Naprosto zato što svakog pripadnika Himba plemena ništa ne predstavlja jednako dobro i značajno kao njegova stoka tj. njegovo krdo. Činjenicu koliko je stoka važna Himbama najjasnije dočarava lokalna poslovica koja kaže kako Himba bez stoke nije baš ništa. Ovako jasno poistovjećivanje čovjeka s njegovim radom i trudom nije baš često među afričkim plemenima koja se nerijetko, pred valom zapadnjačkih utjecaja, prepuštaju tzv. naučenoj bespomoćnosti. Himbe su, dakle, apsolutna suprotnost: radišni, spremni za nomadske izazove i beskrajno odani svom stadu.

himba_2

Kako žive?

Malo je reći da su Namibija i njena pustinja surova mjesta za život – štoviše, teško je opisati, a kamoli doživjeti i preživjeti oscilacije temperatura koje su namibijska svakodnevnica neovisno o godišnjem dobu. Ipak, Himbe su navikle na to. Nomadski način života pretpostavlja da se prepuštaju traganju za boljim uvjetima ispaše ovisno o godišnjem periodu. No, za razliku od ostalih nomadskih plemena, Himbe se znaju često vraćati u selo u koje su se smjestili prije seobe u svrhu prehranjivanja stoke. No, kako bi saznali kako doista izgleda Himba selo, valja se zaputiti, najčešće pješke ili dobrim crossoverom prema angolskoj granici što dalje od Opuwa i Epupa slapova. Naime, Opuwo i Epupa slapovi neizbježan su geografski  detalj na turističkim kartama što sva HImba sela u njihovoj blizini čini izrazito izloženim turistima – a to automatski znači jasan odmak od tradicije.

Kao i većina plemena koja zbog vlastitih ili političkih odluka trpe sve jači pritisak obaveznog nametanja prihvatljivih civilizacijskih mjera što dolaze sa Zapada, Himbe se nisu pokazale iznimkom. Sva sela koja su napravljena i naseljene u blizini Epupa slapova ili samog Opuwa ne dočaravaju istinski život ovog plemena. Štoviše, na prvi pogled je jasno kako su muškarci Himba plemena bili popustljiviji pred naletom modernizacije pa ih se nerijetko može vidjeti u zapadnjačkoj odjeći, obavezno u dresovima koji su jako popularni diljem Afrike, ili kako koriste mobilne telefone ili motocikle i automobile. Himbe su, nažalost, lako podlegle čarima alkohola i nerijetko ih se viđa po gostionicama gdje troše novac koji su dobili od turista te jedva preživljavaju pamparas  tj. mamurluk. Himbe u samom središtu regije, jednostavno rečeno, ispaštaju zbog brojnih putova i pristupnih cesta koji ih čine izloženijima turistima te nerijetko po cijeli dan odigravaju ‘scene’ iz svog uobičajenog tradicionalnog načina života kako bi udovoljili nekom turistu ili putniku namjerniku koji bi htio doživjeti barem kakvu-takvu avanturu.

U drugu ruku, Himbe do kojih se dolazi stranputicama su istinska priča za sebe. Himbe koje se kriju daleko od turističkih središta i sjecišta predstavljaju jedan od najintrigantnijih i vizualno najosebujnijih naroda Namibije. ‘Crveni narod’ kako ih došljaci znaju zvati osvaja svojom kulturom stanovanja, odnosom prema stoci i ukrašavanjem tijela. Za razliku od sela uz grad Opuwo ili Kunene rijeku što su tek reprezentativni primjeri državnih sela koja služe kao mamci za turiste i postaju središta nametnute modernizacije, klasična i doista tradicionalna Himba sela redovito izgledaju kao preslika preslike. Svako selo najčešće udomljava jednu veliku obitelj, u njegovom središtu nalazi se tzv. krall – prostor za stoku koji je okružen kolibama za stanovanje. Cijelo selo je ograđeno čvrstom ogradom od Mopane drva koje i stoku i ljude štiti od grabežljivaca i kradljivaca. Svako selo Himba obavezno ima vječnu svetu vatru tzv. okoruwo koja se nalazi između ulaza za stočne štale i zapadnih vrata poglavičina doma. Sveta vatra neprestano gori i predstavlja pretke pred kojima se rješava svaki problem koji nastane u selu. Kolibe za stanovanje napravljene su od blata i kravljeg đubra, dvaju veoma zahvalnih ‘materijala’ koji tijekom vrućih dana zadržavaju hladnoću, a tijekom hladnih večeri toplinu. Unutrašnjost koliba najčešće je ispunjena kravljom i općenito životinjskom kožom koja služi za spavanje, ukrašavanje i u brojne druge svrhe. Najintrigantniji detalj svake ‘spavaonice’ je činjenica da Himbe spavaju na drvenim jastucima koji izgledaju poput klina kao ne bi pokvarili svoje intrigantne frizure. Upravo taj detalj vodi do drastičnih i najzanimljivijih razlika između muškaraca i žena u Himba plemenu.

