Čitajući biografije umjetnika iz sfere elektronske muzike, nebitno da li se radilo o Techno, House ili Trance DJ-evima, vizuelnim umjetnicima, dizajnerima itd., primjetit ćemo kako se jedno ime ponavlja kao bitna, a često i najbitnija inspiracija – Jeff Mills. Svako ko sluša i prati elektronsku muziku čuo je ovo ime. Jeff Mills – enigma, vizionar, vanzemaljac, bog techna, broj 1. Imali smo čast razmijeniti nekoliko riječi sa ovim fascinantnim umjetnikom iz Detroita, o njegovom najnovijem albumu The Clairvoyant, o njegovom višedecenijskom radu, o tome šta ga inspiriše i više.
Gospodine Mills, prvo da Vam se zahvalim što ste nam dali priliku i što ste odvojili svoje vrijeme za ovaj intervju. Kao neko koga techno vodi i inspiriše kroz čitav život, velika mi je čast da Vam postavim nekoliko pitanja. The Wizard (Čarobnjak), Man From Tomorrow (Čovjek sutrašnjice), The Messenger (Glasnik), The Visitor (Posjetilac), The Clairvoyant (Vidovnjak), tema koja je često prisutna u Vašoj muzici je donošenje novosti ‘sa druge strane’ i nesebično dijeljenje sa ljudima. Da li Vas to inspiriše kada stvarate i puštate muziku, da poklonite ljudima nešto novo, nešto van ovog svijeta sa čim do sada nisu imali priliku da se sretnu?
– Mislim da to odražava način na koji je muzika utjecala na mene i ono što sam naučio o njoj. Odrastajući u Detroitu ’70-ih i ’80-ih godina, bilo je mnogo primjera za gledati. Tokom disco ere i kasnih ’70-ih bilo je mnogo funk bendova koji su se činili iz drugog vremena i dimenzije. Sve do skupina poput Parlament Funkadelic, Soul Sonic Force do Public Enemy. The Electrifying Mojo, koji je radio za Detroit radio, imao je velik utjecaj – uvijek je postojao taj poseban način predstavljanja muzike kao da je riječ o tajnoj poruci s drugog područja. To i moja naklonost stripu i naučnoj fantastici stvorili su pogled koji neprestano ukazuje na budućnost i drugi svijet.
Kada slušam muziku, uvijek zamišljam kakva bi bila reakcija ljudi koji nikada nisu čuli takvu muziku. Mislim da je prvi susret sa nečim novim mnogo intenzivniji nego kada se čovjek navikne na to i često mi nedostaje taj osjećaj. Da li Vi više volite da puštate pred iskusnom publikom ili pred ljudima koji nikada nisu čuli tako nešto?
– Radije bih je predstavio najiskusnijima jer su veće šanse za razumijevanje ideje i koncepta. Mislim da ako umjetnici previše razmišljaju i stvaraju za one koji manje poznaju muziku i muzika sama će patiti od te marginalizacije.
Slušajući Vaš najnoviji album The Clairvoyant više puta, trudio sam se da ga čujem ušima nekoga ko se prvi put susreo sa Vašim radom, da bih stekao non-biased utisak i da ga ne bih upoređivao sa Vašim prethodnim radovima. Na početku je album djelovao zastrašujuće, ali kako je priča napredovala osjećaj je postao topao i pozitivan, jer sam se osjećao zaštićenim od strane hipnotične muzike koja me je vodila kroz poprilično mračnu tematiku. Da li smatrate da je iskustvo seanse sa vidovnjakom slično i da li mu je to možda istinska namjena, da vam neko bude vodič i zaštitnik dok se suočavate sa mračnom stranom?
– Pa, drugu stranu ne treba uvijek smatrati tamnom. Namjera albuma bila je da slušatelju pruži neku vrstu ceremonijalnog osjećaja, kako bi muzika mogla biti posljedica, a ne rekreativni dizajn. Album nije kreiran da bi se neko osjećao dobro, već je stvoren da probudi unutarnje osjećaje neke osobe, osjećaje o mogućnosti kada osoba umre, da će njena duša preći na drugo mjesto.
Zamislimo da idemo na seansu sa vidovnjakom, techno događaj ili art performans, bez znanja i iskustva kako to zapravo izgleda, ali smo čuli razne priče i stekli smo utisak da će biti jako intenzivno, te osjećamo leptire u stomaku, pa čak i strah. Da li mistika i predubjeđenje mogu da pojačaju iskustvo?
– Vjerujem da može, čak i više ako je osoba već prije iskusila tu [Techno event] situaciju i zna kakav je osjećaj u atmosferi. Techno muzika može biti prilično zarazna. Kad je muzika predstavljena kao samo jedan element u širem kontekstu, zajedno sa subjektom, temom i svrhom, a o kojima slušatelj već može imati impresije, postaje lakše iskriviti taj dojam.
