Nije dovoljno da se Srebrenice i Bratunca sjetimo samo jednom godišnje, niti da ova dva grada posmatramo isključivo kroz tragediju i zločine počinjene nad njihovim stanovnicima. Često zaboravljamo da im pružimo priliku da ponovo zažive. Zanemareni, svjesno ili nesvjesno, i odsječeni od većih centara i glavnog grada, veći dio godine djeluju gotovo utihnulo.
Upravo zato je važno pokazati da ljudi ovdje, kada im se pruži prilika, i dalje umiju da se okupe, druže i stvaraju. U toj vitalnosti leži njihova najveća snaga. To je dokazao i reditelj Ado Hasanović, koji već treću godinu zaredom, organizacijom Silver Frame Film Festivala, vraća pažnju javnosti na Srebrenicu i Bratunac, unoseći u njih novi život kroz kulturu.
Nije slučajno što se ovaj festival održava upravo u ovim mjestima, a ne u nekom od većih bosanskohercegovačkih gradova. Dolazak mladih ljudi iz cijele Evrope. da snimaju, gledaju i razgovaraju o filmu, predstavlja tihi, ali snažan čin otpora zaboravu druge vrste: zaboravu da su ova dva grada i danas dom, živa zajednica i prostor stvaranja. Silver Frame Festival ne bježi od tereta prošlosti, ali odbija da dozvoli da taj teret bude jedina priča koja se o njima priča.
Film Arco otvorio festival
Treće izdanje festivala, održano pod sloganom Film spaja ljude, održano od 16. do 19. jula u prostorijama Međunarodnog foruma solidarnosti, Emmaus u Srebrenici te u Domu kulture u Bratuncu.
Festival je zvanično otvoren 16. jula projekcijom francuskog animiranog filma Arco, u saradnji s Francuskim institutom u Bosni i Hercegovini. Tokom pet dana, publika je uživala u više od četrdeset filmskih ostvarenja, od igranih, dokumentarnih i kratkometražnih, do studentskih radova i filmskih klasika. Bogat program obogatile su i radionice za mlade, razgovori s autorima, masterclass predavanja, te inicijative poput Silver Frame Doc Academy i Green Film Residency.
Gradovi koji odjednom progovaraju desetinama jezika
Kada smo u Srebrenicu stigli 15. jula, odmah se mogla osjetiti potpuno drugačija i neočekivana atmosfera. Pri ulasku u Emmaus prvo su se mogle primijetiti grupe mladih ljudi koji su govorili različitim jezicima. Hodajući između njih, mogli su se čuti engleski, njemački, francuski, italijanski i brojni drugi jezici. Na trenutak se moglo zaboraviti da se nalazimo u manjem bosanskohercegovačkom gradu. Atmosfera je podsjećala na mnogo veće evropske festivale, a već tada je bilo jasno da Silver Frame nije samo mjesto na kojem se gledaju filmovi, nego i prostor u kojem se ljudi upoznaju i povezuju. Na festivalu su se susretali mladi autori, umjetnici, volonteri i gosti iz Njemačke, Srbije, Bosne i Hercegovine, Norveške, Švicarske, Malte, Mađarske, Italije, Francuske i brojnih drugih zemalja.
Pre-opening program započeo je projekcijom filma Tesla mladog autora Ajdina Alivukovića, nastalog u saradnji sa Srednjoškolskim centrom Srebrenica. Nakon projekcije predstavljeni su učesnici programa Green Film Residency, posvećenog ekologiji, održivom razvoju i filmskom stvaralaštvu mladih autora i autorica. Učesnici i učesnice su svoje filmove razvijali i snimali u saradnji s ljudima iz lokalne zajednice, koristeći njene priče i okruženje kao polazište.
Predstavljeni su i tim te učesnici Silver Frame Doc Academy, čija je koordinatorica Federica Cottini. Posebno su predstavljene i takmičarske selekcije kratkometražnih i studentskih filmova, Green Short Film Competition i Shorts Spotlight, o kojima je odlučivao žiri u sastavu Srđan Vuletić, Alena Džebo i Sadik Salimović. Večer je nastavljena projekcijama još nekoliko filmova u kinu na otvorenom, a završena je filmom Luka nade, ostvarenjem Federalne televizije posvećenim radu Emmausa. Film pokazuje koliko jedna zajednica može učiniti za djecu i mlade ljude.
