Veći dio kolektivne svijesti, o ženskim pokretima tokom 1960-ih godina, utemeljen je na uvjerenju kako su žene unutar nove ljevice, imale ravnopravan položaj te kako su se njihovi muški kolege itekako zalagali za ženska pitanja. Međutim, Kembrew McLeod, u jednom poglavlju knjige, Pranksters: Making Mischief in the Modern World reinterpretira kontrakulturu šezdesetih skidajući s nje uobičajene stereotipne prikaze.
Dekonstruirajući mit, McLeod navodi, kako muškarci u okviru ljevičarskih pokreta, unatoč raširenom mišljenju, nisu bili odveć naklonjeni feminističkom pokretu. Ističe kako su mnogi bili itekako neprijateljski nastrojeni u odnosu na feminističke aktivistkinje. O odnosu muških vođa prema ženama, najbolje govori pamflet u kojemu se navodi: sistem je poput žene; moraš ga j….da bi ga promijenio.
Još jedna zabluda vezna uz lude šezdesete predstavlja mit o paliteljicama grudnjaka. Naime, pripadnice organizacije New Yorke Radical Women tokom izbora za Miss Amerike 1968. godine u Atlanic Cityju, izvele su gerilski teatar. Aktivistkinje su između ostalog, okrunile lutku ovce kao missicu te u kantu za smeće, između ostalog, bacale uvijače za kosu.
U kontekstu navedenog, razvila se urbana legenda o paljenju grudnjaka. Upravo s ovog čina autor u knjizi skida ružičastu aureolu, lišavajući ga karaktera stvarnog događaja.
Iako bez konkretnog dokaza da se doista zbio, čin paljenja grudnjaka postao je dio kolektivne memorije i simbol ženskog pokreta. Alice Echol smatra kako se mit negativno odrazio na feministički pokret. Echolova ističe kako su njegovim razvojem, žene izgubile kontrolu nad stvaranjem narativa o ženskom pokretu, koji je od tada dobio karikaturalni okvir.
Na događaj paljenja grudnjaka (bra burning), danas se referira kao na jednu od najvećih pogrešno interpretiranih priča američkog novinarstva. Stoga slobodno možemo zaključiti kako grudnjaci ipak nisu pale žrtve feminizma.