himba_7

Kako je biti Himba muškarac?

Ono što prvo primijetite u Himba selima jest činjenica da nema puno muškaraca – no, prije nego stignete pomisliti kako se radi o rijetkom jakom plemenskom matrijarhatu, saznate da je većina muškaraca uz stado na ispaši. Stado je jedini ponos Himba muškarca, jer brojnost njegova stada njegovo je bogatstvo i ostavština. Kako je već rečeno, Himba bez stada nije apsolutno ništa. Budući da briga o stadu i eventualnim unutarplemenskim problemima predstavljaju izrazito važan posao u Himba selima, to je otprilike sve što muškarci rade, a sve ostale poslove obavljaju žene. Ovakva raspodjela poslova donekle ima veze i s činjenicom da su Himbe pleme koje funkcionira na osnovu dvostrukog naslijeđa tj. svaki Himba je povezan s rodbinom i s majčine i s očeve strane. Svaka od dvije nasljedne linije ima svoju svrhu. Majčinska linija podrazumijeva materijalno-ekonomsko naslijeđe, u prvom redu stoku. Na primjer, Himba ne nasljeđuje od oca, nego od majčinog brata. Očinska nasljedna linija podrazumijeva prebivališno naslijeđe. Himba čovjek je ono gdje živi tj. gdje su mu preci, a kako pretke predstavlja vječna vatra u naseljenom mjestu tako je Himba čovjek obilježen upravo njime. Dakle, žene su istinsko blago muškarcu jer mu one donose materijalno i Himba muškarac, teoretski i praktično, ne postoji bez svoje žene. No, pozicija muškarca je u posljednje vrijeme ozbiljno ugrožena spolnim bolestima, ponajviše HIV-om,  budući da Himbe prakticiraju poligamiju i ne poznaju nevjeru što uz nomadski način život otvara bezbroj prilika za ugrožavanje ne samo svog života, nego i sela u cjelini.

Izuzev neobičnog nasljednog prava, Himba muškarci prilično su posebni i po tome što jednako revno kao i žene njeguju svoje frizure jer im je kosa veoma važan statusni simbol. Dječaci su obrijane glave s eventualnim znakovljem svog sela na tjemenu što označava očinsko nasljeđe. U pubertetu muškarci nose samo jednu pletenicu začešljan prema zatiljku dok je ostatak kose izbrijan. Jednom kad se ožene na glavu stavljaju turban kojeg mogu među ljudima skinuti samo tijekom tugovanja. Za razliku od žena, muškarcima je dozvoljeno kupati se, no obzirom na nedostatak vode, oni to rijetko prakticiraju ili jednostavno međusobno podijele dostupnu vodu. Himbe smatraju kako je muškarac spreman za ženidbu s 19 godina te ga se svakako potiče na što više brakova čime svakako ubire veću količinu stada.

himba_8

Kako je biti Himba žena?

