Techno ritmovi pojavili su se u Detroitu sredinom osamdesetih, a kada je pao Berlinski zid, građani Berlina taj su žanr prihvatili kao savršen soundtrack za ponovno ujedinjenje. Napušteni bunkeri, elektrane i tvornice na istoku grada vrvjele su od ljubitelja klupske muzike s obje strane grada koji su slavili svoju slobodu. Berlin je bio od odlučujućeg značaja za kulturni razvoj cijele Njemačke, prevashodno u techno pravcu, a kultna Parada ljubavi je zapečatila intimnu vezu između techna i Berlina. Upravo zato se danas o Berlinu govori kao o prestonici techna. Covid-19 i gentrifikacija prijete opstanku slobodnog, divljeg, kreativnog Berlina, a pioniri ovog žanra pozivaju UNESCO da prepozna njegov istorijski uticaj i pomognu u očuvanju divljeg i slobodnog duha grada. Brojni umjetnici smatraju kako bi podrška tijela UN-a bila od vitalnog značaja za osiguranje budućnosti ovog muzičkog žanra.
Peticiju možete potpisati OVDJE.
Zaštita UNESCO-a bi uvelike pridonijela održavanju tog starog duha Berlina. Prostori poput Tresora i Berghaina bili bi zaštićeni kao kulturne znamenitosti. Toliko se mjesta zatvorila u samo sedam godina koliko sam ovdje. U drugim bi gradovima to bio prirodni klupski ciklus na djelu, ali Berlin je drugačiji, tu su klubovi i kreativna scena glavna vrijednost grada. Prepoznavanje važnosti techna otvorilo bi pristup državnim subvencijama i drugim izvorima finansiranja, a klubovi bi dobili dodatnu zaštitu prema zakonima o urbanizmu.
– UNESCO-va zaštita bi puno pomogla u uspostavljanju tehno i klupske kulture kao legitimne društvene snage s povijesnom vrijednošću i koja je vrijedna vladine potpore, a ne da se na to gleda samo kao na hedonističku, jednokratnu klupsku muziku uz koju ide droga, rekao je Oldham za The Guardian. Na koncu, moj rodni grad Detroit bi također mogao imati koristi od toga, zaključuje.
Dimitri Hegemann, koji je osnovao Tresor ispod bivše robne kuće u istočnom Berlinu, još je jedan od pristalica ove ideje. Nakon pada Berlinskog zida, techno je transformirao grad Berlin, rekao je. Djeci s istoka i zapada se svidio i to ih je povezivalo. Bila je to prilika da se isproba nešto novo, kao nakon Drugog svjetskog rata u Parizu kada je došao Miles Davis s cool jazzom, objašnjava.
– Tokom 1989. i 1990. godina ljudi iz istočnih zemalja, poput Poljske, dolazili su u Tresor, a nisu čak ni govorili engleski. Ova nova generacija Detroit techna i Underground Resistancea je nešto drugo. Tada nije bilo glupih poruka, imali smo samo muziku na koju smo plesali, prisjetio se Hegemann.
Techno je još uvijek dio strukture grada, kaže Peter Kirn, DJ i muzički producent iz Berlina. Doslovno možete čuti ovu muziku kako udara sa svih strana. To je stvarno posvuda, rekao je i dodao: U drugim gradovima ljudi ne bi prihvatili glazbu koja je stvarno teška ili čudna i puna sintesajzera i stvarno brutalnih, iskrivljenih bubnjeva. Ne možete to svirati u klubovima, a kamoli za ručkom. A ovdje je potpuno prihvatljivo to svirati za ručkom.
U početku je bio skeptičan u vezi priče vezane uz UNESCO, ali je onda malo promislio o toj ideji. Shvatio sam da je to kao i sa svakom narodnom muzikom – uvijek postoji takav sukob između tradicionalnog i eksperimentalnog. Napetost između te dvije stvari tjera naprijed.
Umjetnici Oldham i Juan Atkins, preselili su se u Berlin jer je nudio bolju podršku od SAD-a, kako u smislu finansiranja umjetnosti tako i po pitanju zdravstvene skrbi. Techno je postao utočište za ljude koji su marginalizirani i postoji prirodna privlačnost prema Berlinu kao mjestu koje je popustljivije, posebno kada dolazite iz mjesta koja manje dopuštaju takve stvari, rekao je Kirn.
– Berlin je na toj liniji loma između zapadne i istočne Evrope. I iako se dosta fokusiramo na to što je to značilo ’90-ih godina, kada je zid pao, manje se fokusiramo na ono što se zapravo sada događa – Gruzija je u krizi, Poljska je u krizi, Rusija je u krizi. Dakle, ljudi iz svih tih mjesta traže Berlin kao središnje mjesto za neku vrstu radikalnog društvenog odgovora, zaključuje Kirn, prenosi The Guardian.