Nedavno mi se javila kolegica i prijateljica Lejla Alimanović s pitanjem može li FBL magazin objaviti novi singl mladog sarajevskog benda Bluzze. Kvalitet nisam ni na trenutak dovela u pitanje, jer je Lejla i sama vrsna muzičarka, pa sam bez razmišljanja rekla: Naravno, šalji sve što imaš!
Kliknula sam na video i dočekale su me dvije mlade cool cure koje pjevaju: Nemam vremena za tebe, jer nemam vremena za sebe / Nemam prostora za tebe, jer nemam prostora za sebe. Stihovi se nižu dalje, britko i duhovito: Imaš pepela na guzici, imaš viljušku u vilici / Imaš poljubac na obrazu, imaš zločinca u odrazu…
Pjesma Imaš, imam estetski se oslanja na duh osamdesetih, ali u muzičkom smislu donosi savremeni pop-rock zvuk, jasnu ritmičku strukturu, izraženu atmosferu i vokal u prvom planu. Zvuči urbano, samouvjereno i precizno, dovoljno da sam odmah poželjela saznati ko su djevojke koje stoje iza tog izraza.
Bluzze su Sara Ristić i Nejla Bihorac. Bend je osnovan 2022. godine. Njihov autorski rad gradi se na spoju klasičnih i savremenih pop-rock uticaja, uz jasan osjećaj za tekst i formu. Nakon prve objavljene pjesme Treći svjetski rat iz 2024. godine, bend nastavlja razvijati vlastiti izraz, danas uz prateću ritam sekciju Bakira Nuhića na bubnjevima i Azru Seferović na bas gitari.
Ovo je intervju sa Bluzzama.
Bluzze su osnovane 2022. Kako ste se upoznale i shvatile da želite zajedno stvarati muziku? Šta je bio okidač da pokrenete bend?
– Upoznale smo se preko zajedničkih prijatelja tokom studija. Naš prvi projeat je bio muzičko-poetski performans nazvan U polju mandarina. Ni same se ne sjećamo kako smo tačno dospjele do toga da muzički dio performansa radimo zajedno. Projekt je bio uspješan i bilo nam je jasno da želimo nastaviti svirati, iako nismo toliko dobro svirale ni pjevale. Nakon toga je uslijedila korona tokom koje smo nastavile vježbati i sarađivati. A kruna tome je bio projekt Bendovi zovu 033, koji je za cilj imao educirati i osnažiti nove mlade bendove. Nama je trebala edukacija, mentorstvo, tu smo to našle, i tu smo postale Bluzze.
Zašto baš ime Bluzze?
– Na početku smo se zvale Fiasko, a u sklopu projekta Bendovi zovu 033 postale smo duo bend koji je zahtijevao malo drugačiji naziv. Naš mentor Ernad Bihorac predložio je naziv Bluzze i kao takav je ostao. Htjele smo neku igru riječi, jer smo se tada još htjele baviti jazz izričajem i htjele smo da se u nazivu očituje da je to ženski bend.
Ženska autorska imena na regionalnoj sceni su u velikom broju prisutna, međutim, put i dalje nije lak. Mislite li da se žene u muzici i dalje moraju više dokazivati, ili se borba sada preselila na suptilnije nivoe? Osjećate li solidarnost među ženama u muzici ili i dalje postoji borba za prostor?
– Žene se definitivno moraju više dokazivati. Muzička industrija je na jedan način muški dominantna i postoji određeno nepovjerenje u ženski talent. Ženama se priznaje lijep glas i lijep izgled, ali rijetko sve ostalo, kantautorstvo, muzikalnost, smjelost, kreativnost. Teže je biti cool publici, ali i kolegama. Potrebno je više rada i vježbe, pogotovo zato što izgledamo tako atipično na našoj sceni.
Vaša prva pjesma Treći svjetski rat nosi snažne slike i metafore o svijetu koji gori, ali kroz nju se provlači i odnos dvoje ljudi koji ostaju zajedno usred haosa. Kako je nastala ta prva pjesma?
– U sklopu radionice Bendovi zovu 033 imale smo zadatak napisati autorsku pjesmu. Sve je počelo od refrena koji je trebao biti smješten u svijet jedne pjesme. Bilo je prigodno tada govoriti o osjećaju bespomoćnosti kada su redovno izbijale vijesti o novim ratovima u svijetu. Na moment se činilo, a i danas se nekako čini, da se pred nama odvija određena vrsta smaka svijeta. Nekako mladalački i naivno se nekad osjećamo kao da moramo popraviti sve i napraviti mir u svijetu, ali ubrzo dolazimo do saznanja o sopstvenoj nemoći. Prikaz odnosa dvoje ljudi koji ne žele ratovati, već preživjeti, nastoji ukazati na to da trebamo imati veću svijest o ljudima oko sebe, o zajedništvu, o tome da nema potrebe boriti se s bilo kim. Ta pjesma bila je jedna oda želji za mirom.
Druga pjesma Imaš, imam, koju ste nedavno objavile, nastala je u novogodišnjoj noći 2022. Zašto ste čekale godinu dana da je snimite?