Namjera albuma The Clairvoyant bila je da slušatelju pruži neku vrstu ceremonijalnog osjećaja, kako bi muzika mogla biti posljedica, a ne rekreativni dizajn.
Šta Vama izaziva osjeća mistike i koliko Vas to inspiriše?
– Općenito me nadahnjuju stvari koje često prkose normalnom rasuđivanju. Predmeti i mogućnosti koje su izvan našeg Svijeta. I ne samo to, već i ono što je potrebno da biste tamo stigli. Putovanje svemirom i vremenom, remote viewing i iskustva izvan tijela, Brzina oslobađanja, itd.
Kako postižete da Vam je muzika u isto vrijeme proganjajuća i duboko introskeptivna, ali i razigrana i vesela? Savršen primjer bi bila traka Questions, Decisions And Consequences sa novog albuma. Osjećaj bih nazvao soul dance (ples duše), i opisao bih ga kao da vam duša pleše u transcendentalnoj stvarnosti, dok je tijelo u realnosti nepomično.
– U konceptu kao što je ovaj, trake su jednako relevantne koliko i učinkovite, pa sam morao raditi na njima dok me nisu natjerale da se osjećam na određeni način. Na toj traci koju spominjete neki su elementi izrađeni od pojedinačnih ritam skala i samo povremeno ponavljaju isti takt zajedno. Dakle, postoji dojam jednostavnosti, ali to je zaista dugo gomilanje napora pojedinih dijelova. Zaista sam želio da slušatelj uloži vrijeme kako bi preslušao traku.
Stvarali ste muziku u raznim žanrovima i često ste muzički bili ispred svog vremena, bilo da je u riječ o hip-hopu, electru, industrialu, houseu ili ambientu i među prvima ste počeli kombinirati techno sa klasičnom muzikom i jazzom. Najviše ste se posvetili technu, koji se smatra simbolom futurizma, i odveli ste ga dalje nego bilo ko do sada. Smatrate li da je techno i dalje muzika budućnosti, posebno od kako sve više i više postaje mainstream i ne toliko neobičan?
– Kao i u bilo kojem žanru, postoje razni stilovi i nivoi jer je to rezultat stvaranja mnogih ljudi. Techno muzika nije samo jedna vrsta zvuka. Nikad nije bila. Mislim da je to najjednostavnije za pretpostaviti, jer razmišljamo da je ‘ono što čujemo ono kako jeste’. Ali u ovom slučaju ili vjerojatno u bilo kojoj kreativnoj umjetnosti, konsolidacija radi ostavljanja dojma nije uvijek dobra stvar. Na primjer, neki se jazz umjetnici nisu složili s pojmom jazz. Mnogi umjetnici (i ja se slažem) gledaju na jazz kao crnu klasičnu muziku. Techno ne doživljavam kao muziku budućnosti. Mislim da je to uređaj koji možemo koristiti kako bismo razmislili o njoj. I ako budemo dovoljno razmišljali o tome, možda ćemo htjeti materijalizirati te ideje.
Općenito me nadahnjuju stvari koje često prkose normalnom rasuđivanju. Predmeti i mogućnosti koje su izvan našeg Svijeta. I ne samo to, već i ono što je potrebno da biste tamo stigli. Putovanje svemirom i vremenom, remote viewing i iskustva izvan tijela, Brzina oslobađanja…
Prije nešto više od decenije, minimal je prezasitio techno scenu, i muzika je postala sporija i mekša. Izgubila je brzinu, intenzitet, a ponekad čak i sam izraz. Danas imamo suprotnu situaciju, DJ-evi miješaju techno sa tranceom, hard danceom, pa čak i gabbaom, muzika se ubrzava, postaje agresivnija, te se ponekad banalizuje i odlazi u drugu krajnost. Kao neko ko je tu od početka, šta Vi mislite o tome i da li postoji granica gdje techno počinje da blijedi u neku od ovih krajnosti?
– Prema onome što sam vidio, uvijek postoji ravnoteža. Jedna akcija stvara drugu. Sve je potrebno i vjerojatno je pametno ne mjeriti ništa prema trenutku. Umjesto toga, najvažnije je pogledati koje su zajedničke niti između svih ovih stilova ili ljudi koji ga čine. Sve u svemu, mislim da je prilično beskorisno pokušavati definirati nešto što se neprestano kreće, mijenja i razvija.
U čemu smatrate da je najveća snaga/sposobnost/magija techno muzike?
– U slobodi istraživanja.
U proteklom periodu, svijet su zadesile razne turbulencije, kao što su pandemija, građanski nemiri širom svijeta, pa i ratovi i velike ekonomske krize. Razne techno institucije su se oglasile i uvijek stale na stranu ugroženih, kako sada, tako i u prošlosti. Kao nekadašnji član UR, techno grupe poznate po izraženim političkim stavovima, koliko smatrate da je techno pokret politički i socijalno angažovan? Ima li prostora za politiku u techno muzici?