Rijetko se u domorodačkim kulturama viđa ovako jasna i elaborirana važnost žene. Himba žena je definitivno središte plemena, sela ili klana. Da nije dvostrukog pravila nasljeđivanja, žena bi bila neprikosnoveni autoritet plemena, a ovako je njeno materijalno priskrbljivanje temelj jedne obitelji, a time i samog sela. Žena u Himba plemenu radi doslovno sve od vrtlarenja, mužnje stoke, gradnje koliba do nošenja vode i drva. Zapadnjaci se vole hvaliti kako žena drži tri kuta kuće – a kod Himba je to doista tako. No, prije nego se počnu baviti svim i svačim u svom obiteljskom domu ili bolje rečeno u svom selu, Himba žene provedu jutro čineći sve da budu što ljepše. Ispunivši nekoliko obaveza uljepšavanja, one postaju vizualno najdojmljivije domorotkinje ikada. Prvi zadatak uljepšavanja pretpostavlja brigu o njihovim pletenicama tj. dreadlocksima. Kao i kod muškaraca, svaka frizura ima svoje jasno elaborirano značenje. Djevojčice najčešće imaju dvije pletenice koje su začešljane prema licu i nazivaju se ozondato, izgleda pletenica je kompleksan i određuje se u skladu s oruzom tj. obavezno predstavlja patrijarhalnu liniju nasljeđivanja. Tijekom puberteta, kosa djevojaka podijeljena je u jednake stručke ili pletenice te puštena preko lica kako bi ga djevojka sakrila od muškaraca. Nakon udaje, točno godinu dana, kao i kada dobije dijete, Himba žena nosi tzv. erembe životinjsku kožu na kosi. Nakon godine dana ili ovisno o selu, Himba žene koriste brojne materijale koji se upliću u kosu te sam nakit kako bi označile i potvrdile svoj status.

himba_3
Nakon uređivanja kose, žene pristupaju mazanju tijela posebnom mješavinom koja ima nekoliko zadataka: očistiti i ovlažiti tijelo u slučaju duljeg neizlaganja vodi te zaštititi tijelo od sunca i ugriza insekata poglavito komaraca. Mješavina se sastoji od crvene prašine ili ochre prašine koju dobiju ribanjem kamena hematita te zagrijanog maslaca. Dobiveni ‘otjize’ potom nanose na tijelo i to ne samo na kožu, nego i na kosu, odjeću te nakit. Crveno tijelo temeljni je princip ljepote kod Himba. Obzirom da se žene ne kupaju vodom, često pristupaju kupanju u dimu što se ponovno pretvorilo u jedan od rituala uljepšavanja. Postupak pranja tijela i odjeće dimom odvija se ponad košare u obliku stošca pod kojom gori mirisno lišće ‘otjizumba’.

himba_4

Jednom kad ukrase tijelo, Himba žene naprosto plijene pozornost što crvenom bojom kože i osebujnim frizurama, što detaljno izrađenim nakitom među kojim se svakako ističe nakit udane žene zvan ‘ohumba’ koji predstavlja veliku bijelu školjku koju žene nose na prsima. Ova školjka potječe iz Atlantskog oceana te se kao jedan od najvrjednijih komada nakita prenosi s koljena na koljeno.

Dakle, jednom kad vidite i upoznate Himba ženu ostajete duboko zadivljeni njenom neobičnom ljepotom i vještinom da akumulira svoju stvarnu moć materijalnog stvaraoca obitelji što se uvijek očituje njenom mogućnošću i željom da razgovara s putnikom ili posjetiteljem, što nije nužno slučaj u drugim plemenima.

himba_6

Zašto posjetiti Himbe?

Svako pleme je doista posebno no među njima je mnogo znakova jednakosti poglavito kad je u pitanju vjera u snagu predaka, značenje braka i poligamija, odnos prema djeci i slično. Himbe su posebne utoliko što, uz samo još pet područja na svijetu, prakticiraju dvostruko nasljeđivanje što se itekako očituje unutar obitelji i u suživotu članova plemena te stavlja ulogu žene u samo središte zbivanja. Kod Himba žena nije samo način da se ženikova obitelj obogati njenim prinosom u brak, već muškarac kao takav bez nje i njene stoke ne znači apsolutno ništa. Ovako neobičan suživot tradicionalnih muškaraca i žena koji je uokviren značajnim i neobičnim ukrašavanjem tijela naprosto se ne smije propustiti. Himbe su zabavne i neopterećene, usudili bi se reći jedno od bogatijih plemena uopće, no nikada nećete saznati koliko bogati jer je strogo zabranjeno reći koliko imaš grla jer si tek tada ranjiv. Od relativno matrijarhalnog obiteljskog života do razumne ekonomske politike, Himbe su, čini se, moderne a da to ni ne znaju.

himba_9

Zeen is a next generation WordPress theme. It’s powerful, beautifully designed and comes with everything you need to engage your visitors and increase conversions.