Nakon prvog dijela teksta o ženama na bosanskohercegovačkoj DJing sceni u kojem smo predstavili stariju generaciju, pionirke bh. scene, donosimo vam i drugi dio sa novom generacijom DJanes. Oridžidži, Fejk Blondi, Marla Felis, Katze, Sara S, Ena Smajić, Nadja S, Mex DJ, Forora, S.Elle, Jollie Enn, Tasya, AdNoir i Immodica su neka novija imena na DJ sceni u BiH, koja biste trebali zapamtiti.
Starije kolegice im poručuju da:
– U ovom poslu, kao i u svakom drugom, napreduješ ako si dobra. Bitno je imati svoj stil i vježbati miks, a za malo veći uspjeh bitne su konekcije i saradnja sa ljudima iz scene, DJ Jasmina.
– Da budu svjesne konteksta, mogućnosti i ograničenja bilo čega u šta se upuštaju. Da se generalno ne boje. Da budu autentične koliko god im to osporavali. Da čitaju i obrazuju se. Da ne upadaju u igru nadmetanja koja im se nameće. Sve treba da bude čista igra, DJ Kunoichi.
– Ako znate da ste dobre u ovom poslu, ako imate pozitivan feedback od strane publike – samo derite! I odmah na početku se odlučite da li želite ili ne želite da se bavite ovim poslom, jer neće vam biti lako izboriti se sa svim pošastima koje ovaj poziv nosi. Morate biti jake i sigurne u sebe do kraja, DJ Mayra.
– Slijedite svoje srce, podržavajte se međusobno, nemojte nikada prestati istraživati muziku. Preuzmite organizaciju. Tragajte za novim mjestima, makar ona bila jednokratna prilika za party. Otvorite bar ili klub. Bukirajte druge DJice. Pravite buku. Oformite kolektiv, štampajte i lijepite postere, dijelite flyere. Budite što vidljivije i glasnije, Anavli.
Nadamo se da će nova imena zasjati još snažnije za nekoliko godina. Predstavljamo vam novu generaciju bosanskohercegovačkih DJanes.
Maja Bojić / Oridžidži i Ivana Srdić / Fejk Blondi
Muzika je uvijek bila jako bitan dio njihovog života. Sa DJ-ingom su se počeli baviti isključivo zbog te sveprisutne ljubavi i činjenice da, bar u Banjoj Luci, nisi imao baš puno izbora za gdje izaći i šta slušati.
– Dva, tri kafića i jedan klub su bili sve što su imali, sve ostalo su bili goli narodnjak ili pubovi, gdje se nije puštala elektronska muzika. Tako da smo odlučile da je možda vrijeme da mi nešto poduzmemo. Počelo je tako amaterski i smotano i za našu dušu i izrodilo se u nešto što je postalo više od hobija, ljubav gola. Ubrzo nakon prvog zajedničkog nastupa krenule su stizati ponude, prvo u Banjoj Luci, a kasnije i iz regiona. Ljudi su naš nastup karakterisali kao koncept, dvije žene u isto vrijeme za mix pultom do tada i nisi baš na mnogo mjesta mogao vidjeti. Nas dvije smo uživale i bile srećne što svoju ljubav prema muzici možemo podijeliti sa svima. Uvijek smo govorile da se najbolje provedemo na našim nastupima (smijeh), plešemo do iznemoglosti ne jer to tako treba, već spontano i iz ljubavi. Divimo se DJevima koji ne plešu na svojim nastupima, jer sve što puštamo iskreno volimo, ne puštamo nešto što mislimo da će se svidjeti svima, mislimo da nas je najvećim dijelom zbog toga publika tako dobro prihvatila. Poslije Banja Luke, najveću podršku smo dobile baš iz Sarajeva, hvala Edibu što nas je pozvao u Silver & Smoke, to nam je bila jedna od dražih žurki koju smo radile. Tada smo imale najveću tremu ikad, ali ljudi, ljudi su nas toliko dobro prihvatili da je trema nestala nakon prvog beata prve trake što smo pustile. Pored Silver & Smoke, izdvojil bismo opet nastup i na Fresh Wave festivalu (opet Woodie, hvala ti), to je bio prvi veći event na kojem smo radile hip-hop. I dijeliti binu sa DJ Iron, Bizzom iz Bolesne Braće, Who See, za nas je bila velika čast. Radile smo i sa Tijanom Ševom na Illuminations i Somewhere in the City projektu (Tićo, hvala ti) i na raznim drugim projektima širom BiH. Fejk Blondi radi posljednjih nekoliko godina iz ćejfa, malo se povukla sa scene, ali tu je i dalje, ne misli skroz nestati. Oridžidži je imala zadovoljstvo raditi jos jednom na Freshu, na Elementu, na kroov Festivalu i na mnogim drugim dešavanjima… I dalje svira i ne planira nikada prestati.
Kad ste se počele baviti DJ-ingom? Zašto? Opišite nam Vaš prvi nastup, gdje je bio, s kojim drugim DJs ste svirali? Sjećate li se nekog posebnog momenta te večeri?
Fejk Blonid_ Mislim da je bila 2014. godina, puštala sam hip-hop sa još dvije drugarice (Jeci i Malena), u Žiži, lokalnom kafiću u kojem smo visile 24/7, čisto onako amaterski i za svoju dušu. Sljedeći put je bio sa Majić aka Oridžidži u istoj toj Žiži. Tu večer sam se zvanično i zaljubila u život za mix pultom. Sjećam se da nas je publika jako dobro prihvatila i Woodijeve reakcije na nas dvije: Lijepo je vidjeti jednu ženu za miks pultom, a tek dvije, ako vam šta treba tu sam.
Oridžidži_Da, počela sam 2015. godine vrlo spontano. Bilo je proljeće i sjedili smo u Žiži, bili su neki radovi u toku, sredjivanje baštice, krečenje, tako nešto. Nije bilo muzikice vani, ja sam puštala neku ziku sa telefona. Našem drugu i gazdi Žiže se svidjela muzikica baš, pa me pitao da li bi htjela puštati nekad i vikendom. Meni je zika ljubav najveća i, naravno, da sam pristala. Nisam htjela raditi sama, pa sam pitala Ivanu da radi i ona, kao: Hajde šta nam fali, taman zezamo se, plešemo, lijepo nam je. Tako da prvi gig je bio u Žiži I bilo nam je fenomenalno. Nakon te večeri smo odlučile da hoćemo sve da naučimo. Imali smo već super muziku, skupljali smo je godinama. Lagano smo počele da skupljamo i opremu i lagano su krenuli gigovi, radili smo svugdje po Banjoj Luci, po kafićima i klubovima, što nam je bila i dobra prilika da vježbamo. A pomagali su nam razni drugari, kao Daniel Puletić, Ratko Radujković ili Filip Alvir, a i mnogi drugi kada smo imali pitanja oko nečega. Prije tri godije smo radili prvi put na festivalu, i to Fresh Waveu prije DJ Irona, Who Seea i Woodieja. Radile smo i sa Tijanom Ševom i Illumination žurke na incelu. Nakon toga smo imali prvi gig u Sarajevu, u klubu Silver and Smoke. Kasnije se Ivana preselila u Beograd pa sam sama svirala.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali vaš žanr?
Fejk Blonidi_ Oduvijek radim neki mix housea, tech-hous-a, minimal i techna. Mada u posljednje vrijeme najviše vučem ka minimalu. Kad ne vrtim elektroniku, hip hop je uvijek prvi i jedini žanr koji radim.
Oridžidži_Ja house, chicago house, deep, disco ili kombinujem funk i hip-hop, po raspoloženju. Dešavalo se i da sam na jednom gigu htjela puštati house, tako je bar bilo najavljeno, ali je vibe tamo više naginjao ka hip-hopu, tako da sam ga i puštala. Treba slušati svoj unutrašnji glasić.
Živimo u vremenu globalne produkcije i slobodno mogu reći copy/paste muzike, na koji način Vi uspjevate ostati drugačiji i gdje pronalazite inspiraciju za nove stvari?
Fejk Blonid_Dosta vremena se ulaže u preslušavanje muzike, i tu leži inspiracija, bar što se mene tiče. Naravno, zna se desiti da slušam tuđi set i zaljubim se u neku od traka. Od početka sam težila tome da ne ponavljam istu muziku, iste setove. Kada radiš dva, tri puta sedmično bitno je ostati fresh. Do sada nisam naišla na bolji sistem od kopanja, znači, dva, tri, pet sati minimum dnevno kada sam u lovu na novu muziku.
Oridžidži_I kod mene je isto, non-stop nešto kopam, upaljena mi muzika skoro pa uvijek, imam muziku za učenje, muziku za bleju, muziku za jogu, muziku za ples, muziku za opuštanje… Kad god mi nešto zapne za uši, kopam dalje, koji je izvodžač, koji label, itd. A ponavljam i neke trake baš često, ali iste setove nikad. Kombinujem i staru i novu muziku, ali realno više volim staru. Ostajem drugačija, jer se ne uklapam u određene šablone, ne puštam muziku za mase, ne puštam komercijalnu muziku, ne volim to, tako da ne mogu to ni puštati, jer muzika je ljubav a ja radim to što volim.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. Sceni?
Fejk Blondi_Pa evo hajde da se ujedinimo sad i napravimo čisto ženski festival elektronske muzike. Samo u BiH ima oko tridesetak aktivnih DJanes, mislim da je dosta za početak. Smatram da pol više ne igra nikakvu ulogu u tome, potrebno je pokrenuti se, i vjerujem da bi mogle šta god da poželimo kada bi udružile snage. Nikada se nisam osjećala manje vrijednom od muških kolega, šta više podrške sa njihove strane nikada nije izostajalo. Tako da hvala im svima, a posebno DJ Woodiju koji je uvijek bio tu za nas.