– Otkad znam, muzika je uvijek bila politička. To je zato što je muzika rezultat onoga o čemu ljudi misle. Što oni zamišljaju i što bi željeli vidjeti. To je čini politički infuziranim oblikom komunikacije. Dakle, ideja da ima prostor, kao i da su slava i bogatsvo sve ono o čemu je muzika, obmanjuje. Muzika je ponekad samo produžetak onoga što ljudi osjećaju, a ono što slušatelj čini s njom zapravo je nešto drugo.
Dugo vremena niste izdavali druge artiste na svom Axis labelu, a onda ste prošle i ove godine izdali sjajne albume savremenih techno velikana kao što su Echelon (Jeroen Search), DVS1, Jonas Kopp, Dimi Angelis, Deetron itd. Šta Vas je navelo na ovaj korak?
– Kada se dogodila ova pandemija i sve se zaustavilo, jedna od stvari koje sam zamišljao jeste da bi određena područja industrije plesne muzike mogla trpjeti posljedice do tačke izumiranja. Razmišljao sam o stilu techna koji je uglavnom odgovoran za guranje ovog žanra naprijed. Stilu koji proizvodi najinovativnije ideje i, iskreno govoreći, stilu koji pokreće većinu ljudi (mentalno i fizički), a to je stil naučno-fantastičnog techna. Oblik koji je prisutan od samih početaka techna. Muzika stvorena za ideje i koncepte o budućnosti i svemirskoj nauci. Zamišljao sam da će naša industrija samo dopustiti da ovi umjetnici koji stvaraju u ovom stilu, jednostavno nestati, bez ikakvog pokušaja da sačuvaju ovaj oblik umjetnosti. Stoga sam odlučio stvoriti nešto kako bi ovi umjetnici imali projekt, koji će objaviti i povezati se sa svojim slušateljima. Projekt se zove The Escape Velocity.
Svako od ovih novih, ali i starih izdanja poput Elektrabela i DJ Surgelesa, odmah su stekli kultni status. Kao da sve što izađe na Axisu odmah postaje bezvremenski klasik. Kako Axis održava status najuticajnije etikete bez agresivnog marketinga koji praktuje većina etiketa današnjice?
– Muzika treba biti posebna. Mora nešto kreativno reći. Kao A&R, moram biti uvjeren da ti umjetnici stvarno znaju što rade i da muzika jednostavno nije slučajno takva – da iza toga postoji prava misao.
Više ste koncentrisani na albume, nego na singlove i EP-e, za razliku od većine artista koji jako rijetko izdaju albume. Šta Vas privlači u ovom formatu?
– Umjetnike uglavnom definiraju njihovi albumi, rijetko singlovi. Album je složeniji pogled na umjetnikove misli u određenom trenutku njihovog života. Albumi su važni jer se mogu mjeriti prema napretku umjetnika. Dakle, u ovom trenutku svoje karijere puno razmišljam! Približavajući se stotom albumu, album je postao nešto poput vremenske kapsule ili nešto što bi se moglo naći i otvoriti u budućnosti. Zanima me stvaranje muzike o stvarima koje bi mogle biti relevantne nekome u budućnosti, ne uvijek za danas.
Umjetnike uglavnom definiraju njihovi albumi, rijetko singlovi. Album je složeni pogled na umjetnikove misli u određenom trenutku njihovog života. Albumi su važni jer se mogu mjeriti prema napretku umjetnika
Ove godine ste pokrenuli i digitalni magazin The Escape Velocity. U vrijeme kada umjetnici najviše komuniciraju sa publikom preko društvenih mreža i eventualno blogova, Vi ste se odlučili za magazin koji je poprilično old-school format. Zašto ste odabrali ovaj format?
– Magazin ili fanzin ove prirode bio je nešto što sam shvatio da nedostaje našoj industriji. Skup intervjua, članaka i sadržaja za ljude koji imaju dugu vezu s plesnom muzikom jednostavno nije bio prisutan. Oduvijek smo imali magazine i medije, ali većina je usredotočena na sve one stvari koje se vrte oko muzike, a ne oko same muzike kao oblika umjetnosti. Ova trenutna pandemija natjerala me da to vidim. Izabrali smo formu magazina, jer iako imamo blogove i druge formate, ideja da ne znamo što je na sljedećoj stranici i dalje može biti jako zanimljiva. Preispitujući koncept onoga što magazin može biti i onoga što nam pruža digitalni oblik, možemo doći do više ljudi, brže s više sadržaja i novih ideja.
Trenutno vodite jednu od najuticajnih etiketa i razne pod-etikete, vodite magazin, izdajete veliki broj albuma, imate razne sporedne projekte gdje istražujete nove muzičke pravce, realizovali ste čak i sopstvene izložbe…Kako stižete da sve to postignete?
– Sa iskrenom strašću!
Za kraj, koja umjetnička djela su na Vas ostavila najveći trag?
– Crne slike Ada Reinhardta.