– Treći svjetski rat pjesma je koja je prva došla na red da uđe u studio. Nakon nje morale smo naći producenta koji bi iznio i našu narednu pjesmu. Kada smo našle našeg Halida Hajdukovića, sve se posložilo i krenuli smo u produkciju početkom 2025. godine. Tek se probijamo u ovom muzičkom svijetu, te zbog nedostatka resursa nije tako lagano izbacivati singl za singlom.
Vaše dvije pjesme su snimane sa potpuno različitim timovima muzičara i producenata. Kako je promjena saradnika/ica utjecala na zvuk i energiju pjesme? Šta ste naučile radeći sa Ernadom Bihorcem, Jasminom Efendićem i Alminom Redžepovićem na Treći svjetski rat, u odnosu na iskustvo sa Halidom Hajdukovićem na Imaš, imam?
– Na prvoj pjesmi smo mnogo učile, radile smo s timom ljudi koji su pravi profesionalci svog zanata, dok smo mi tada znale samo napisati muziku i tekst za pjesmu. Vidjeti kako oni lako rade sa svojim instrumentima bilo je inspirativno za nas. Stoga smo pustile da nas njihovo znanje vodi, mada smo ubrzo shvatile kako dodatno obogatiti aranžman. Na drugoj pjesmi smo već trebale primijeniti stečeno znanje. Halid Hajduković bio je naš najveći oslonac u produkciji, ali nas je pustio da mi biramo tačno šta želimo da od pjesme nastane. Iz svega smo naučile da trebamo nekad više vjerovati sebi i svojoj umjetničkoj viziji.
Kako su Azra i Bakir postali članovi benda? Kako ste se upoznali?
Obje pjesme balansiraju između društvenih komentara i unutrašnjih emocija, da li vidite svoju muziku više kao socijalnu poruku ili introspektivnu umjetnost? Zašto?
– Mislimo da naš interni svijet rezonira s eksternim. U pjesmama govorimo o kolektivnim boljkama, koje se nekad čine izuzetno ličnim. To je ta savršena kombinacija. Kada polazimo iz našeg autentičnog iskustva, odmah smo iskreniji, a publika to osjeti i prepoznaje.
Imate li osjećaj da ste sa ove dvije pjesme pronašle svoj zvuk, ili još uvijek eksperimentirate s tim šta Bluzze zapravo predstavlja? Kako biste opisale svoj muzički stil nekome ko vas još nije čuo?
– Sigurno još uvijek eksperimentišemo. U našoj muzici prisutna je određena evolucija, jer smo usput toliko toga učile i još uvijek učimo. Kao duo bend nismo se mogle osloniti na veću instrumentalnost. Naravno, u tom slučaju se oslanjamo na produkciju koja nudi sve što nama fali. Zasad radimo uz živi bend, ali novi zvuci, elektronika, sve to je nešto što jedva čekamo ispitati.
Postoje li bendovi ili umjetnice u regiji ili šire koji vas posebno inspirišu, bilo u smislu emocije, stila ili pristupa muzici? Ako biste mogle sarađivati sa bilo kojim lokalnim ili svjetskim umjetnikom ili umjetnicom, ko bi to bio i zašto?
– Naš domaći i regionalni uticaj dolazi od Zostera, Darka Rundeka, a volimo i Porto Morto. A svjetski od St. Vincent, Chappell Roan… Definitivno bismo voljele sarađivati sa Zosterom i Rundekom, ali to se zasad čini kao stvar mašte.
Šta vam je trenutno na playlisti, koji izvođači ili žanrovi se najviše vrte?
Sara_Skok u elektronsku muziku najviše sa bbno$ i Joost Kleinom, šaljiv izričaj ali ozbiljan pristup muzici. Generalno sam fan Lady Gage tako da njeni novi albumi Mayhem i Harlequin imaju posebno mjesto na mojim playlistama. A, album brat od Charli xcx i svi njegovi remixi visoko kotiraju otkad su izašli prošle godine.
Nejla_Slušam samo radio, tako da imam omiljene frekvencije, izdvojila bih 89.9Mhz ASK Radio. Svjesno biram da ponekad slušam grupu Zoster.
Gdje najčešće izlazite u Sarajevu kada želite samo da se opustite?
– Vrlo bitno pitanje, uz porazan odgovor. Čini nam se kao da je sve manje mjesta gdje možemo izaći. Alternativni lokali koji puštaju dobru muziku, imaju mjesta i prihvatljive cijene sveli su se na mal broj. Stoga druženja svodimo na ona kućna, gdje mi kreiramo atmosferu zu dobru muziku ili film.
Kada ne pišete i snimate pjesme, šta volite raditi?
– Osmišljavamo filmove, nove projekte, umjetničke poduhvate koji eventualno postanu i stvarnost. Posebno se posvećujemo i radu na Federalnoj televiziji, gdje pravimo filmske, dramske i poetske priloge. Uvijek pokušavamo napraviti nešto zanimljivo i neočekivano za TV ekrane.