Film Arco, kojim je festival zvanično otvoren, donosi priču o dječaku iz daleke budućnosti koji nakon putovanja kroz vrijeme upoznaje djevojčicu Iris. Kroz njihovo prijateljstvo film progovara o nadi, klimatskim promjenama i važnosti međusobne povezanosti. Na simboličan način upravo je nagovijestio atmosferu festivala u narednim danima. Iste večeri, pored različitih kratkometražnih filmova, nakon kratke ljetne kiše gledali smo filmski klasik Mad Max: Fury Road. Hladnoća nakon kiše nije smetala jer nas je grijala logorska vatra. Poseban je osjećaj bio gledati filmski klasik na otvorenom platnu, uz vatru u pozadini i tihe razgovore koji su se vodili oko nje.
Filmovi koji su obilježili program
Tokom narednih dana imali smo priliku pogledati različite filmove, među kojima su bili Circus Boy, prikazan u saradnji s Goethe-Institutom, zatim Becoming Zlatan, Wind, Talk to Me i brojna druga ostvarenja.
Među međunarodnim kratkometražnim filmovima izdvojio se A Shot at Art nizozemske rediteljice Ilke Paddenburg, koji na duhovit i originalan način istražuje odnos između umjetnosti i svakodnevnog života, istovremeno propitujući različite oblike patrijarhata prisutne u savremenom društvu. Među regionalnim ostvarenjima posebno se izdvojila Vidra reditelja Srđana Vuletića, koja donosi priču o odrastanju, suočavanju s porodičnim gubitkom i borbi mlade djevojke da pronađe vlastiti glas u svijetu koji je pokušava oblikovati prema tuđim očekivanjima. Kako je Vuletić istakao prije projekcije, film govori o potrebi da se najprije suočimo s vlastitim strahovima i problemima, jer se najvažnije borbe često odvijaju unutar nas samih. Ovo su samo neka od ostvarenja koja su obilježila ovogodišnji program, potvrđujući raznolikost filmskih poetika i tema koje je Silver Frame Film Festival tokom pet festivalskih dana predstavio publici.
Ostali festivalski dani bili su ispunjeni cjelodnevnim aktivnostima, filmskim projekcijama i masterclass predavanjima. Drugog dana festivala održan je masterclass posvećen kritičkoj analizi dokumentarnog filma. Predavanje su vodili rediteljica Corinna Schwingruber Ilić i Nebojša Jovanović, profesor Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kroz razgovor s učesnicima analizirali su način snimanja, filmski jezik i različite mogućnosti interpretacije.
Jovanović je naglasio da nijedan film ne gledamo potpuno neutralno. Način na koji ga doživljavamo zavisi od naših iskustava, znanja, vrijednosti i pitanja koja nosimo sa sobom. Zbog toga i samo prepričavanje filma već predstavlja određenu vrstu interpretacije. Svaki gledatelj u filmu primijeti nešto drugo, baš kao što svaki reditelj film snima iz vlastite perspektive.
Pored filmske analize, tokom festivala održane su radionice glume, časovi francuskog jezika i sadržaji virtualne stvarnosti koji su nas iz Srebrenice odveli u Pariz. Posebno se izdvojila radionica pravljenja palačinki, koja je izazvala veliku pažnju pred večeru jer su svi željeli probati tanke francuske palačinke. Jedna od uspomena koju će mnogi ponijeti s festivala bila je i radionica pravljenja bureka održana uz rijeku Drinu. Uz opuštenu atmosferu i bosansku kafu, strani gosti s oduševljenjem su pratili proces razvijanja tijesta, a potom se i sami okušali u pripremi bureka.
