Vatikan: Neprolazna enigma

Rodno mjesto najvećih tajni u historiji čovječanstva. Nepresušni izvor teorija zavjera. Država kojoj pripada najviše prefiksa ”naj”. Država kojoj pripada najviše odrednica ”jedina” i ”samo”.

 

 

Najmanja na svijetu. Njena željeznica je najmanja. Ima najmanje stanovika, ali najveću stopu pismenosti. Njena dijaspora je najmanja. Stopa kriminaliteta najveća. Ima najveću katoličku crkvu. Jedina je kompletna pod zaštitom UNESCO-a. Jedina nema vladu. Samo ovdje državljanstvo nije zagarantovano rođenjem. Samo ovdje nema obaveznog poreza. Jedina je sa 100 posto urbanim područjem. Samo ovdje nijedan jezik po zakonu nije zvanični. Samo su ovdje bankomati na latinskom jeziku. Jedina ova država nema organizovanu diplomatsku službu. Samo ovdje nema predizbornih kampanja. Jedina država bez ikakvih prirodnih resursa. Samo ovdje nema nikakvih agrikulturnih aktivnosti. Jedina je ovo država u koju se stiže jednom ulicom. Samo ovu državu u potpunosti opasava jedan grad. Ovo je jedina država koja navečer zaključava svoja vrata.

 

Da.

 

Riječ je o 85 godina starom Vatikanu, nazvanom po rimskom brdu Monte Vaticano.

 

Iako nema ni hiljadu stanovnika, Vatikan ima više od 2.000 uposlenika. Ima svoju zastavu, grb, sud, telefonski sistem, astronomsku opservatoriju, radio i TV stanicu, novine, poštu, željeznicu, zatvor, bolnicu i bankovni sistem. Vojsku nema, a čuvana je najbolje. Ništa ne proizvodi niti izvozi, ali novca joj ne nedostaje. Iako nema ni kvadratni kilometar ukupne površine, ova je država epicentar svjetskih zbivanja kroz stoljeća.

 

 

 

 

10 godina za vječnu slavu

 

 

U ovu se državu stiže Ulicom pomiranja (Via della Conciliazione), koju je u čast pomirenja Italije i Vatikana dao sagraditi Benito Mussolini. Pruža se od rijeke Tiber i Anđeoske palače do Trga sv. Petra (Piazza San Pietro), koji je priča za sebe. Prostranstvo umjetnosti arhitekture projektirao je slavni Lorenzo Bernini. Impozantni projekt dovršen je u svega 10 godina. Trg sv. Petra okružuju kolonade sastavljene od 284 dorska stuba poredana u četiri reda. Na stubovima je 140 statua svetaca. Centralni dio trga zauzima 25 metara visok egipatski obelisk, koji potječe iz 13 stoljeća pr.n.e. Dvije su tačke posebno označene kod obeliska – one sa kojih četiri reda stubova izgledaju kao jedan. Te su tačke označene bijelim mermernim pločama na kojima piše Centro del Collonato. Obelisk je okružen fontanama. Prvo je napravljena Madernova fontana, da bi se na drugoj strani izgradila njezina kopija kako ne bi bila narušena simetrija trga.

 

 

 

 

 

 

Habemus Papam!

 

 

Sa Trga sv. Petra ulazi se u najistaknutije mjesto Vatikana, ujedno i najsvetije za katolike – Baziliku sv. Petra. U njoj je grobnica sv. Petra, prvog pape i velikog katoličkog mučenika. Građena je različitim intenzitetom doslovno stotinama godina. Iako započeta u četvrtom, konačno je dovršena u 16. stoljeću. S obzirom na to da je umro ubrzo nakon započinjanja radova na bazilici, Bramantea se cijeni kao autora idejnog rješenja. Nakon njegove smrti rad su nastavili mnogi veliki umjetnici: Rafael koji je završio prekrasne freske, Michelangelo koji projektirao je impresivnu kupolu, dok je Maderno svoj pečat stavio na pročelje.

