Michael Clark – Kosmički plesač: Izložba koju bismo voljeli vidjeti

Krajem prošle godine Umjetnička galerija Barbican trebala je od 7.10.2020. do 3.1.2021. organizirati prvu veliku izložbu o revolucionarnom plesaču i koreografu – Michaelu Clarku. Međutim, zbog pandemije korona virusa izložba je odgođena. Osvrćući se na njegov meteorski uspon osamdesetih godina prošlog vijeka, izložba predstavlja sveobuhvatnu viziju Clarkove karijere. Prikazuje njegov jedinstveni multidisciplinarni pristup koji uključuje širok spektar subkulturnih utjecaja. Izložbom je obillježena 15. godišnjica saradnje između umjetnika i galerije Barbican.

Istražujući njegovu jedinstvenu kombinaciju klasične i savremena kulture, izložba Michael Clark: Kosmički plesač sadržavala je plejadu njegovih upečatljivih portreta viđenih očima legendarnih saradnika i svjetski poznatih umjetnika kao što su Charles Atlas, BodyMap, Leigh Bowery, Duncan Campbell, Peter Doig, Cerith Wyn Evans, Sarah Lucas, Silke Otto-Knapp, Elizabeth Peyton, The Fall i Wolfgang Tillmans.

Ova izložba, jedno od najvećih istraživanja ikad posvećenih životu koreografa, predstavlja sveobuhvatnu priču o Clarkovoj dosadašnjoj karijeri i razvoju kao pioniru savremenog plesa koji je ispitivao najudaljenija sjecišta plesa, života i umjetnosti kroz spoj baletne tehnike i punk kulture. Filmovi, skulpture, slike i fotografije njegovih saradnika u vizualnoj umjetnosti, muzici i modi kombinirani sa rijetkim materijalima iz arhiva, smještajući Clarka u širi kulturni kontekst svoga vremena. Doprinosi kultnih ikona londonske umjetničke scene utvrđuju njegovu radikalnu prisutnost u britanskoj kulturnoj historiji. Izložba slavi bogatstvo Clarkova provokativne i elektrificirajuće prisutnosti u britanskom kulturnom krajoliku i istražuje kako su umjetnost, film, muzika i moda bili sastavni dio njegova rada.

Michael Clark rođen je u Škotskoj 1962. godine gdje je i počeo da se bavi tradicionalnim škotski plesom već sa četiri godine. Godine 1975. napustio je dom u Aberdeenu kako bi studirao na Royal Ballet School u Londonu prije nego što je upisao školu Balet Rambert 1979. Nakon sudjelovanja u ljetnoj školi s Merceom Cunninghamom i Johnom Cageom, Clark je kreirao svoje prvo samostalno djelo 1982. i postao koreograf rezident u londonskom multidisciplinarnom kreativnom centru Riverside Studios 1983. Michael Clark & Company pokrenuta je 1984. godine kada je imao samo 22 godine.

 

Kao mladi koreograf, Clark je spojio svoj klasični baletni trening s londonskim punkom, modom i klupskom kulturom čime se nametnuo kao jedan od najinovativnijih umjetnika savremenog plesa. Ti su impulsi istaknuti u ambicioznom novom projektu nazvanom A Prune Twin (2020), pionirskog filmaša, video umjetnika i dugogodišnjeg saradnika Charlesa Atlasa.

 

 

Ova velika filmska instalacija uranja u Clarkov rani rad i pruža prilika za ponovnu posjetu Atlasovom ‘Love letter to London’ Hail the New Puritan (1986) i Because We Must (1989). Uz nevjerovatne kostime i scenografiju, Clarkova ikonoklastička koreografija preispitivala je pojmove spola, komfortizma i konzervativnih vrijednosti u kontekstu Thatcherine Britanije. Dio izložbe je posvećen Clarkovoj značajnoj izvedbi I Am Curious, Orange (1988) koja propituje sektaštvo i konzervativizam koji su bili karakteristični, ne samo za osamdesete godine prošlog vijeka, nego i britansku društvenu i političku historiju.