Oridžidži_Što se mene tiče može. (smijeh) Mi smo od samog početka imale podršku svih naših drugara DJ-eva, hvala im na tome. Jeste, realnost je takva, muškarci dominiraju scenom, ali i žene se bude… Ready or not here we come! Ja za sebe mogu reći da namjeravam da DJ-išem dok ne umrem, a i da se bavim produkcijom, a i drugim poslovima oko muzike, so stay tuned!
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
Fejk Blondi_DJ-eva i fotografa imamo za izvoz! (smijeh) Razumljivo mi je da vlada pomama, elektronika je nekako tek sada postala mainstream i kod nas, a i svuda u svijetu, danas svi slušaju tehno, ono jedan vikend su na žurci, goli je underground, drugi vikend plešu kolce uz Cecu. Iskreno nemam neki konkretniji komentar, neka radi ko šta voli, drago mi je da ima toliko ljudi koji vole i žive muziku, samo tako se scena i može održati; svako ima svojih 5 minuta, a do nas samih je kako ćemo ih iskoristiti i šta ćemo sa njima uraditi.
Oridžidži_Slažem se. A i kontam da vrijeme brzo pokaže, ko to radi iz ljubavi, a ko iz pogrešnih razloga. Neka svako radi šta želi, ja furam svoj neki đir i ne osuđujem ostale.
Da možete šta biste promijenile na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
Fejk Blondi_Ne bih ništa posebno mijenjala, mislim da ima dovoljno publike za sve žanrove, polove i stilove.
Oridžidži_ Nisam nikad razmišljala o tome ranije, ali ne smeta ni meni ništa. Naravno može više žena uvijek, ali već raste broj, tako da je sve cool.
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
Fejk Blondi_Iz mog iskustva, ništa. Mislim da je trenutno lakše dobiti gig nego ikada prije, baš zbog toga što vlada prezasićenost na sceni i ima toliki broj muških DJ-eva. Ako puštate muziku onako iz srca, s ljubavlju ne možete omašiti.
Oridžidži_Slažem se i ovdje sa Ivanom, ni ja nisam imala neka teška iskustva. Srećom smo sarađivale uvijek sa divnim ljudima, koji su nas podržavali.
Mirna Hrapović / Marla Felis / 2016.
Marla Felis je na bh. elektronskoj sceni prisutna od 2016. godine. Članica je dance.more.sleep.later kolektiva, te jedna od rezidentica sarajevskog kluba Trezor i host clubbing eventa Critical Juncture. Do sada je nastupala na brojnim privatnim i javnim eventima u sklopu različitih domaćih organizacija kao što su dance.more.sleep.later, NN Nights, Project Mallumo, Particooltura, te također gostovala u Austriji i Njemačkoj. Nastupala je uz brojna imena domaće, ali i svjetske techno scene kao što su Moonwalk, Cosmic Boys i Reiner Zonneveld. Svoj današnji zvuk bi opisala kao eklektičan -kombinacija techna, tech-housea i electronice. Njeni setovi su prožeti groovy basslineovima i energičnim beatovima koji pokreću publiku. Putem svojih setova Marla Felis nastoji prenijeti pozitivnu energiju i vibracije na svoju publiku i istovremeno dobiva motivaciju i elan za daljnji rad pozitivnim feedbackom i rasplesanom masom.
– Moji prvi koraci u DJ-ingu su bili još u trećem razredu srednje škole, 2010. Neki od mojih prijatelja su se također u to vrijeme počinjali baviti DJ-ingom i muzičkom produkcijom, te sam i ja dobila želju da naučim svirati. Tada sam puštala dosta drugačiju muziku nego danas, svirala sam uglavnom na partyjima koje smo mi organizovali i bili su to prilično “mali” nastupi, bez nekih zvučnih imena. Nakon nekog vremena nije bilo previše mogućnosti za nastupe, te sam svoju ljubav prema DJ-ingu ostavila po strani. Nekoliko godina kasnije, igrom slučaja sam počela raditi kao DJane u jednom klubu u Austriji, te sam tu ponovo probudila strast prema muzici, te od 2016. počinjem svirati techno. Kada sam se vratila u Sarajevo, upoznala sam nekoliko starijih DJeva koji su mi dali šansu, na čemu sam veoma zahvalna, i od tada su mi se samo otvarale nove prilike za nastupe. Od tih nastupa bih svakako izdvojila nastup poslije Reiniera Zonnevelda, što mi je svakako izgledalo nezamislivo samo godinu dana ranije. Možda zvuči kao kliše, ali za mene je svaki nastup poseban doživljaj koji nosi posebnu energiju.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Preferiram techno, acid i malo tvrđi zvuk, ali svakako se ne ograničavam na jedan žanr. Muzika pruža beskrajne mogućnosti doživljavanja različitih emocija, te smatram da treba biti otvoren prema svemu i ne bojati se eksperimentisati sa zvukom. Za noćne nastupe svakako volim energične i dinamične setove, dok u dnevnim varijantama mogu imati i malo mekši zvuk, sve zavisi od energije i situacije tog momenta.
Živimo u vremenu globalne produkcije i slobodno mogu reći copy/paste muzike, na koji način Vi uspjevate ostati drugačiji i gdje pronalazite inspiraciju za nove stvari?
– Trudim se da se ne rukovodim trendovima već da stalno istražujem muziku. Nije važno da li je nova ili stara muzika, važno je da me pokreće i budi pozitivne emocije. Mislim da je veoma bitno stalno preslušavati muziku, kao i setove drugih DJeva kako bi obogatili svoju kolekciju i dobili inspiraciju. Meni je bitno da sebi u glavi od svakog seta napravim neku priču i kroz muziku je ispričam i drugima.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni?
– U posljednje dvije godine imamo nagli porast žena na našoj sceni i smatram da će se taj trend nastaviti. Za mene je to super, nemam negativno mišljenje o tome. Kada sam se počinjala baviti DJingom znala sam samo za dvije, tri žene koje su se bavile time i sve su bile dosta starije od mene. Drago mi je da sada imamo veći diverzitet i također mi je drago da se, barem cure koje ja znam, međusobno podržavamo i mislim da je manje sujete nego kod muških kolega. Nažalost, još uvijek će dosta ljudi komentarisati izgled žene koja se bavi DJingom, prije nego muziku, ali mislim da se i to polako mijenja i da žene u mnogim stvarima danas u svijetu, ali i kod nas napokon nalaze svojih pet minuta.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Elektornska muzika se popularizirala u posljednjih nekoliko godina, globalno, ali i kod nas. Došlo je do komercijalizacije, te samim tim i porasta broja DJeva koji se žele baviti DJingom jer je to sada popularno. Ljudi obično negativno komentarišu tu pojavu, ali meni to iskreno apsolutno ne smeta. Svako treba imati pravo da se bavi čime želi i da proba nove stvari. Svakako, uvijek će biti oni koji se ističu i oni koji su prosječni i koji neće uspijeti da se istaknu. Smatram da motiv treba biti prvenstveno ljubav prema muzici, pa onda sve ostalo. Postoji dosta negativnih naboja između različitih ekipa koje organizuju partyje što ne smatram pozitivnim iz razloga što ova muzika po mom mišljenju treba da spaja ljude, a ne da dijeli ljude u tabore.
Da možete šta biste promijenili na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
– Ne bih voljela da se nastavi trend komercijalizacije ove muzike. Mislim da su se i muzički festivali dosta promijenili, te da fali malo neke rejverske energije iz prošlosti. Lično, sada više volim slušati ne toliko poznate DJeve i duže setove, jer smatram da neke DJ zvijezde nekada dođu i odrade svirku zbog posla, ali bez previše duše, što je razmuljivo kada neko previše često ima nastupe na velikim festivalima, pa dođe do prezasićenja ili ponavljanja setova.
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
– Mislim da je to što sam žena bila čak i olakšavajuća okolnost u ovom poslu, ljudi obično pozitivno reaguju kada vide ženu DJa, te sa također naišla na podršku od muških kolega. Možemo to nazvati nekim vidom pozitivne diskriminacije. Ono što je najteže genralno za DJeve je što smatram da je vrlo teško živjeti samo od toga i baviti se samo DJingom i/ili muzičkom produkcijom.
Amina Hadžimusić / Katze / 2016.
KATZE, sarajevska DJane, poznata je kao ljubiteljica miksanja muzike različitih stilova. Omiljeni žanr joj je engergični house i tech house. Voli jake bass linije, sa puno groovea. Nastupila je u mnogim sarajevskim klubovima, Dom mladih velika sala i amfiteatar, Trezor, Hacienda, MyFace, Klub 1, Delikatesna radnja, Freaky’s, Trasa, Summer Lounge Sarajevo, Aquarius Vils, Mr. and Mrs. Cue, Tito, Skybar Hills kao i sa imenima svjetske scene kao što su Solomun i Metodi Hristov. Tokom zimskih dana svaki dan je zabavljala svoje fanove i u Sarajevo Holiday Marketu, kako mlađu, tako i stariju publiku. Na olimpijskoj ljepotici Bjelašnici 2018/2019 bila je residentica DJ. Iako najčešće nastupa u Sarajevu, publiku ima širom Bosne i Hercegovine. Nastupala je u Tuzli, Banjoj Luci, Mostaru, Zenici, Bijeljini, Tesliću, Travniku, Kakanju, Širokom Brijegu… Katze je nastupala i u gradovima van granica Bosne i Hecegovine: Dubrovnik, Hrvatska, ali i u holandskom gradu Eindhovenu.