 

 

Ulaz u baziliku čini pet vrata: Vrata smrti, Bronzana vrata, Sveta vrata, Vrata dobra i zla i Vrata svetih sakramenata. Najvažnija su Sveta vrata koja su zazidana, a papa ih otvara samo za vrijeme Svete godine. Iznad glavnog ulaza je Loža blagoslova, mjesto odakle se proglašava izbor novog pape riječima Habemus Papam i odakle papa daje svoj Urbi et orbi.

 

 

Na podu koji spaja ulaz u crkvu s oltarom po veličini su popisane sve crkve svijeta. Naravno, ova – koja može primiti istovremeno 60.000 ljudi, na čelu je popisa. Njena unutrašnjost je impozantna, koja vam odmah objašnjava i zašto se na njoj radilo stotinama godina. Oko 450 statua, 500 stubova i 50 oltara krasi baziliku, te 39 niša u kojima su statue svetaca i svetica – osnivača vjerskih redova.

 

 

Dominantan je Brončani baldahin. Za ovo 29 metara visoko zdanje, ujedno najveće brončano umjetničko djelo na svijetu, zaslužan je Bernini. Ispod baldahina je papinski Glavni oltar i grobnica sv. Petra. U ovoj bazilici je i slavna Michelangelova Pietà, završena 1499. kada je umjetnik imao svega 25 godina. Ime Pietà se odnosi na zajednički tip vjerske kompozicije. Ovo je najčuveniji primjer. Predstavlja Bogorodicu kako sjedi s mrtvim sinom u krilu, izvučena iz narativnih scena oplakivanja nakon Isusove smrti. Zamišljena je da izazove posmatračeve pokajničke molitve za grijehe koji su iziskivali Isusovu žrtvu. Stoga, ovdje su trnci kroz cijelo tijelo apsolutno neizbježni i istovremeno potpuno očekivani, jer u neopisivo akustičnom prostoru osjećate uzdah svakog posjetioca. Nerijetko i plač.

 

 

Tu je i brončana statua sv. Petra iz 13. stoljeća koju nazivaju i Crni papa. Predmet je velikog poštovanja hodočasnika, koji dolaze poljubiti stopalo sv. Petra i time iskazati svoju poniznost, oduživši mu se za poniznost koju je on pokazao za Isusa.

 

 

Do kupole, sa koje se pruža jedan od najljepših pogleda na svijetu, vode čak 323 stepenice. Nju je Bramante osmislio po uzoru na Pantenon. Međutim, najznačajniji trag je ostavio Michelangelo, koji je podigao i proširio. Na dijelu svoda između lukova su četiri medaljona prečnika 8 metara, gdje su u mozaiku prikazani evangelisti. Iznad je čuveni natpis na latinskom kojim Krist osniva crkvu: Ti si Stijena i na toj stijenu sagradit ću crkvu svoju. Dajem ti ključeve Kraljevstva nebeskog.

 

 

Uspon na ovu magičnu kupolu je moguć svaki dan, izuzev Božića i Uskrsa.

 

 

Zanimljivo je da Bazilika sv. Petra nije papina katedrala. S obzirom da je papa ujedno i biskup Rima, njegova je katedrala bazilika sv. Ivana Lateranskog.

 

 

 

 

 

Riznica blaga svijeta

 

 

Nakon bazilike, put vas neizostavno mora odvesti u najvrednije muzeje svijeta, pomno uređene vrtove i neprocjenjive kripte. Smješteni u Apostolskoj palači, Vatikanski muzeji su čuvari najvrednije zbirke umjetnina na svijetu. Sastoje se od šest cjelina: Egipatskog i Etrušćanskog muzeja, Sikstinske kapele, Rafaelovih stanci, Pinakoteke i Etnološkog muzeja.

 

 

Čak ubrzano razgledavanje 1.400 soba Vatikanskog muzeja bi vam moglo oduzeti dva do tri dana. Ukupna dužina hodnika je 14,5 kilometara. Kad bi pred svakom umjetninom stali samo jedan minut, trebale bi nam ukupno 4 godine da pogledamo ama baš svaku.

