Ovog sam ljeta, šest sedmica, uglavnom po Njemačkoj, bila na turneji predstavljajući drugu ploču (‘Sex is good‘). Vrhunac je bila vožnja autobusom duga 20 sati do Sarajeva u BiH, povod je bio dvodnevni, od sumraka do zore, festival elektronske muzike u sali bez krova (Srbi su srušili krov tokom rata). Izvodila sam svoj live set pred 2500 bosanskih techno fanova.
Vjerovatno nije baš najjasnije na šta mislim kad kažem set uživo. Ja nisam DJ. Nemam čak ni gramofon. Postavljam svu ovu elektronsku opremu, ritam mašine, sintizajner i slične stvari i izvodim techno trake uživo. Svaki put su malo drugačije, što mi se sviđa. Loša strana ove priče je putovanje sa 70kg delikatne elektronske opreme. Dosta sam naučila o pakovanju, a i prolasku kroz carinsku kontrolu.
Vozili smo se kroz Austriju, zatim ušli u Sloveniju, pa u Hrvatsku, potom u srpski dio Bosne, i na kraju u muslimanski dio Bosne. Srpska Bosna je razorena. Možda jedna od stotinu kuća je netaknuta. Kroz većinu raste drveće. Napuštena polja, bez ljudi, samo razrušene kuće. Morate ostati na putu, nije poželjno lutati okolo, mine su svuda. SFOR (Snage za stabilizaciju) stoje iza vreća s pijeskom. Puškomitljarezi. Svi s kojima sam razgovarao su mi rekli da su Srbi svinje, a Hrvati ništa bolji od njih. Komšije su se ubijale međusobno, rušili su jedni drugima kuće kako se ne bi više imalo čemu vratiti.
Sarajevo je tužno mjesto. Nije pusto kao sela okolo, to je jedan veliki, užurban grad, ali svaka zgrada ima rupe od metaka. Sve velike zgrade su uništene, njihove ruševine još uvijek stoje, jer nema dovoljno novca da se sruše do kraja. Mjesto smrdi na smrt. Svugdje po ulici je smeće. Stanovi su bijedni, oronuli. Izgledaju kao što je Rim vjerovatno izgledao tokom svog pada.
Stekla sam osjećaj da je život u Bosni uvijek bio težak. To je surova, brdovita zemlja, sa lošim zemljištem, puna ljudi koji jedu samo meso i gaje hiljadugodišnje mržnje. Ovdje je, zapravo, počeo Prvi svetski rat — u Sarajevu. Krv na sve strane. Tijela u reci. Ova zemlja je bezbroj puta bila osvajana, ali samo zbog svog strateškog položaja — navodno, ako hoćeš da kontrolišeš Mediteran, moraš da kontrolišeš Balkan. Sretno s tim.
Tito je pokušao da modernizuje zemlju, razvio industriju, izgradio zastrašujuće socijalističke stambene blokove i slično. Također je narod naoružao do zuba, što nije pomoglo kada je rat počeo. Nikada nisam vidjela ružniji primjer onoga što može poći po zlu sa savremenim načinom života nego u Sarajevu — a odrasla sam u New Yorku.
Nisam sasvim sigurna koliko znate o onome što sam radila zadnjih pet godina svog života i prije, Church of Euthanasia, na primjer. Koliko znam vi ste već član (član si ako nikada ne planiraš da se razmnožavaš, bez obzira na sve). Učinila sam puno ludih stvari i postigla svojevrsni čudan kultni status, a sve u ime osvještavanja ljudi o prenaseljenosti i okolišnom holokaustu koji ljudi stvaraju ovdje na Zemlji.
Ne mogu reći da pobjeđujemo, ali smo bar promijenili konverzaciju, znam toliko. Prijatelji moje mame me pitaju šta radim, ona im kaže da sam filozof. Što nije daleko od istine.