– Moj prvi javni nastup bio je u amfiteatru Doma mladih u Sarajevu prije četiri godine. Nastupao je bugarski DJ Metodi Hristov, ali i domaći DJevi- DJ Keon, Hibrid i Amar Kay. Prva pjesma koju sam pustila bila je od Dine Dvornika ‘Afrika’ na koju je publika reagovala fantastično, jer nakon Metodijevog seta koji je bio odličan trebalo je odabrati dobru pjesmu da atmosfera ostane na visokom nivou. Sjećam se da sam imala veliku tremu, te da nisam bila dovoljno spremna da nastupim pred više od 200 ljudi, ali nakon tog partyja sam radila dosta na sebi i unaprijedila svoje znanje i vještine u DJingu.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Najviše preferiram energični tech house, ali u posljednje vrijeme uživam da slušam i puštam deep house i deep tech sa primjesama mikro housea.
Živimo u vremenu globalne produkcije i slobodno mogu reći copy/paste muzike, na koji način Vi uspjevate ostati drugačiji i gdje pronalazite inspiraciju za nove stvari?
– DJ-ing sam po sebi se uglavnom zasniva na miksanju već postojeće muzike. Upravo je posao DJ-a i od već proizvedene muzike pravi nešto novo. Kada čujem neku novu traku ja uglavnom tražim najbolje dijelove, a onda umiksavam te dijelove sa drugim trakama da bih dobila fuziju i novi zvuk iz više traka. Iz te moje želje da nešto bude drugačije nastaje muzika koju ja publikujem ljudima koji dolaze na moje nastupe.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni?
– Žene su u publici. Voljela bih da kažem, šalim se, ali nije tako. Iako elektronska muzika i muzika koju ja miksam nije isključivo za muški pol, muškarci dominiraju. Kada govorimo o ženskom DJ-ingu vjerujem da su neki od razloga sadržani u činjenici da je nametnut imperativ da je to muški posao, ali i činjenici da DJ oprema nije jeftina, a žene su manje zainteresirane. Međutim situacija se popravlja, kako u svijetu, tako i kod nas. DJing je postao trend koji je apsolutno zavladao u posljednjih nekoliko godina i mnogo je više žena koje žele da se bave ovim poslom.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Ne bih ja to nazvala pohlepom nego nedostatkom samopoštovanja i autentičnosti. Ja sam nedavno odbila jednu svirku i preporučila kolegu koji je adekvatniji za taj lokal, isto tako i mene su neke kolege preporučile za pojedine evente. Lična vodilja mi je: Ne prihvataj sve i ne pod svaku cijenu. U DJ-ingu novac nije baš u kontinuitetu, pa donekle razumijem pojedine kolege. Mlađi i neafirmisani DJ-evi moraju kalkulisati između ponuda i gradnje kredibiliteta. No, ovaj duži, ali teži put svakako da vodi do ekluziviteta, kada je DJ taj koji diktira i mjesto i datum i cijenu nastupa.
Da možete šta biste promijenili na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
– Na svim festivalima se vrte skoro ista DJ imena, voljela bih da i drugi DJevi koji su zaista talentovani i iz underground scene dobiju priliku da nastupe na većim festivalima i pokažu da mogu stati rame uz rame sa svjetskim imenima.
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
– Mislim da je najteže dokazati publici da ste tu jer znate raditi svoj posao, a ne zato što ste mladi i atraktivni. Ja sam tu da ljudima prenesem svoju energiju kroz muziku koju miksam i natjeram ih da zaborave na probleme i da se prepuste muzici uz ples.
Ena Smajić / 2017.
Ena Smajić je rođena 1997. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Od najmlađih dana muzika postaje bitan dio njenog života, te 2005. godine upisuje osnovnu muzičku školu, Odsjek klavir koju i uspješno završava. Uz muziku tu je i ljubav prema sportu. Ova mlada djevojka je postigla dosta uspjeha u golfu. Kao reprezentativka BiH, sa čak 11 godina Ena postiže njen najveći uspjeh, a to je drugo mjesto na U.S. Kids Golf European Championship u Škotskoj. Aktivno se bavila i skijanjem, gdje je postigla značajne rezultate, drugo mjesto u ukupnom poretku skijašica u BiH. Upoznaje se sa žanrovima elektronske muzike u srednjoj školi. Počinje da istražuje regionalnu scenu, posjećujući nastupe omiljenih svjetskih poznatih DJ-eva ali i novih imena na regionalnoj sceni. Počinje se aktivno baviti DJ-ingom 2017. godine, te svoj prvi nastup zabiljezava na after partyu &me koji je organizovao Garden of Dreams. Godine 2018. odlazi u Irsku gdje završava Business na fakultetu Griffith Collage u Dublinu. Život u inostranstvu utječe na njeno bavljenje DJ-ingom gdje je zabilježila svoje prve nastupe. Svirala je na Life festivalu gdje su nastupala svjetska imena kao sto su Adam Beyer, Joseph Capriarti, Jeff Mills i Honey Dion. Nakon toga dolazi u Sarajevo gdje počinje češće svirati na eventima u BiH. Odlazi u Madrid 2019. godine na Master studij, gdje uspješno završava Digitalni marketing. Nakon dvije godine provedene u inostranstvu Ena se vraća u Sarajevo gdje počinje da nastupa u klubu Silver & Smoke kao residentica DJ i započinje organizaciju svojih evenata pod nazivom Fictions. Uživa da pušta melodičnu, energičnu i plesnu muziku. Neka od svjetskih i regionalnih DJ imena sa kojima je dijelila DJ pult ili festivalsku binu su: Yokoo, Adam Beyer, Joseph Capriarti, Honey Dion, Jeff Mills, &me, Marco Faraone, After Affiar, G.Edd, Goran Emkic, Forniva, Incept itd.
– Ljubav prema muzici je nešto što me pratilo od malih nogu, ali mogu reći da je elektronska muzika nešto u čemu sam se najviše pronašla. Prije nego sto sam uopšte počela svirati u svijet elektronske muzike sam ušla kao publika. Mogu reći da sam od samog početka uživala u pronalaženju i skidanju novih setova i traka. Oduvijek me zanimalo kako sve to funkcioniše i željela sam da mogu prepoznati šta tačno DJ koristi i uvodi kada miksa. Najbolji način da to saznam je bilo da naučim osnove DJ-inga, te pokušam uklopiti svoju muziku u jednu cjelinu. U to sam uplovila prije 4 godine s tim da sam godinu dana svirala za „svoju dušu“. Moram reći da mi se na prvu svidjelo i kada sam se osjećala spremnom, odradila sam svoj prvi javni nastup. Nakon odličnog party u Domu mladih u organizaciji Garden of Dreams sa headlinerom &Me svirala sam na after partyju. Moram priznati da za prvi party nastupati uz After Affair i G.Edd je velika čast ali i izazov. Taj prvi nastup je nadmašio moja očekivanja, bilo je nevjerovatno vidjeti toliko poznatih, nasmijanih lica koji su ostali do kraja i ispratili set plesom i odličnom energijom. Sjećam se da smo ostali nekoliko sati duže i uhvatio nas je mrak. Na kraju kada se upalilo svijetlo vidjela sam dosta ljudi su sve vrijeme plesali. Nevjerovatno! Tada sam shvatila da uživam svirati pred publikom i da je biti sa druge strane DJ pulta nevjerovatan osjećaj.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Nije se baš lako odlučiti za samo jedan žanr elektronske muzike. Odlučujem se za izbor traka prateći publiku i atmosferu na dance flooru uzimajući u obzir timetable. Kada bih definirala svoj trenutni muzički žanr kojem sam najviše privržena to bi bio melodic techno.
Živimo u vremenu globalne produkcije i slobodno mogu reći copy/paste muzike, na koji način Vi uspjevate ostati drugačiji i gdje pronalazite inspiraciju za nove stvari?
– Nažalost to je tako, veliki broj muzičkih producenata i DJ-eva igraju na sigurno, te produciraju slične trake, imitirajući zvuk svjetski poznatih i popularnijih imena globalne DJ scene. Ključ uspjeha istinskog kvaliteta u DJ-ingu je kreativnost, originalnost i imati svoj prepoznatljiv zvuk. U suštini izbor muzike je najbitniji za jedan kvalitetan nastup. Trudim se da uvijek imam svježu muziku, te se odlučujem za trake koje nisu mainstream, te samim tim mogu iznenaditi publiku jer čuju nesto novo i drugačije. Trudim se da kombinujem muzičke žanrove po osjećaju u datom trenutku, publici i atmosferi u klubu.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni?
– U svijetu pa i na domaćoj sceni broj muških DJ-eva je znatno veći nego broj ženskih DJ-eva. Želim istaknuti da je u posljednje dvije, tri godine znatno porastao broj aktivnih ženskih DJ-eva u BiH. Općenito interesovanje mladih ljudi za DJ-ing iz godinu u godinu raste, tako da i žene polako dobijaju svoje mjesto na boljim i kvalitetnijim eventima u BiH. Dijelim mišljenje da muškarci dominiraju DJ scenom u BiH, ali uz talenat i rad koji donose kvalitet, žene mogu dobiti više prilika da dokažu svoj potencijal i ostave trag na muzičkoj bh. sceni. Meni je lično drago što je sve više žena za DJ pultom i nadam se da će u budućnosti taj broj i dalje rasti. Nekako je i interesatnije kada se pojave nova imena i nade DJ-inga.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Trenutno DJ-ing je zanimanje koje je postalo trend. Meni to lično ne smeta, neka se pokaže ko je najbolji i ko zaslužuje priliku da svira u klubu ili open-air eventu. Kao i u svemu, velika razlika je između početnika koji poznaje neke osnove DJ-inga, i nekoga ko se profesionalno bavi time. Najbitnije je da se kvalitet prepozna i da bolji DJ dobije prednost i priliku za nastup. Kada me pitate o pohlepi i prihvatanju svakih mogućih ponuda mislim da za svako od nas treba odlučiti koju ponudu za nastup treba prihvatiti, a koju odbiti.
