Na sceni SARTR-a u petak, 17. marta premijerno će biti izvedena predstava Totovi, autora Istvána Örkénya, a u režiji Andraša Urbana. Komad je groteska sa elementima satire, koji je István Örkény, jedan od najpriznatijih mađarskih pisaca 20. vijeka napisao na osnovu novele Dobrodošlica za Majora iz 1966. godine. Inspirisana je stravičnom, istovremeno besmislenom i uzaludnom, sudbinom mađarskih vojnika na Istočnom frontu januara 1943.
U predstavi, između ostalih igra i Snežana Bogičević, nama posebno draga glumica i posebno se radujemo njenoj izvedbi u ovoj predstavi.
U januaru ove godine premijerno je izvedena predstava ‘Moj sin samo sporije hoda’ u režiji Ivana Plazibata, u kojoj igraš lik Mije, a već sad u martu nas očekuje premijera još jedne predstave Totovi u režiji Andraša Urbana a u kojoj igraš lik Mariške. Možeš li nam reći koji je pothvat bio izazovniji i zašto?
– Stilski i žanrovski se potpuno razlikuju, tako da je pristup i sam rad bio drugačiji. Mia je osoba koja je obuzeta svojim mislima koje preživa i ne prihvata činjenicu da je njen sin u kolicima. Bol koju osjeća zbog djetetove bolesti je sputava u svakodnevnom životu i življenju. Dok je Mariška, iako u patrijahalnom domaćinstvu, mnogo ekstrovertnija i energičnija u pogledu svojeg cilja, a to je da sačuva sina koji je na frontu, u ratu. Obje predstave su zahtjevne, Mia od mene traži unutarnji život, a Mariška vanjski, potpuna prisutnost i reagovanje na situaciju.
Premijera predstave Totovi je 17. marta, možeš li nam reći više toj ulozi? Možeš li s nama podijeliti nešto ekskluzivno sa pripremanja predstave?
– Mariška Tot je posvećena supruga i majka u jednom malom mjestu u Mađarskoj, čiji je sin na frontu u Drugom svjetskom ratu. Učinit će sve da sin dobije prebačaj na sigurnije mjesto, kako bi sačuvao život, ali to sve ide do neviđenih granica apsurda. Pitanje se postavlja u kojem se momentu požrtvovanosti i predanosti majčinstvu gubi ljudskost spram drugih.
Ovo je prvi put da si sarađivala sa Urbanom, koji važi za reditelja koji glumce, tako glumci kažu, drži u neizvjesnosti do samog kraja. Kakvo je tvoje iskustvo rada sa ovim sjajnim rediteljem? Najvažnija lekcija koju si naučila od njega?
– Ovaj put nas nije držao u neizvjesnosti, vrlo rano smo na sceni prolazili cjelinu komada. Pisac je napravio toliko čvrstu konstrukciju, tako da nije bilo mjesta za intervencije i velike promjene. Totovi za Urbana nije uobičajena predstava, publika koja prati njegov rad će zasigurno biti iznenađena, ali nikako neprijatno. Njegov pozorišni rukopis će se vidjeti i svakako društveni angažman i intelekt koji Urbana krasi. Kao i svaki dobar režiser, traži posvećenost, rad mozga i tijela i koncetraciju. Dubokouman je i duhovit, istovremeno strog i opušten. Bilo bi mu neugodno da pišem šta sam od njega naučila…
Andraš Urban je dubokouman i duhovit, istovremeno strog i opušten
Sigurno je bilo teško odlučiti se za glumu kao poziv, s obzirom na to da se stalno stereotipno gleda na to da je riječ o hobiju ili nečemu od čega se ne može živjeti. Diplomirala si na Akademiji scenskih umjetnosti Sarajevo 2005. Šta je to zbog čega sve ove godine najviše voliš svoj posao?
– Kada sam imala 19 godina nisam razmišljala o tome šta se isplati ili neisplati upisati. Ne mogu se ni sjetiti zašto sam odlučila izaći na prijemni, o glumi zapravo ništa nisam znala, ali mora da sam imala neki osjećaj koji je provocirao. I danas volim glumačke zadatke, šarenilo ljudi koji se smjenjuju iz predtave u predstavu i likova. Uzbudljivo je, iako je uvijek neizvjesno kako će sve to na kraju ispasti. I još uvijek se osjećam ispunjenom kada publici priča koju smo ispričali nešto znači. Šta god to bilo i na bilo koji način.
Koji su inače najveći izazovi s kojima se susrećeš na svom radnom mjestu?
– Najveći izazov je taj kada radiš na ulozi koja te ne provocira. Pronaći motivaciju, za šta je ponekad potrebno dosta vremena, a vrijeme u pripremama je dragocijeno. Iskustvom sam stekla drugačije mehanizme, koji mi emotivno olakšavaju te momente kako ne bih upadala u kreativne krize.
Šta bi glumica Snežana danas poručila mlađoj Snežani, toj iz 2005.?
– Nastavi poštovati druge, ali furaj svoj film.
I još uvijek se osjećam ispunjenom kada publici priča koju smo ispričali nešto znači. Šta god to bilo i na bilo koji način.
Sarađivala si na nekoliko predstava sa rediteljicom Selmom Spahić (Utjecaj gama zraka na sablasne nevene, Tajna džema od malina, Skupština, Pobjeda). Ne znam da li si imala priliku vidjeti predstavu Idiot, ali sam sigurna da si upratila kritiku Ruske ambasade u BiH. Pozorište bi trebalo da bude prostor slobodnog razmišljanja i slobodnog stvaranja. Koliko danas angažovano pozorište može biti opasno po samog/samu autora/autoricu? Koje je tvoje mišljenje o stavu Ruske ambasade?
– Svako ima pravo na mišljenje, ali je način od strane Ruske ambasade neprihvatljiv. Direkcija Narodnog pozorišta je dala jasnu i istinitu izjavu povodom toga i dozvolite mi da ih citiram: Umjetnice i umjetnici uvijek će se baviti društvom u kojem žive, stvarati će djela koja su reakcija na svijet u kojem nastaju, neodvojivo povezana s njim, njegovo ogledalo, njegov rezonator. Istinske umjetnice i umjetnici uvijek će se i bez straha suprotstavljati politici mržnje, straha, destrukcije, zločina, gušenja slobode.
Koji su izazovi s kojima se susreće pozorište danas? Šta pozorište može biti, a šta ne smije postati?
– Što se tiče pozorišta i kulture, još uvijek je problem nebriga, suštinska nezainteresovanost i nedostatak podrške. Na nama je da ne izgubimo elan i motivaciju, da ostanemo željni saradnje sa umjetnicima iz čitavog svijeta, pratimo nove tokove, učimo i neprestano radimo na sebi. Pozorište je tu za sve ljude, ono treba biti sastavni dio naših života od malena, a ne apstraktna imenica.
Možeš li nam preporučiti neku predstavu koju si gledala u zadnje vrijeme, a koja ti se dopala?
– Nedavno sam gledala predstavu Ljubičasto u režiji Selme Spahić, Kamerni Teatar 55. Predstava ima sve elemente koje činu jednu predstvu izuzetno dobrom; tema, tekst, režija, glumački ansambl, vizuelni identitet i emotivne strijele koje nas gađaju. Osjećala sam se sretnom zbog ove kreacije.