 

 

Kad dođete do dijela Vatikanske biblioteke, potpuno besvjesno usporavate disanje, kao da osjetite nadnaravni strah da dahom ne oštetite neko od najvrednijih blaga svijeta. Ova biblioteka baštini impresivnih 75.000 bibliografskih i rukopisnih rariteta. Među njima je rukom pisana Biblija iz 4. stoljeća, Procopiusova Tajna povijest, originalna Vergilijeva djela, Evanđelje po Mateju iz 6. stoljeća, jedan dio Cicerenovog djela De Repubblica, kao i zbirka drevnih freski u kojoj se ističe Aldobrandinsko vjenčanje, koje opisuje pripreme za vjenčanje Roksane i Aleksandra Velikog.

 

Nedjeljom su Vatikanski muzeji zatvoreni, osim zadnje nedjelje u mjesecu.

 

 

 

 

 

Veličanstveno, neponovljivo i maestralno

 

 

Kad prođete sve pobrojane dvorane muzeja, stižete do veličanstvene Sikstinske kapele. Sagrađena je krajem 15. stoljeća po nalogu pape Siksta IV, a djelo je arhitekte Giovani de’ Dolcija. Papa je oslikavanje kapele povjerio najboljim slikarima svoga doba, kao što su Perugino, Botticelli, Ghirlandaio i Cosimo Roselli. Sikstina kapela je najbolji odraz simbioze božanske snage i ljudske kreativnosti, čiji se vrhunac ogleda u impresivnom svodu Sikstinske kapele. Oslikao ga je Michelangelo.

 

 

 

Iako je s nezadovoljstvom prihvatio nagodbu s Julijanom II da naslika freske, posao je završio u samo 4 godine. Ni više od 500 godina kasnie nije sasvim jasno kako je to učinio. Svaki lik je prvo slikao na papiru, pa onda na svodu. Većinu posla završio je ležeći na skeli. Dan i noć. Slikarskim umijećem pobijedio je zakone fizike. Dvadesetak godina kasnije na zidu iza oltara naslikao je Posljednji sud – ujedno naslikavši i svoj lik u vječnosti. Do danas je to nedvojbeno najveličanstvenije, neponovljivo, maestralno i nepobijeđeno umjetničko djelo.

 

 

Iako historijski dokumenti sadrže tvrdnje da je genijalac Michelangelo jedva pristao raditi na Siktinskoj kapeli, rad na njenom svodu svijetu je pokazao da je Michelangelo i revolucionarni arhitekt. Kao niko prije njega, a teško i poslije, Michelangelo je spojio slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu.

 

Ova se riznica svijeta za oči javnosti zatvara samo u vrijeme održavanja konklava. Možda najveći razlog što je baš ona izabrana za mjesto održavanja najtajnijeg izbora na svijetu, jeste njena kompaktna i utvrđena arhitektura. Tradicija je da se rezultat svakog glasanja kardinala objavljuje vanjskom svijetu dimom nastalim spaljivanjem listića kojima se biralo. Ako papa nije izabran iz kapele se pušta crni dim, dok se sretna vijest o izboru novog pape svijetu objavljuje simboličnim bijelim dimom.

 

 

 

 

Hvala, Zec!

 

 

U dio impresivne svjetske historije, odnedavno je utkano i ime Bosne i Hercegovine – zahvaljujući maestralnom Safetu Zecu. Naime, 27. septembar 2014. ostat će upisan kao datum kada je nakon četiri stoljeća upražnjeno mjesto u centralnoj rimskoj isusovačkoj crkvi, kapeli Della Passione, na 200 godina isusovačkog reda, popunjeno djelom Skidanje Isusa s križa velikog bh. umjetnika Safeta Zeca. Impresivno djelo visine 3 i širine 2 metra predstavio je lično papa Franjo. Zec je ovaj komadić historije stvarao u svom počiteljskom i venecijanskom ateljeu. Do 17. stoljeća u centralnoj isusovačkoj crkvi stajala je slika La Pieta italijanskog renesansnog slikara Scipione Pulzone de Gaeta, koja je trenutno u Metropoliten muzeju u New Yorku.