Da možete šta biste promijenili na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
– Ponekad organizatori ograničavaju DJ-eve sa izborom muzičkog žanra na njihovim eventima. Mislim da svaki DJ treba imati muzičku slobodu ako je već dobio ponudu da svira na eventu. To smanjuje kreativnost i samim tim je scena prebukirana sličnim i dosadnim setovima. Neki od svjetski poznatih DJ-eva ne nude kvalitet kakav bi trebali, nisu originalni sa izborom muzike, te stalno ponavljaju iste trake pa čak i setove. Pravi umjetnik i profesionalac se trudi ponuditi kvalitetnu muziku bez obzira gdje i pred kim svirao. Već godinama jedni te isti vladaju DJ scenom iako neki od njih ne nude kvalitet onakav kakav bi trebali. Mislim da kriterij za dovođenje DJ-eva i sastavljanje line-upa ne treba biti osnovan na popularnosti već na kvalitetu muzike.
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
– Ne bih znala reći šta je najteže ženama na domaćoj sceni, osim toga što smo u manjini. Veoma je važno boriti se za sebe i uz svoj rad i trud donijeti što bolje rezultate. Na taj način se gradi uspješna karijera. Nažalost, ljudi su puni stereotipa i ponekad podcjenjuju ženske DJ-eve. Česta je pojava da muškarci ženskim DJ-evima pripisuju uspjeh zbog njihovog fizičkog izgleda. Zbog toga dosta ženskih DJ-eva prolazi teži put da bi dokazale da su tu gdje jesu zbog svojih svirki i produkcije, a ne zbog fizičkog izgleda. Negativni komentari postoje i uvijek će ih biti. Na to treba gledati kao motivaciju za bolji rad i napredak koji donose uspjeh.
Nađa Sinić / Nadja Si / počela 2017.
Inspirisana njoj najdražim bendom Depeche Mode, Nadja Si je u studentskim danima krenula istraživati elektronski zvuk gdje je i pronašla techno. Posmatrajući muziku kroz prizmu svog prvobitnog bavljenja umjetnošću i filmom, veoma brzo je zavoljela techno i odlučila da se želi baviti DJ-iingom. Na samom početku je učila sama, a dvije godine kasnije bila i učesnica na radionicama Modular. Svoj stil sviranja je veoma brzo razvila baziranom na detroitskom i underground berlinskom zvuku. Njeni setovi su puni energije, mračnih zvukova i melanholije. Trenutno se također zanima za zvuk i sound design u filmu, ali istražuje i audio produkciju kojom se želi baviti jednog dana. Bazirana u Sarajevu, sada je dio klubskog programa Dance More Sleep Later i jedna od mladih rezidentica kluba Trezor.
– DJ-ingom sam se počela baviti krajem 2017. godine. Na samom početku je to bio hobi, ali veoma brzo sam shvatila da ne želim svirati samo u svoja četiri zida. Naravno, prilika za javni nastup nije nešto što se može uhvatiti preko noći, ali i taj prvi nastup je jako spontano došao. Svirala sam sa kolegicama iz kolektiva Sestre koje su tu noć svirale kao gošće na jednom promo eventu. Iskrena da budem, ta čitava noć je za mene bila jako divna, iako sam imala ogromnu tremu, ispred mene je bilo jako puno prijatelja koji su me došli podržati tako da je i ta trema jako brzo nestala. Najveći razlog zašto se bavim DJ-ingom jeste muzika koju toliko volim da istražujem, a samim tim pravim i svoje selekcije i puštam je.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Teško je biti drugačija, ali opet, s druge strane, smatram da dovoljna posvećenost tom istraživanju muzike može doprinijeti da svaki techno set bude interesantan i da publici, ali i meni priušti zadovoljstvo u slušanju istog.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni?
– Mislim da su žene na bh. elektronskoj sceni itekako vidljive i prisutne, naročito u klubu Trezor gdje sam i sama rezidentica. Zaista mogu reći da sam tu sa svojim kolegicama stekla mnogo iskustva i dobila punu podršku od muških DJ-eva koji tu sviraju zajedno sa nama.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Svako ko dovoljno radi i želi da se istinski bavi DJ-ingom može naći svoje mjesto na sceni. Smatram da je nekako najbitnije ostvariti konekciju sa publikom i ostati prizeman. Svaka kreativna profesija je već odavno prezasićena tako da jedino što možemo jeste biti svoje i raditi ono što volimo.
Da možete šta biste promijenili na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
– Ono što bih voljela vidjeti u budućnosti jeste još veće interesovanje publike za našu techno scenu i neku osvještenost koju rave kultura sama po sebi donosi, a to je pokret slobode.
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
– Na svu sreću nisam imala neka negativna iskustva, ali ono što jako često čujem od strane nekih ljudi jeste da komentarišu selekciju traka koju puštam, ali ne u kontekstu kritike nego u kontekstu da li ta muzika meni pristaje ili ne. Klasični primjer toga jeste da su mi ljudi jako često govorili da trebam puštati neku nježniju muziku, a ne techno zvuk koji inače volim jer djelujem nježno i nešto melodičnije bi meni više pristajalo. Smatram da to nije u redu i da niti jednom muškarcu neko ne bi došao i rekao: Hej, trebaš biti malo više soft!
Medina Prašović / Mex DJ / počela 2017.
Rođena i odrasla u Sarajevu. U mladim danima razvila je ljubav prema muzici i plesu koji je prate tokom cijelog života. Ples u ritmičkim sekcijama kroz osnovnu i srednju školu doveo je do ozbiljnih rezultata kao što je srebrna medalja na Državnom prvenstvu BiH u Latinoameričkim plesovima 1998. godine. U isto vrijeme u Sarajevo stiže rave pa se ples nastavlja na muzičkim događajima. Polako se prelazi iz sarajevskih kafića poput Marqueeja i Rock Teatra, FIS-a i rock koncerata u Slogi na partyije u Slogi, Labirintu. Godine 2000. u organizaciji DJ Fere učestvuje na jednoj od prvih DJ radionica u Sarajevu gdje uči vrtiti house muziku na pločama. Nakon toga slijedi duga pauza, život, posao, diploma na fakultetu kriminalističkih nauka, zatim diploma mastera menadžmenta, ali istinska ljubav prema muzici nikada ne prestaje i 2017. godine prvi put javno dobija priliku stati iza DJ pulta u tada popularnom Mikser Houseu.
– DJ-ing mi je hobi i volim da kanališem i pozitivne i negativne emocije kroz muziku. Muzika treba biti lijek, sredstvo opuštanja, uživanja i komunikacije između DJ-a i ljudi koji se nalaze u blizini. Prvi javni nastup neću nikada zaboraviti, bio je u divnom i nažalost kratkotrajnom Mikser House u novembru 2017. Predivno mjesto i šarolika publika, uspjela sam napraviti ugođaj da većina ljudi uživa i pleše. Bila sam zaista sretna što je prva svirka prošla dobro. Od tada je bilo dosta svirki, a ja sam nastavila u svom folu. Samo pozitivne vibracije.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Sve što radim, radim po osjećaju. Nikada se nisam mnogo opterećivala time da se moram negdje uklopiti pa je tako i sa muzikom. Bitno mi je da se nalazim u okruženju gdje su ljudi došli zbog muzike i uživanja, a ne zbog nekih trećih stvari. Ne volim da budem ograničena tako da nikad ne znate šta da očekujete od mene tokom svirke, mada uvijek postoji neki okvirni dogovor koji nastojim uvijek da ispoštujem, ali ako vidim da ima prostora eksperimentišem. Volim i slušam svu muziku i tako puštam. Ipak, to mora biti smisleno i na neki način morate voditi publiku tako da se na kraju sve lijepo posloži. Nekad sam raspoložena za hip hop, r’n’b, nekad za soul, funk, disco, deep house, tech house… U svakom slučaju pratim raju i potrudim se da napravim dobru atmosferu.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni?
– Pa hvala im, upravo zahvaljujući našim dragim kolegama koji se maksimalno trude da naša elektronska scena zaživi i imamo priliku da uživamo u divnim eventima koje organizuju. Volim da ih slušam i uživam na partyjima, oni to odlično rade. Vjerovatno mi žene nismo dovoljno posvećene ili odlučne kako to znaju biti muškarci. Možda malo više težimo perfekciji, pa se ne upuštamo lako u stvari za koje imamo i mrvicu sumnje da neće biti perfektno organizovane, što njima možda i nije neki problem. Mislim da bih trebala nešto organizovati.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Sve je bolje od Grand Parade!
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
– Ništa! Mi smo u prednosti!
Emina Vejzović / Forora / 2018.
