Na Sajmu knjiga u Frankfurtu, koji je bio upriličen od 16. do 22. oktobra, na štandu Hessischer Literaturrat e.V., održano je posebno čitanje ujgurske poezije pod nazivom Snaga ujgurske poezije u vrijeme kulturnog brisanja, uz gostovanje uglednog ujgurskog pjesnika, pisca i istraživača Aziza Ise Elkuna. Elkun, koji živi u egzilu, predstavio je svoj bogat stvaralački opus, dok je okupljenima čitao stihove iz nedavno objavljene zbirke Uyghur Poems iz biblioteke Everyman’s Library, te pružio poseban uvid u snažnu poeziju koja odražava borbu Ujgura za očuvanje identiteta u izazovnim vremenima. Elkun je urednik ove prve antologije ujgurskih stihova prevedenih na engleski.
Aziz Isa Elkun ime koje odjekuje u svijetu književnosti i borbe za ljudska prava
Kao ugledni ujgurski autor, pjesnik i istraživač, Elkun danas radi na prestižnom Univerzitetu u Londonu, u sklopu Škole za orijentalne i afričke studije (SOAS). Rođen u Ujgurskoj autonomnoj regiji, poznatoj i kao Istočni Turkistan ili Xinjiang, Elkunov život je duboko prožet borbom za očuvanje identiteta svog naroda, koji je pod sve jačim pritiskom kineskih vlasti.
Još 1989. godine, Aziz Isa Elkun bio je jedan od učesnika studentskih protesta, nakon čega postaje meta kineskog režima. Zbog pritisaka i prijetnji, bio je prisiljen napustiti svoju domovinu, te od 2001. godine živi u Londonu. Tragični trenutak u njegovom životu dolazi 2017. godine, kada mu je preminuo otac, a već sljedeće godine gubi svaki kontakt sa svojom majkom i ostatkom porodice, koji su ostali zarobljeni u opresivnom sistemu.
Duga tradicija poezije
Na Sajmu knjiga u Frankfurtu, Aziz Isa Elkun je govorio o političkoj borbi i čitao svoju i poeziju drugih Ujgura iz zbirke pjesama Uyghur Poems, koja pokriva bogato kulturno naslijeđe ovog naroda staro dvije hiljade godina. Ujguri imaju dugu tradiciju poezije koja seže sve do usmenih epova iz drugog vijeka prije nove ere, pa sve do sofisticiranih ljubavnih pjesama srednjovjekovnog perioda, a mnogo toga je tek nedavno prevedeno na engleski jezik. Njihova poezija odražava prirodne ljepote Središnje Azije, od beskrajnih stepa i veličanstvenih planinskih lanaca, do prostranih pustinja koje su činile srce Puta svile. Utjecaji turske, sufijske i perzijske kulture prepliću se u ovim stihovima, a modernistički pokreti 20. stoljeća ostavili su značajan trag.
Aziz Isa Elkun je pročitao tri pjesme iz zbirke: Epic of Oghuzname, zatim pjesmu Ali-Shirija Nava’ia i odlomak iz svoje pjesme Roses.
Narodne usmene tradicije ujgurske poezije čine temelj savremenog ujgurskog jezika i književnosti. Među turskim narodima, usmeni epski spjev predstavlja široko rasprostranjen fenomen. Priče o kraljevima, svecima i herojima, ratovima, hodočašćima i čudima prenosili su bardovi na pijacama i svetim mjestima, ili su ih pjevali muzičari na društvenim okupljanjima. Ove priče, obogaćivane svakim novim prepričavanjem, prenosile su se s koljena na koljeno, igrajući ključnu ulogu u očuvanju ujgurske historije, piše u zbirci poezije Uyghur Poems.
Jedan od najvažnijih primera ovog žanra je Epic of Oghuzname. Smatra se da je nastao u drugom vijeku prije nove ere i bio je zajedničko nasljeđe Ujgura i drugih turskih naroda. U desetom vijeku nove ere, ovaj ep je zapisan ujgurskim pismom. Pored prikaza heroja i bitaka, u njemu je snažno prisutna i tema ljubavi.
She was so beautiful that
If she smiled, Heaven also smiled
If she cried, Heaven also cried
When Oghuz Khan saw her
His whole body started to tremble
He fell unconscious
He fell in love and married her…
Epic of Oghuzname, Uyghur Poems, prepjev na engleski jezik Aziz Isa Elkun
Tokom vremena, ujgurska poezija je usvojila značajne uticaje iz perzijske i arapske književnosti, jer su ti jezici, zajedno s arapskim pismom, postali dominantni u Centralnoj Aziji. Tradicionalna slobodna forma i jednostavna rima koegzistirale su s novim, složenijim stihovima koji su pratili bliskoistočne modele, navodi se u Uyghur Poems.
