Na ovoj stolici sjedio je Ivo Andrić dajući svoj prvi intervju za britanski Guardian tek nekoliko dana nakon što je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine.
Zanimljiva je činjenica je da se na ovom razgovoru neplanski pojavio tadašnji ministar unutrašnjih poslova SFRJ Aleksandar Ranković koji je vidjevši fotelju u kojoj je Andrić sjedio zahtijevao da se ista smjesta zamijeni jer zaudara na luksuz i buržoaziju te da nije u duhu sa socijalističkom jednostavnošću i skromnošću.
Naša fotelja je tako hitno zamijenjena i nije se našla na ovoj, sada već legendarnoj fotografiji. Umjesto toga našla se u ljetnikovcu Aleksandra Rankovića da bi nakon njegovog pada 1966 godine i isključenja iz SKSFRJ bila prodata na ukciji u bescjenje.
Svoj turbulentni put završila je u ReKreaciji gdje je ponovo zasjala svojim punim sjajem, ali ne prije nego što je doživjela još jednu pustolovinu. Naime vozač koji ju je dovezao na restauraciju je potomak Nure Nikšić, prve žene u historiji Sarajeva koja je imala vozačka dozvolu.