Emina Vejzović, rođena u Tuzli 1998. godine. Završila gimnaziju Meša Selimović i studira informatiku. Bavim se fotografijom od 2015. godine, a odnedavno i grafičkim dizajnom. Odrasla u kući muzičara, pa joj je muzika oduvijek bila najveća ljubav. DJingom se bavi od januara 2018. godine, iako je prvu solo svirku imala godinu dana kasnije. Ponosna je članica Fm Jam ekipe.
– U Tuzli postoji cafe Sloboda, koji svaki vikend pravi partyje. Ljeti u bašti, zimi u podrumu. Nijedna svirka nije kao u Slobodi, jer na tu dolaze ljudi željni dobre muzike. Nađu se i oni koji dođu da bi bili viđeni, ali ubrzo budu izgurani po strani. (smijeh) Iako to nisu partyji sa prevelikim brojem publike, raja tih noći postaje jedno. Svi dijelimo istu energiju. Svi smo tu radi muzike. Vrtiti u Slobodi je san svakog DJ-a iz Tuzle, a i mnogih drugih koji su čuli za to mjesto. Moja prva solo svirka je bila upravo u Slobodi. Vrtila sam tu i prije na Block Sundayu, radila sam i warm-up DJ Elicku i Shadow Kidu na Flexx partyjima, ali ovo je bio prvi put da sam ja zadužena za atmosferu čitavu večer. Imala sam ogromnu tremu i nisam vjerovala da ja to mogu sama izgurati. Sjećam se da sam odmah pitala DJ Soula mogu li raditi B2B sa nekim, makar taj prvi put, rekao je da ne mogu i bacio me u vatru. Na čemu sam mnogo zahvalna, jer u tom periodu nisam baš imala hrabrosti i samopouzdanja u vezi DJinga. Nisam bila zadovoljna tom prvom svirkom, zbog straha se nisam mogla opustiti i išla sam na sigurno kada je selekcija u pitanju. Trebalo mi je neko vrijeme da steknem samopouzdanje, a i osjećaj za publiku, kao i sam skill da dignem na malo viši nivo. To je bilo prije nekih godinu i po, sada je situacija mnogo drugačija.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr
– S obzirom na to da ne slušam samo jedan tip muzike, nisam htjela ni kao DJ da se ograničim na samo jedan žanr. U mojim setovima dominira rap i r’n’b muzika, ali redovno su prisutni i house, electro, nu disco, staro, novo… Sataraš. Neki ljudi smatraju da to nije pravilan pristup umjetnosti DJinga, ali ja ne volim pravila.
Živimo u vremenu globalne produkcije i slobodno mogu reći copy/paste muzike, na koji način Vi uspjevate ostati drugačiji i gdje pronalazite inspiraciju za nove stvari?
– Ja kao DJ se jednim dijelom moram prilagoditi tome, to jeste naći balans između onoga što ja volim i smatram da je kvalitetno i onoga što publika želi da čuje. Da bi se klubovi punili i šankovi praznili morate zadovoljiti masu, ali ako je to sve što radite nećete dugo trajati. Mislim da zbog toga što na svakoj svirci moram zadovoljiti i vlastite želje i standarde, ostajem svoja, samim tim ostajem i drugačija.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni?
– Mislim da kod žena još uvijek važi ono da samo jedna može biti na vrhu, što je tužno. Ne kažem da su žene krive za to, jer ako radite ovo radi muzike, radujete se drugim DJima. Možda i svijet to tako posmatra, kao da postoji samo jedno mjesto za samo jednu ženu. Ne znam. Nikada to nisam shvatala. Mislim da za svakog ima mjesta, ako to što radite, radite iz pravih razloga. Istina je da postoje predrasude, kada ste žena mnogi smatraju da ne znate raditi svoj posao. Međutim, istina je i da je scena u BiH još uvijek relativno mala i da mnogi ne znaju ništa o tome, te da će vam dati posao baš zato što ste žena. Tako da neću da kažem da je teško biti žena na DJ sceni u BiH. Teško je samo u slučaju ako vam je stalo do toga šta drugi misle.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Društvene mreže su dosta tome doprinijele. Nema misterije. Sve vam je tu, u džepu. Ne možete nikog ni poželjeti, nemate se čemu ni radovati, jer vam je stalno nešto novo plasirano i svi smo nažalost žrtve toga. Mnogi posao dobijemo upravo radi društvenih mreža, zato moramo ostati aktivni. Sve je brže, pažnja je prolazna. S druge strane, upravo te društvene mreže su i toliko dobrih stvari sa sobom donijele.
Da možete šta biste promijenili na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
– Globalna DJ scena je u cvatu, rade se ogromni festivali, DJing je strašno popularan i mislim da se može naći nešto za svakoga. Postoji toliko različitih vrsta DJa, žanrova, tehnika i stilova miskanja. Riječi jednog DJa – šta god da radiš, naći ćeš svoju publiku. Istina je. Tako da nema ništa što bih mijenjala, uzbuđena sam da vidim gdje to dalje ide. Naša scena definitivno ima prostora za napredak i mislim da je sa pojavom Brown Sugar party serijala, kao i Flexxa, Mucha Lucha i slično, dobila veliki broj nove publike, i samim tim napravila veliki korak naprijed.
Selma Omerbegović / S.Elle / 2018.
– Amaterskim DJ-ingom, što bi se reklo za raju, sam se počela baviti prije nekoliko godina, profesionalnijim se bavim od završetka Modulara, 2018. Moje interesovanje za muzikom datira još od malih nogu. Završila sam Osnovnu muzičku školu i tokom školovanja, a i kasnije, u većini muzičkih žanrova, od klasične do elektronske, sam pronalazila nešto prelijepo i posebno. Oduvijek sam htjela stvarati i producirati svoju muziku i prvo sam upisala iMTM školu produkcije, a samo nekoliko mjeseci kasnije je A Skitzo krenuo sa MODULAR worksopom i sve se samo posložilo. Nažalost, nisam ostala do kraja na iMTM-u, jer sam shvatila da je bolje prvo savladati tehnike DJ-inga. Još jedan od razloga zašto volim posao DJ-a, koji sam naknadno spoznala, osjećaj je koji dobijem dok puštam muziku, koju sam izabrala i koju volim i kada vidim da raja uživa i da sam im muzikom prenijela jedan vid pozitivne energije. Niko sretniji od mene u tom trenutku Prvi profesionalniji nastup je bio na Sound Beyond eventu, koji se desio nekoliko dana prije MODULAR diplomske večeri. Ipak, Modular noć, koja se održala u klubu Silver&Smoke, gdje sam puštala muziku sa svojom Aylom, ostavila je na mene najveći dojam i ne mogu izdvojiti neki konkretan momenat, jer su zaista svi momenti tu noć bili predivni, puni sreće, a u isto vrijeme i nostalgije za vremenom učenja, druženja i lijepih trenutaka, koje je iza nas.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Moj žanr je emocija. Ne volim muziku razvrstavati u žanrove i striktno se pridržavati istih. Volim muziku sa emocijom, a žanrove samo koristim kao odgovor na ambijent i atmosferu u kojima sviram, od progresivnog housea do melodic techna.
Živimo u vremenu globalne produkcije i slobodno mogu reći copy/paste muzike, na koji način Vi uspjevate ostati drugačiji i gdje pronalazite inspiraciju za nove stvari?
– Inspiraciju pronalazim istražujući novu muziku. Osječaj koji dobijete, kada u moru sličnih traka, nakon sati i sati preslušavanja, pronađete nekoliko posebih, koje želite da podijelite sa publikom, je, vjerujem, jedan od glavnih pokretača za većinu DJ-eva danas.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni?
– Hvala muškarcima i svaka im čast na tome! Lično, nemam ništa protiv što su muškarci preuzeli na sebe taj dio posla, jer ga zaista rade profesionalno. Iako nikad nisam razmišljala na taj način, da se počnem baviti još nečim u ovom svijetu, osim DJ-inga i produkcije, rado bih izašla u susret i dala podršku svakom ženskom DJ-u koji bi zakolutao tu priču. Mislim da bi i žene bile u tim poslovima vrhunske, ali ne vidim kod nas želju da se bavimo time. Možda griješim. Što se tiče bukiranja, istina je da društvo na drugačije načine tretira muške i ženske DJ-eve, mada ja ne dijelim to mišljenje, niti pravim razliku. Važno je da dobro radiš to što radiš i ako je kvalitet izražen, zaista nije, niti smije da bude bitno da li si muško ili žensko. Zaista imamo sjajne DJanes koje znaju na koji način dotaći publiku i prenijeti vibe. Ima tu i iskusnijih kolegica, ali i mladih nada za koje tek treba da se čuje. Treba im dati priliku.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Mislim da se ovim poslom može baviti svako ko osjeća i voli muziku do srži, ima talenta, ne pravi kompromise i svoju emociju prenosi na ljude koji su došli da slušaju. Svaki čovjek na ovoj planeti je jedinstven, tako i mi, DJ-evi, smo međusobno veoma različiti i od svakog DJ-a možemo čuti nešto novo. Na početku karijere prihvatate pozive, kako biste vježbali na opremi, pred publikom, kasnije postanete izbirljiviji, pa birate samo atmosferu i ambijent, koji vam odgovaraju. Kod nas je najveći problem što imamo baš dosta kvaliteta i talenta, ali nema zajedničkog djelovanja. Kada bismo svi bili podrška jedni drugima, bilo bi mnogo više ekskluzivnosti I bili bi, kao scena, na mnogo većem nivou, nego što smo danas, mada ni sad ne mogu reći da smo loši.
Da možete šta biste promijenili na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
– Da inicijativa – 50% žena na line-upima – ugleda svjetlo dana. Kvalitetnim ženskim DJ-evima/producenticama treba dati jednaku šansu kao muškarcima.
