Clet Abraham, francuski umjetnik, nakon Academia di Belli Arti koju je završio u Rennesu, preselio se u Rim kako bi studirao skulpturu i slikarstvo uljanim bojama. Nakon dugo vremena provedenog po Toskani, svoje mjesto je našao u Firenci u kojoj je otvorio svoj art studio. Iako je radio kao barmen i stolar jedno vrijeme, danas se može pohvaliti da je više od deset godina profesionalni slikar i kipar.
Iako su mu primarno polje djelovanja slikarstvo i skulptura, poznate su njegove figure Statua sul Ponte alle Grazie u Firenci, čiji položaj ima dvojako značenje: ili se divi pogledu na Ponte Vecchio, ili se sprema da izvrši samoubistvo skokom u rijeku Arno, i Uomo Comune (Običan čovjek), koja simbolizuje spremnost umjetnika da napravi odlučujući korak u mijenjanju svakodnevnice i svijeta, zadnje tri godine u fokusu su njegovi „gerilski napadi“ na saobraćajne znakove.
Naime, Clet noću postavlja posebne naljepnice na saobraćajne znakove koje su postavljene tako da ne ugrožavaju njihovu osnovnu funkciju, dajući im dozu humora. Tim svojim „intervencijama“ ovaj četrdesetosedmogodišnjak pokušava se izboriti sa pravilima i propisima, natjerati vas da počnete razmišljati o slijepom pokoravanju „naređenjima“ koja donose saobraćajni znakovi, da počnete razmišljati o standardizaciji društva koje ograničava slobodu izražavanja i mišljenja.
Bio je 14. juli 2010. (godišnjica od zauzimanja Bastille, početak Francuske revolucije 1789. godine) kad je postavio prvu naljepnicu. Bila je to naljepnica Isusa na saobraćajnom znaku slijepe ulice. Postavio je na znak u blizini svog studija smještenog u ulici dell’Olmo u Firenci. Od tog dana ne prestaje sa postavljanjima naljepnica. Najviše ih možete vidjeti u Firenci, ali i na ulicama Arezzou, Bologni, Milanu, Torinu, Rimu, Sassari, Parizu, Londonu, Valenciji…
Odlučili ste dati drugo značenje saobraćajnim znakovima, kako je zapravo sve počelo?
– Prije tri godine odlučio sam da radim na uličnim znakovima iz lične potrebe kako bi dobili veću pažnju izvan tradicionalnih okvira, također, to je bio moj odgovor na potrebu da se pobunim protiv vlasti i potraga za vlastitom slobodom. Ulični znakovi su univerzalno sredstvo vizualne komunikacije, čiju sam vrijednost simbola zakona i zapovijedi narušio. Normalno je za jednog „vizuelnog umjetnika“ da u određenom trenutku odluči intervenisati kako bi izbalansirao poruku: Nismo ovdje da bismo se ikome pokoravali!
Stikere postavljate noću, koliko dugo traje postavljanje jednog?
– Vrlo kratko, sve se desi u nekoliko sekundi!
Koliko često imate probleme s organima reda prilikom postavljanja naljepnica?
– Trenutno sam u sporu sa toskanskim gradom Pistoi. Uskoro spremam žalbu, cilj mi je poništiti optužbu.
Vi ste slikar i skulptor, zadnje tri godine se bavite street artom, koje je Vaše mišljenje o urbanoj umjetnosti?
– Urbana umjestnost je danas možda jedini način slobodnog izražavanja kroz koji uspostavljate direktnu vezu sa javnošću i društvom, jedan oblik pobune individualca protiv standardizacije i želje institucija da ga uniformišu.
I koja je razlika između Vašeg rada i grafita?
– Moj rad je obično smješten u kontekst mjesta, tema i mjesto su u dijalogu, dok grafiti, obično odudaraju od mjesta na kojem se nalaze.
Ko je Vaš omiljeni street artist?
– Volim sve street artiste koji su originalni u sadržaju i obliku, sve one koji me uspijevaju iznenaditi porukom i kvaliteteom njihovog razmišljanja.
Šta mislite o Banksyju?
– Banksy je otvorio put, on je pionir street arta, dao je dostojanstvo street artu, što je vrlo bitno. To nije bilo lako, ali nije lako ni ponoviti.
Gdje pronalazite inspiraciju?
– Život je moja inspiracija.
Izjavili ste kako je na Vaš cjelokupan rad najviše utjecao umjetnik Pieter Buegel, zašto?
– Pieter Brughel je slikar koji je mogao misliti slobodno i znao predstaviti svoju misao (još dublje) na način kako bi je svi razumjeli. Za mene je to značajnije od slikarstva.
Vaš rad možemo vidjeti u različitim gradovima Firenci, Torinu, Londonu, Valensiji, postoji li ikakva šansa da jednog dana vidimo Vaš rad i u gradovima u BiH?
– Možda. Volio bih jednom nešto uraditi i u vašoj zemlji.
Kad pomislite na BiH šta je Vaša prva asocijacija?
– Prva asocijacija mi je rat i nasilno nacionalno i kultrološko odvajanje.
Već više od dvadeset godina živite u Italiji, zašto baš Firenca?
– Sudbina???
Šta Vam najviše nedostaje vezano za Francusku?
– Francuzi. To su ljudi koji imaju samopouzdanja, revolucionari koji pridaju važnost pojedincu i njegovim pravima.
Planovi?
– Trenutno radim na jednoj skulpturi. To je moj sljedeći street art izazov.