 

Od svog meteorskog uspona do međunarodnog priznanja, Clark je razvio multidisciplinarni estetski jezik prepoznatljiv u njegovom koreografskom obliku. Njegov rad i dalje ostaje obilježen mješavinom tehničke strogosti i eksperimentiranja, dotjerane koreografije i subkulturnog utjecaja. Clarka su oduvijek privlačili umjetnici koji su propitivali granice spola i normativne reprezentacije seksualnosti.

 

Izložba je prikazuje i rijetku kolekciju provokativnih kostima Leigha Boweryja koji su se pokazali integralnim za Clarkovu viziju i koji su radikalno poremetili tradiciju plesnog svijeta. Tu spadaju i kultni trikoi bez dna iz New Puritans (1984).

 

 

Nakon Boweryjeve tragične smrti i razdoblja izbivanja izvan Londona, Clarkovo prijateljstvo sa Sarah Lucas rezultirala je zajedničkim istraživanjem ljudskog tijela i seksualnosti skulptura i ples. Lucas je za izložbu osmislila dvije instalacije nadahnute njihovim prijateljstvom i saradnjom na filmu Before and After:The Fall (2001.). To uključuje skulpture od cigareta i drhtavu ruka kao skulpturalnu metaforu Clarkove koreografije, kao i parodiju Clarkovog tijela koje sjedi na toaletu (Cnut, 2004).

 

 

Portreti Clarka koje su kreirali Elizabeth Peyton i Wolfganga Tillmansa dočaravaju golu intimnost umjetnika kao ljudskog bića, bez ukrasa, dok slika Petera Doiga, koja se čini da spaja Clarkovo lice s licem Le Corbusiera, zaigrano je predstavljanje njihovog zajedničkog interesa za slavni CitéRadieuse u Marseilleu. Izložen je Doigov Portret (Corbusier) (2009.) u dijalogu sa 16 mm snimkama Clarkovih plesača koji izvode koreografiju na krov ikonične modernističke zgrade 2008. godine.

 

 

 

Godine 2005. Michael Clark Company postala je umjetnički saradnik Barbicana i započela je s radom na Stravinsky projektu, trogodišnjoj saradnja u stvaranju trilogije djela o osnovnom plesu partiture Igora Stravinskog. Clarkovo istraživanje klasičnog baletnog rječnika, ekstremna disciplina i tehnička virtuoznost u ovoj trilogiji nadahnuli su novu seriju slika Silke Otto Knapp. Clarkov nemilosrdni nagon za redefiniranjem klasicizma natjerao ga je da nastupa u pozorištima i galerijama širom svijeta. Odjeljak posvećen Michael Clark Company arhivi plakata i programa naglašava izloženost trupe širom najpoznatijih evropskih teatarskih dvorana, sa živopisnim grafičkim identitetom srodnim
vizualnim jezikom punka, rocka i pop muzike koji odražava Clarkovu viziju njegove trupe kao benda.

 

 

Michael Clark: Kosmički plesač prikazuje velik izbor arhivske filmske dokumentacije, usredotočujući se na Clarkov rad s filmašima (Peter Greenaway, Derek Jarman), modnim dizajnerima (Vivienne Westwood, Alexander McQueen, Gucci) i muzičarima (Scritti Politti, Laibach, Bruce Gilbert). Arhiva također prikazuje izbor intervjua s Clarkom, kao i dokumentarni film The Late Michael Clark (2001.) redateljice Sophie Fiennes.

 

 

Umjetnici i umjetnice koji čine dio ove velike izložbe su:  Charles Atlas, Leigh Bowery, BodyMap, Duncan
Campbell, Peter Doig, Cerith Wyn Evans, The Fall, Sophie Fiennes, Sarah Lucas, Silke Otto-Knapp,
Elizabeth Peyton, Susan Stenger, Stevie Stewart, Wolfgang Tillmans, Trojan. Filmske arhivske prezentacije uključuju radove Angele Conway Peter Greenaway, Anne Herdman, Dereka Jarmana, Daniela Landina, Alexandera McQueena, Scritti Politti, Laibach, Brucea Gilberta i Vivienne Westwood.