Kad zajednica postane glavni junak
Od svih trenutaka koji su obilježili ovogodišnji Silver Frame Film Festival, jedan se posebno izdvojio. Pored novih prijateljstava, razmjene kultura, umjetnosti i filmskih projekcija, upravo je uključivanje lokalne zajednice u proces stvaranja filmova pokazalo suštinu festivalskog slogana Film spaja ljude. U okviru Silver Frame Doc Academy učesnici i učesnice su zajedno sa svojim mentorima i mentoricama, razvijali četiri dokumentarna filma inspirisana ljudima i pričama iz Srebrenice i Bratunca. Stanovnici lokalnih zajednica nisu bili samo posmatrači, nego su postali glavni protagonisti ovih ostvarenja. Tokom predstavljanja filmova 18. jula na pozornicu nisu izašli samo mladi autori i njihovi mentori, nego i ljudi čije su životne priče postale dio filmova. Bio je to jedan od najemotivnijih trenutaka festivala. Za svega nekoliko dana među učesnicima rezidencije i stanovnicima lokalne zajednice razvila su se iskrena prijateljstva koja nisu poznavala jezičke ni kulturne granice. Film spaja ljude.
Na završnoj ceremoniji za najbolji film ovogodišnje Silver Frame Doc Academy proglašeno je ostvarenje Stapajući se u jedno (Melting Together) autorice Ilme Kalač iz Crne Gore, nastalo pod mentorstvom njemačkog reditelja Borisa Gavrilovića. Film prati stanovnika Srebrenice i njegov povratak prirodi, kroz koji ponovo uspostavlja vezu sa sobom i okruženjem.
Kraj festivala u Srebrenici i Bratuncu
Festival je završen 19. jula svečanom ceremonijom dodjele nagrada, kojom je zaokruženo još jedno izdanje Silver Frame Film Festivala. Nakon proglašenja pobjednika učesnici, mentori, volonteri i gosti zajedno su pratili finale FIFA Svjetskog prvenstva, pretvarajući završnu festivalsku večer u još jedno zajedničko iskustvo. Iako je kiša nakratko prekinula program, nije uspjela pokvariti atmosferu. Nakon što je prestala, posljednje festivalske večeri ponovo je zapaljena logorska vatra oko koje su se vodili dugi razgovori, prepričavali zajednički trenuci i razmjenjivali posljednji zagrljaji prije odlaska kućama.
Osjećala se tuga zbog završetka festivala, ali i zahvalnost za prijateljstva koja su nastala tokom proteklih pet dana. Upravo je u tim trenucima bilo jasno koliko su trud organizacionog tima i otvorenost svih učesnika stvorili zajednicu koja će Silver Frame pamtiti mnogo duže od samog festivalskog programa.
Silver Frame Film Festival omogućio je mnogima od nas, posebno onima rođenim nakon rata i gostima iz drugih zemalja, da Srebrenicu i Bratunac upoznamo iz drugačije perspektive, kao mjesta života, stvaralaštva i snage. Mjesta koja svijet uporno pamti samo po tragediji, ali koja su, evo, još jednom, na pet dana, postala mjesto na koje se dolazilo iz Njemačke, Norveške, Malte i Francuske ne zato što se tu nešto strašno desilo, nego zato što se tu nešto lijepo dešava.
Hvala ti, Ado, što Bosnu činiš živom, rekao je Srđan Vuletić prije projekcije filma Vidra, obraćajući se Adi Hasanoviću. Ta rečenica možda najbolje sažima ono što su Ado Hasanović i njegov tim uspjeli postići: pokazati ljepotu, energiju i ljude Srebrenice i Bratunca onako kako ih oni sami oduvijek vide, a zatim omogućiti da ih tako vide i svi ostali. Vatra pored koje su sjedili gosti iz deset zemalja ugasila se posljednje večeri festivala. Ono što je ona zapalila – neće.
Naredno izdanje Silver Frame Festivala nas očekuje u julu 2027.
Uređivačka transparentnost:
Ovaj članak je pripremljen u skladu sa Uređivačkim smjernicama FBL magazina. Naša misija je osigurati tačnost, integritet i estetsku vrijednost svake objavljene informacije. Primijetili ste grešku ili želite uputiti ispravku? Javite nam se ovdje.
Sadržaj je autorsko vlasništvo FBL Creative, Mannheim.