U trinaestom i četrnaestom vijeku, ujgurska poezija je prihvatila sufijsku tradiciju koja je prvo cvjetala u arabo-perzijskoj sferi. Ovu promjenu je učvrstio veliki pjesnik Ali-Shir Nava’i 1441–1501), čija je poezija uspjela uspostaviti turski čagataj kao književni jezik sposoban da prenese duboke emocije. Ujguri ga prepoznaju kao ključnu figuru svog književnog naslijeđa i njegova djela se i dalje čitaju na sufijskim okupljanjima i muzičkim nastupima. Nazivaju ga Shakespeareom Centralne Azije.
I grieved after I saw your beauty for the first time,
And wished to see your alluring eyes for a second time.
Ready to strike with a knife to see you for the third time,
I will see on her face a beautiful mole on the fourth time we meet.
I will martyr myself for love on the fifth look,
I wish to meet you and see your beautiful eyes for a sixth time.
No other beauty like you exists in the seven continents,
You are beautiful like a fairy, and I wish to fly over you eight times…
Ali-Shir Nava’i, Uyghur Poems, prepjev na engleski jezik Aziz Isa Elkun
Pjesma Roses posvećena je Ujgurima koji su uhapšeni i zatočeni u koncentracionim logorima Komunističke partije Kine u 21. stoljeću u onome što se službeno naziva autonomna regija Xinjiang Uyghur. Elkun odrastao je u okrugu Shahyar, blizu rijeke Tarim, i nije doživio slobodu obećanu kolonijalnim imenom regije.
The monster has left countless stains
It has pierced me with needles
But still I call for justice for those
Who have suffered more
But my spirit is still fighting
My hope is still alive
Each time I find new courage
It brings the joy of a smile
Although it’s autumn
My garden leaves are still green
The first rose I planted three years ago
To mark my father’s destroyed grave
The second rose I planted
On Mother’s Day last year
The third rose I planted for the unknown Uyghurs
Who survive inside the camps
My roses are blossoming with hope
Singing a song of freedom
Without waiting for the spring
They remind us
How beautiful it is to be alive
To live in peace in our beautiful world.
Uyghur Poems, odlomak iz pjesme Roses, Aziz Isa Elkun
Poezija Ujgura kao svjedočanstvo otpora i preživljavanja
Zbirka poezije Uyghur Poems nije samo kulturni artefakt, već svjedočanstvo otpora i preživljavanja. Aziz Isa Elkun je autor tri knjige, brojnih pjesama, eseja i naučnih članaka, pisao je na ujgurskom i engleskom jeziku, nastojeći podići svijest o sudbini svog naroda. U vremenu kada se kultura Ujgura gasi u domovini, njegova poezija i proza postaju svjetionik, održavajući živom bogatu i drevnu tradiciju. Kolekcija pjesama Uyghur Poems, koju je predstavio na Sajmu knjiga, nije samo zbirka umjetničkih djela, već i dokument o opstanku.
Od 2017. godine, izvještaji o masovnim pritvaranjima Ujgura u kineskim preodgojnim logorima uzdrmali su svijet. Tamo su ljudi izloženi prisilnoj indoktrinaciji, u kojoj su prisiljeni da se odreknu svoje vjere, jezika i kulture. Postoje optužbe za prisilni rad, sterilizacije i brutalne represivne mjere. Dok kineska vlada insistira na tome da su ovi logori dio borbe protiv terorizma, međunarodne organizacije, uključujući i Ujedinjene nacije, osuđuju ove postupke kao masovna kršenja ljudskih prava.
Elkun je jedan od mnogih intelektualaca u egzilu koji upozoravaju na ono što nazivaju kulturnim genocidom – sistematskim uništavanjem etničkog i vjerskog identiteta Ujgura.
Kineska vlast tvrdi da nastoji modernizirati Xinjiang, ali Elkun i drugi smatraju da je pravi cilj tih politika uništenje ujgurskog nasljeđa. Svetišta su zatvorena, sela raseljena, a porodice razdvojene. Nacionalizam se koristi kao alat, dok se Ujguri, označeni kao etnička manjina, sve više isključuju iz svoje vlastite historije i zemlje.
Kako savremeni svijet postaje sve više svjestan patnji Ujgura, Elkunov rad i dalje će igrati ključnu ulogu u očuvanju njihovog kulturnog identiteta i prenošenju istine. Kroz svoje riječi, on povezuje prošlost i budućnost, boreći se da sjećanja na njegov narod ne budu zaboravljena.