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
– Kao što sam već ranije rekla, istina je da društvo drugačije posmatra ženske i muške DJ-eve i moguće je da muškarci imaju više prilika u DJ-ing svijetu, jer su i sami vlasnici klubova, promotori, organizatori evenata uglavnom muškarci, ali, ponavljam, ako volite to što radite i ako se trudite, uspjeh neće izostati. Jedog dana će se sve posložiti, bit ćete na pravom mjestu, u pravo vrijeme i neko će vas prepoznati. Nama ženama ovo ne smije biti izgovor za neuspjeh, nego podstrek da dokažemo da mi to možemo, jer zaista, istinski, vjerujem da možemo.
Sara Stambol / Sara S / 2017.
Sara Stambol ima 19 godina, a DJ-ingom se bavi posljednje dvije godine. Svoju ljubav prema elektornskoj muzici je stekla u lokalnom klubu Silver&Smoke, gdje je prve DJ korake napravila nakon diplome sa Modular DJ-ing škole. Razlog zašto se odlučila nastaviti baviti DJingom, jeste zbog osjećaja kada stane za pult i počne svirati, te kad vidi publiku ispred sebe koja uživa u onome što pušta.
– DJ-ingom sam se počela baviti prije otprilike dvije godine. Prvi nastup sam imala nakon završene Modular DJ-ing škole sa svojim profesorom, A Skitzom i kolegom Amarom Kulićem (Aethaeros) u našem klubu Silver&Smoke. Upravo zbog tog kluba, DJ-eva koji su tu redovno svirati, atmosfere i publike sam dobila želju da naučim svirati i da postanem DJane. Sjećam se da sam bila mnogo nervozna i skeptična kako će publika reagovati na moj izbor muzike i moje sviranje te i same činjenice da sam bila dosta mlađa, ali sva ta nervoza je prošla čim sam zasvirala i vidjela ljude ispred sebe koji su sa osmijehom plesali i prihvatili me u potpunosti.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Volim svaku vrstu muzike, ali ono što bih posebno izdvojila je definitivno house, tech-house, progressive, te afro house. Svoj žanr bih shodno definisala nekom mješavinom spomenute muzike.
Živimo u vremenu globalne produkcije i slobodno mogu reći copy/paste muzike, na koji način Vi uspjevate ostati drugačiji i gdje pronalazite inspiraciju za nove stvari?
– Pokušavam pronalaziti što više novih producenata, bili oni poznatiji ili ne, čije trake koristim u setovima. Naravno ponekad i ja sama ubacim po koju traku koju sam čula od svojih kolega. Najviše koristim soundcloud za pronalaženje nove muzike.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni
– Muškaraca je definitivno više na ovoj sceni i svi oni rade odličan posao te smatram da bez dosta njih naša scena ne bi izgledala ovako kako izgleda danas. Ne bih mogla dati validan razlog zašto je broj žena za pultom manji, ali vidim da se u zadnje vrijeme taj broj povećava i jako mi je drago zbog toga. Vjerujem da ćemo vremenom viđati sve više žena na našoj sceni.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Slažem se da se broj DJ-eva sve više povećava i da određen broj DJ-eva u početku prihvata svaku ponudu, vjerovatno kako bi dali ljudima doznanja ko su i kako sviraju. Mislim da se većina njih pronađe i odluči na kakvim eventima i u kojim klubovima oni žele svirati i drže se te svoje odluke.
Da možete šta biste promijenili na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
– Što se tiče globalne scene, vjerovatno bih dala malo više značaja DJ-evima koji sviraju tu neku vrstu house techna, a ne samo onima koji sviraju, što bi se reklo, tvrđi techno. Naravno, još bih voljela da naša scena i naš festival privuče što veću pažnju ljubitelja ove muzike širom svijeta.
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
– Rekla bih i da nije toliko teško, sve dok smo spremni potruditi se da se na neki način istaknemo među svim muškim DJ-evima, ali mislim da smo samom pojavom na sceni to već nekako i dobile.
Ena Bećirbašić / Jollie Enn / 2018.
Jollie Enn je umjetnica, softver developerka i DJane iz Sarajeva.
– Prve korake vezane za DJ-ing sam napravila prije nešto više od godinu dana upisom Modular DJ-ing škole koju vodi Ahmed Talović (A Skitzo), prvenstveno iz moje znatiželje u vezi sa tehnologijom, a potom i težnjom da ljubav prema muzici i sam doživljaj nje na neki način unaprijedim i dignem na viši nivo. Prvi nastup bio je zapravo posljednji dan Modular škole, gdje smo svi polaznici nastupali u klubu Silver&Smoke. Pamtim ga kao jedan veliki ali i neugodan momenat, jer je to bio koloplet intenzivnih osjećaja uzrokovanih činjenicama da smo prvi put s te strane pulta pred publikom, s maksimum pojačanim zvukom, s ugašenim svjetlima, gdje ništa ne vidimo, previše čujemo i još uvijek ne znamo šta znamo i šta ne znamo. Na koncu svega toga je bio ponosan pogled na sve nas sve koji smo tri mjeseca ranije na to isto mjesto došli kao jedni ljudi a tu noć iz tog mjesta izlazimo drugačiji, obogaćeni znanjem više.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Muzika u kojoj najviše uživam je trance, progressive house, najčešće starijeg zvuka, ali i u drugim žanrovima nerijetko pronalazim elemente koji mi prijaju. U mojim nastupima u zadnje vrijeme najviše se može čuti muzika koja je trancy, progressive, obavezno melodična i često malo mračnije vibre.
Živimo u vremenu globalne produkcije i slobodno mogu reći copy/paste muzike, na koji način Vi uspjevate ostati drugačiji i gdje pronalazite inspiraciju za nove stvari?
– Tačno je da je u posljednje vrijeme sve na istu formu iz čijeg skupa se može izvući ponešto da je genijalno (ili meni privlačno i interesantno), ali ono što mene inspiriše je isto ono u čemu uživam najviše, a to su starije trake, odnosno stariji zvuk koji se u nekim, premda vrlo rijetkim, slučajevima i danas replicira ako producent ide s tom namjerom. U suštini, kod mene nema inspiracije za novo, već povratak starom, što mnogima zvuči kao nešto drukčije, ali to zapravo nije, samo izvučem stare diskove i proberem nešto. Uživaoci elektronske muzike koji istu prate duži niz godina, kao i starije kolege DJ-evi najbolje znaju kakvi trendovi su prije bili u odnosu na sada. Muzika iz perioda 2005. do 2015. ima sličan zvuk koji mene privlači i to u zadnje vrijeme i najviše nudim publici.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni?
– Žene u DJ-ingu, kako u svijetu tako i kod nas, ne zaostaju, zapravo sve je veći broj žena koje se upuštaju u to, ali ne vidim neku veću razliku u neangažovanosti žena u ovom pozivu nego u nekom drugom. Smatram da DJ-ing sam po sebi nije problematika, nego da su neke druge stvari u pitanju kao u slučaju deficita žena u oružanim snagama ili među vozačima autobusa.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Mala bara puno krokodila. Činjenica je da se broj DJ-eva povećava drastično brže nego rast publike, što rezultira nekim rivalitetom do određene granice gdje to postaje irelevantno, i gdje i sam kvalitet nakon toga, nažalost, pregazi nešto, što je kod nas očito još uvijek jače od patrijarhata, a to je poznanstvo. Što se tiče ekskluzivnosti, ima na drugi način, po pitanju muzičkog spektra unutar elektronske scene što za rezultat ima neširenje publike. Tu djelimično ima uloga konkurentnosti i težnja za monopolom i među DJ-evima i klubovima, ali dobar dio krivice snosi i sama politika klubova, gdje se svi de jure zalažu za širenje elektronske scene, a de facto kreiraju određeni žanrovski scope u koji DJ-evi često i nevoljko uplivavaju ako žele da budu pozvani da nastupaju na tim mjestima, što automatski eliminiše publiku koju privlači malo drukčiji zvuk elektronske muzike koja čini elektronsku scenu jednako kao i ono što forsiraju. Treba ponuditi publici izbor. Time će se i vidjeti eksponencijalni rast publike. Nemoguće je da se svima jednako sviđa i ne sviđa, kao što se svima ne dopada ista boja ili varijanta soka, tako ni muzika. Ne može se elektronska scena svesti na dva, tri podžanra, nikako! Nedopustivo je da u našem gradu (da ne govorim i cijeloj državi) ne može da preživi jedan single recimo trance event, dok susjedne Hrvatska i Srbija imaju čak i festivale. Nešto ne radimo kako treba, a to je najvjerovatnije ta ušablonjenost i isključivost. Neprofesionalno je i time lažno svo ono predstavljanje o širenju elektronske scene.
Da možete šta biste promijenili na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
– Promijenila bih trendove, odnosno ono u pozadini što ide iza toga, pretežno novac. Ko diktira to sve, te trendove? Da li je danas preplavljenost jedno-te-istim zvukom traka posljedica potražnje publike, pa zbog tog je to kao “trend” i “traženo” ili zbog nedostatka izbora i raznovrsnosti jer producenti masovno hrle i isti koš zbog finansijske beneficije? Neki producenti, čiju stariju muziku volim, upadaju u isti kalup, te prateći njihov rad nerijetko se razočaram da izvori, na koje sam išla po nešto drukčije, mi ponude ono isto što je sad u trendu. Nekad se osjećam kao da imam tranzistor a nemam mogućnost promijeniti radio stanicu.