 

 

 

 

 

Tajnije od tajnijeg

 

 

Nakon što je u 17. stoljeću Vatikanski arhiv odvojen od Vatikanske biblioteke, nedvojbeno je postao najtajnije mjesto na svijetu. Ljubitelji svjetskih tajni skloni su reći da ne postoji iole značajnija ličnost od postanka svijeta, a da Vatinski arhiv nema bar jedan tajni spis o njoj. Ljubomorno čuvani epicentar moći svijeta ima 85 kilometara polica i smatra se jednim od najvažnijih svjetskih središta za historijska istraživanja, jer sadrži desetke miliona raznih dokumenata.

 

 

Papa Lav XIII arhiv je otvorio za javnost. Naravno, ne u potpunosti. Odlučeno je da se kroz decenije pomjeraju granica skidanja tajnosti s dokumenata iz određenih perioda. Svaki papa određuje period iz kojeg se može pristupati dokumentima. Sada se, prema odluci Benedikta XVI ne može do pisanih svjedočanstava svježijih od 1939. godine. Naravno, uz izuzetke.

 

Takav jedan se dogodio prije dvije godine, kada je više od 100 originalnih dokumenata neprocjenjive vrijednosti, četiri stoljeća čuvanih u najvećoj tajnosti, učinjeno dostupnim javnosti. Nakratko – tokom revolucionarne izložbe Svjetlo u tajnama – razotkrivanje tajnog vatikanskog arhiva, upriličenom povodom 400. godišnjiice osnivanja arhiva u sadašnjem obliku.

 

 

Dokumenti koji su izazvali svjetsku pomutnju jesu oni o nevjerovatnim zbivanjima i procesima Galileo Galileju i vitezima templarima.

 

 

Naime, 22.6.1663. Galilio Galilei je pod pritiskom crkvenih vlasti potpisao da poriče svoja uvjerenja da je Sunce centar svemira, zbog kojih je i osuđen. Dokument otkriva da je vremešni Galileo, kako bi izbjegao lomaču, prihvatio arbituru. Stoji da je kleknuo pred suce, u lijevoj ruci držao upaljenu svijeću, a desna ruka mu je bila na Svetom pismu. Tri stotine pedeset devet godina kasnije, svijet i crkva ispravljaju nepravdu odlukom pape Ivana Pavla II, koji je zatražio oprost i ukinuo ondašnju inkvizicijsku presudu.

 

Gotovo nevjerovatno izgleda 60 metara dug spis sa suđenja vitezovima templarima iz 1308. godine, koji iznosi svjedočenja templara koji su preživjeli svekolika mučenja.

 

Jedan od zanimljivijih eksponata je pismo koje je Maria Stuart, vladarica Škotske napisala na francuskom jeziku papi Sikstu V nekoliko sedmica prije smaknuća zbog navodnog učešća u zavjeri za ubistvo Elizabethe I.

 

Tu je i glasovita peticija koju su potpisala 83 engleska lorda i uglednika kojom mole papu da poništi brak Henrika VIII i Katarine Aragonske.

 

Ovo je vjerovatno i posljednji put da su baš ovi dokumenti napustili sigurnost vatikanske Apostolske palače i strogo čuvanog podzemnog spremišta. Svi dokumenti nose oznaku Archivio Segreto Vaticano (Tajni vatikanski arhiv). Zvanični Vatikan tvrdi da se riječ secretum odnosi na izvorno latinsko značenje koje je tačnije prevesti kao privatni, jer je riječ, kako kažu, o privatnom papinskom arhivu.

 

 

 

 

 

Zaključa(k)j!

 

 

Prema jačini uticaja koji ima u svijetu, Vatikan je sve samo ne mala država. Dok je svijeta, bit će i njegovih tajni. I dalje će se na kašičicu otkrivati da se u ovoj tački svemira krojila historija, odlučivalo o malima i velikima, crtale karte svijeta, zaključavale najveće tajne.

 

Na Planeti koja se ipak okreće oko Sunca, samo je jedna Država koja se noću zaključava. Ne bez razloga.

 

piše_Mersiha Novalić