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
– Vjerovatno isto ono što i muškarcima u elektronskoj sceni naše zemlje, odnosno isto ono što i mnogim drugim ženama diljem svijeta. Problematiku s kojom se nosi i muški dio scene u našoj zemlji sam već spomenula, mogu još dodati samo ženski aspekt baziran na mojim ličnim iskustvima. Ono što sam kao žena iskusila i što mi najteže pada u svemu tome je publicitet – vjerovatno najviše zbog tog što sam ja kao osoba dosta zatvorenija u odnosu na neke druge, pa sama ta izloženost i to što mnoge nepoznate osobe znaju za moju egzistenciju mi baš i ne prija. Drugi dio težine leži u tome što je većina nastupa kasno noću, pa se tu nađe svakakvih profila ljudi, često netrijeznih, s kojima treba izaći na kraj tako da se ne naruši red i mir, očuva naš integritet i istodobno ne prekine muzika i zabava. Mislim da su pojedinci slobodniji u kreiranju problema i nepoštivanju ženskih DJ-eva nego muških, a muški znaju s kakvim su sve ljudima imali situacije.
Elma Mešić / Tasya / 2019.
Tasya je mlada DJ-ica iz Sarajeva koja je pronašla svoju prvu veliku ljubav u elektronskoj muzici. Želeći da muzika bude sastavni dio njenog života, upisala je Modular školu DJ-inga i time ostvarila svoj san da stane iza pulta. Melodije u kojima se pronašla i koji karakterišu njene setove su proressive house, deep house, melodic techno i orientalni zvukovi. Nakon završetka Modulara imala je priliku svirati u Silver & Smoke klubu, te su joj se pored toga otvorila i mnoga druga vrata i pružile nove prilike i nastupi. Onošto je karakteriše je to da je jako rasplesana, energična i strastvena DJ-ica koji doživi, isprati i ispleše svaku traku zajedno s publikom.
– Prošle godine sam donijela odluku da želim upisati školu DJ-inga i tako steći neophodno znanje za početak bavljenja ovim poslom. Školu sam nakon par mjeseci uspješno završila i tako počela sa prvim nastupima. U vrlo kratkom vremenskom periodu od manje od godinu dana uspjela sam održati nekoliko nastupa i shvatiti da je ovo ono čime se želim baviti u životu i nešto što me ispunjava, jer uživam u svakoj sekundi, minuti i satu koji prolazi, a sve to osjećajući muziku, ljude, atosferu. Za mene kao DJ-a nema ništa ljepše od momenta kada pustiš traku koja ima jako bitno i veliko značenje za tebe, za tvoje prijatelje koji su uvijek tu uz tebe, pogotovo ako je ta traka omiljena tebi i tvojim bliskim ljudima, a povrh svega napravi prelijepu atmosferu, pojača energiju u klubu, svi plešu kao jedno, e, tek tad emocije su na samom vrhuncu. Tada postoji samo to vrijeme i mjesto i ta emocija i energija. I to je jako važno, da puštam muziku i trake, ne samo one koje ja volim i koje će samo mene ispuniti, nego i publiku koja je na podijumu. A vidjeti tvoje prijatelje i ostale ljude da plešu i da uživaju uz to što radiš, zaista je neprocjenjivo. Što se nastupa tiče, ako gledamo zaista na prvi ikada pred auditorijem, to je bio četvrtak, hladni i simbolični 12.12., sa prevrelom atmosferom u klubu Silver & Smoke, jer je ujedno to bila i noć diplomiranja u Modular školi DJ-inga. Tada sam prvi put svirala za publiku, za ljude koje volim, za ljude s kojima sam nekada bila na flooru i slušala druge DJ-eve, a sada sam ja bila ta koja je svirala za njih, a oni su slušali i plesali uz mene. Mislim da na svijetu nije bilo ljepšeg osjećaja nego vidjeti ponos, sreću, zadovoljstvo i ljubav (pa čak kod nekih i suze radosnice) u njima i njihovim očima. Neku pozitivnu “šok i nevjericu”. Moram priznati, ni sama nisam vjerovala, a evo i dan danas ne vjerujem, da sam nekad plešući na flooru i slušajući druge DJ-eve, maštala da stojim za DJ pultom, ali mi je to izgledalo tako nerealno dok nisam probala, i na kraju uspjela. Sve sam usredotočila na jedan cilj i on se ostvario. Evo upravo u ovim trenucima dok se prisjećam toga, svaki atom mene ponovo “treperi” od emocija. A što je najljepše od svega – svaki put kao da je prvi kada su emocije posrijedi.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Muzika se jednostavno mora voljeti, bez obzira o kojoj vrsti govorimo, a ja volim sve. Svaki ljubitelj muzike, bio DJ ili ne, ne može biti opredijeljen samo na jedan žanr. Ali ako govorimo o muzici koja me trenutno ispunjava, inspiriše, daje mi energiju i koja me činim pozitivnom, to je definitivno elektronska muzika. U tom pravcu moj žanr (baš zahvaljujući tome što volim svaku vrstu muzike) je raznolik, to je melodic techno, deep house, progressive house, sa etno elementima… Često volim da se kroz setove koje radim prožimaju glasovi, da se razvija neka priča uz različite instrumente violinu, flautu, klepetaljke, zvukove prirode i slično. U zavisnosti od publike, tematike večeri, drugih DJ-eva koji nastupaju sa mnom i njihovog stila, tako prilagođavam i ja svoje setove, da sve bude harmonično kada se spuste zavjese.
Živimo u vremenu globalne produkcije i slobodno mogu reći copy/paste muzike, na koji način Vi uspjevate ostati drugačiji i gdje pronalazite inspiraciju za nove stvari?
– Kroz svoje setove i nastupe uvijek volim i trudim se da pustim i uradim nešto neobično, nesvakidašnje, netipično, zvukove koji su drugačiji od standardnih. Još ako to uradiš u pravi momenat, onda si definitivno napravio pun pogodak!
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni?
– Svjesni smo da naše društvo još uvijek tretira ženu drugačije od muškarca, pa nas je tako mnogo teže pronaći u mnogim profesijama. Stvari se polako mijenjaju, ali još uvijek nedovoljno, međutim, tu su velika svjetska imena Peggy Gou, Nina Kraviz, Amelie Lens, Charlotte de Vite, Fatima Hajji, Tijana T, Helena Hauff, Monika Kruise, Ellen Alien, one su itekako moćne i dominantne žene. Ono što sa sigurnošću mogu reći i potvrditi da na našoj bh. sceni postoji mnogo kvalitetnih DJ-ica koje rade zaista dobre stvari.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, a vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Vjerovatno da ima, jer čim neko nauči da umiksa dvije trake – eto ga, DJ. Mislim da je biti DJ mnogo više od miksanja traka. Prije svega to je umjetnost, ako miksaš različite žanrove, ako znaš šta će dotaći publiku, šta će ih natjeti da plešu, ako znaš da napraviš jednu priču od onoga što radiš. Svakako, ako znaš da živiš to što puštaš, i imaš energiju, publika to zaista osjeti, ali i isprati. Moji nastupi su poznati kao jako energični i DJ sam koji svaku traku proživi, isprati, ispleše. Zajedno s publikom. Mnogo DJ-eva nema kontakt s publikom i nema energiju koji bi mogli i trebali imati, pa sve izgleda kao “forma”. Ne samo da vlada pohlepa, nego i više od toga. Prihvatajući sve što se ponudi, počneš gubiti sebe, a sa pohlepom i s manjkom ekskluzivnosti, sve se stapa samo u jednu veliku sivu masu, bez izuzetka. Na žalost, ne žele se otvoriti vrata nekim novim, talentiranim, inovativnim i ŽENSKIM DJ-evima. Mislim da moramo razbiti predrasude generalno u društvu da bi bilo šta moglo uspjeti i imati efekta.
Da možete šta biste promijenili na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
– Na žalost ne možemo ništa promijeniti, ali ono što bi definitivno svi htjeli je da imamo više mogućnosti, šansi, da je lakše doći do promotera, do zakazanih svirki, manjih festivala, da se obogate “minute iskustva” i onda da se može preći na veće zalogaje. Na žalost, to je skoro pa nemoguće iz razloga što se i vlasnici klubova i promoteri, drže, tako da kažem standardnih i provjerenih DJ-eva i to je sve što oni žele da čuju i da vide za pultom. Ili eventualno ako dođe neko poznatije ime, e tada se već otvore vrata i prekriši se tradicija. Zatvaraju oči pred novim talentima, ne želeći da im pruže priliku, ili da im daju na značaju, pa čak i kad im se pruži prilika, nekako se uvijek provuče kroz uši i stavi im se do znanja da nisu još toliko veliki. Mada, vjerujem da sličnih problema ima svugdje, jer mi vidimo samo ono što je iznad vode. Kod nas je to počelo da gasi elektronsku scenu, dok se neki novi porojekti nisu pokrenuli – tipa Garden of Dreams festival, gdje se organizatori zaista trude napraviti kvalitetan line up, ali i dalje sastavljen većinom od muškaraca.
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
– Najteže je steći povjerenje publike. Stalno mi se dešava da, ukoliko je neka nova publika na flooru, vrlo lako se može primjetiti skepticizam, ispituju, gledaju, slušaju, prate, kritikuju, pa se onda (pozitivno) iznenade. Jednostavno koliko god da radiš dobro to što radiš, teško ćeš dobiti priznanje od strane muške publike, u mjeri u kojoj bi trebalo. Nikada ti neće priznati da je to zaista bilo vrhunski, iako znaju da jeste, jer kao mušarci to bolje rade. I uvijek će se naći more mana. Zaista ima izuzetaka koji ostanu toliko pozitivno iznenađeni i onda zaista vrednuju i pohvale tvoj rad. Tada sigurno znaš da će ta publika doći i na svaki naredni nastup, ali velika većina to nekada neće priznati. I još jedna, možda i najteža stvar. Teško i skoro nikako ćeš dobiti priliku da sviraš. Da se predstaviš. Jer si žensko. I zaista je teško doći do toga da ti se otvore vrata, jer su svi zabetonirani u mjestu, sa jedno te istim ljudima koji zabavljaju publiku. Ali vjerujem da će vremenom i ovo nekako doći na svoje mjesto. Barem smo počeli polako da pratimo trendove. Pa ostaje da vidimo.
Admira Tahirović / AdNoir / 2019.
AdNoir je DJane u fazi usavršavanja DJ tehnike i eksperimentisanja sa muzičkim žanrovima. Inspirisana evropskom techno scenom, svoje setove temelji na melodičnim i intenzivnim techno zvucima kreirajući dinamičan ritam. Ozbiljnije interesovanje za elektronsku muziku je izgradila u underground klubovima i na festivalima elektronske muzike. U jesen 2019. godine se prijavila za DJ-ing časove u sklopu Modular DJ škole koju vodi jedan od najtalentovanijih bh. DJ-eva i producenata A Skitzo, što je bio njen prvi korak prema muzičkoj DJ sceni. Trenutno, AdNoir svira u sklopu Sine Wave klupskih noći koje se održavaju četvrtkom navečer u sarajevskom klubu Silver&Smoke.
– Za mene je muzika dio identiteta neke osobe, a kako je elektronska muzika postala vrlo važan koncept mog svakodnevnog života i predmet najvećeg interesovanja, tako sam odlučila posvetiti se muzici koju volim i ostvariti se kao DJ. DJ-ingom sam se počela baviti krajem 2019. godine, nakon uspješno završene Modular DJ škole, koju vodi jedan od najtalentovanijih bh. DJ-eva i producenata A Skitzo. Moj prvi nastup je organizovan u klubu Silver&Smoke u okviru diplomske proslave kada sam svirala zajedno sa svojim DJ kolegama i kolegicama – Cadezma, immodica, SHADO i Tasya. Sjećam se da sam te noći bila jako sretna i uzbuđena koju ću zapamtiti kao događaj od posebne emotivne vrijednosti za mene i kao jednu od životnih prekretnica.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Moram priznati da slušam elektronsku muziku različitih žanrova kako se trenutno nalazim u eksperimentalnoj fazi po pitanju usavršavanja DJ tehnike. Također, volim poslušati nešto drugačije i tako otkriti neke nove zanimljive melodije. Međutim, najviše preferiram techno muziku i to je žanr u kojem sebe vidim u budućnosti. U trenutnoj početnoj fazi DJ-inga pretežno sviram melodic techno koji je više zastupljen na lokalnoj sceni, ali također eksperimentišem sa drugim žanrovima.
Živimo u vremenu globalne produkcije i slobodno mogu reći copy/paste muzike, na koji način Vi uspjevate ostati drugačiji i gdje pronalazite inspiraciju za nove stvari?
– S obzirom na to da se još uvijek ne bavim muzičkom produkcijom iako mi je to u planu za naredni period, te da se kao ženski DJ trebam dokazati na muzičkoj sceni, ne bih pretjerano komentarisala trenutni kvalitet muzike. Muzičke platforme danas nude veliki izbor muzike različitih žanrova što ima svoje prednosti i nedostatke. U suštini, moj stil se svodi na to da uvijek sviram muziku koja se primarno meni sviđa i koja je dinamičnog ritma. Dosta vremena izdvajam na odabir muzike i teško mi je tačno specificirati šta je to što volim kod neke trake, osim što je meni posebna na neki način. Jako mi je važno da muzika ima pokretačku snagu sa pomalo mračnim motivima u čemu zapravo pronalazim najveću inspiraciju za sviranje. Također, pozitivne reakcije ljudi koji su poslušali moje setove i podrška prijatelja u velikoj mjeri me dodatno podstiču da se dalje razvijam i napredujem.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. sceni
– Zastupljenost ženskih DJ-eva na bh. sceni je zaista minimalna, a DJ Jasmina se izdvaja kao jedini iskusniji ženski DJ u javnosti. Mislim da općenito kultura elektronske muzike nije dovoljno zaživjela u našem društvu što je možda temeljni uzrok nedostatka žena u ovoj oblasti muzičke industrije. Međutim, u posljednje vrijeme je prisutna pojava novih imena kada je riječ o ženskim DJ-evima što svakako može kreirati pozitivnu promjenu i razvoj DJ scene u BiH. Veliku ulogu u svemu tome ima Modular DJ škola, koja je u dvije godine postojanja, doprinijela većem nastupu ženskih DJ-eva u lokalnim klubovima.
Ponekad se čini da je previše DJ-eva, da se svako bavi tim poslom, da vlada pohlepa i da svako prihvata svaku moguću ponudu, te da nema nimalo ekskluzivnosti, kako to komentarišete?
– Na momente se može učiniti da imamo previše DJ-eva, ali je u poređenju sa drugim razvijenim zemljama naša DJ scena jako mala. Osim toga često se dešava da imamo DJ-eve koji se privremeno bave time i malo je onih koji su se godinama uspjeli održati na sceni. Također je istina da se DJ-ingom bave ljudi različitih profila, svakako da su u prednosti oni sa muzičkim predznanjem, ali mišljenja sam da se pojedinac koji želi raditi na sebi zaista može unaprijediti, posebno u oblastima koje ga interesuju. Pitanje položaja DJ-eva na bh. sceni je vrlo nezahvalno prvenstveno zbog njene nedovoljne razvijenosti i u takvim uslovima mnogi ne dobijaju priliku da se izraze. Takvo okruženje sigurno da ne može stimulisati pozitivne promjene, već olakšava da na površinu izađu sve ove negativne pojave koje ste spomenuli. U svemu tome kao rješenje vidim to da svako od nas prvenstveno treba da poradi na sebi i donosi vlastite odluke koje su rezultat unutrašnjih vrijednosti, a ne uticaj okoline.
Da možete šta biste promijenili na globalnoj muzičkoj DJ sceni?
– Kao DJ u početnoj fazi, smatram da nisam u poziciji da konkretno izdvojim nešto što bih promijenila na globalnoj DJ sceni. Kada nemate direktni pristup takvoj sceni da vidite šta se tačno dešava „behind the scenes“ tada ne možete dobiti pravu sliku trenutnog stanja i šta je to što bi se moglo unaprijediti.
Šta je najteže kad ste žena na bh. DJ sceni danas?
– Do sada se nisam susretala sa nekim izazovima i poteškoćama koji su isključivo zasnovani na tome što sam ženski DJ i nadam se da ih neće biti. Vjerujem da je to bila česta pojava nekada ranije, ali sada živimo u tranzicijskom periodu u kojem imate trend ženskih DJ-eva, tako da to posmatram više kao prednost.
Bojana Jurić / Immodica / 2019.
– Počela sam se baviti DJ-ingom prošlog oktobra kada sam se upisala na Modular workshopu kod A Skitza, a razlog je ogromna ljubav prema muzici još od ranog djetinstva. Volim razne žanrove muzike a do elektronike sam došla šlušajući bendove poput New Ordera, Radioheada, Moderata. Nakon prvog partyja sam istinski zavoljela elektronsku muziku, jer je to čista magija, toliko ljudi koji uživaju u momentu, sretni što su živi i plešu, kao neki primitivni ritual koji nas zbližava jedne s drugima i prirodom, jer svi smo jedno. Nakon završenog Modular workshopa smo dobili priliku da miksamo all-nightere četvrtkom u klubu Silver&Smoke, što je bila predobra vježba ali nedostajala je reakcija publike, jer rijetki izlaze četvrtkom. Prvi pravi nastup sam imala na Bujroom eventu, pozvao me Farel Lukovac kojem se svidio neki moj miks, što me je jako iznenadilo jer sam početnica. Nastup je prošao bolje nego očekivano jer sam imala i tremu. Tu noć su sa mnom nastupali predivni ljudi iz ekipe Captol12, Sahfi i Da2ed. Odlično smo se zabavili, poseban moment je bio kada sam neplanski umiksala ‘Starry Night’ od Peggy Gou kao završnu traku svog uvodnog seta i rasplesala publiku.
Koju vrstu muzike preferirate i kako biste definirali Vaš žanr?
– Svaki dan me oduševi po neka nova traka koju iskopam na internetu, teško bih se mogla odlučiti za jedan žanr, ali neki od žanrova koje volim vrtiti su: deep house, disco, Lo Fi house, house, progressive house, tech house, techno. U biti ono što volim je neki groove koji tjera na ples ali i sintove, ne volim dosadne jednolične trake i jednolične mikseve u jednom žanru.
Muškarci još uvijek dominiraju DJ scenom u BiH, muškarci su organizatori partyja, bukiraju se muški DJs, muški DJ drži školu DJ-inga u Sarajevu, šta je sa ženama na bh. Sceni?
– Nisam upućena dovoljno da pričam o DJ sceni u BiH, samo znam da je sad puno bolja nego prije nekoliko godina kad je party bio misaona imenica. Žene nisu previše zastupljene na našoj DJ sceni ali mislim da će se u budućnosti to promijeniti, više žena će se moći baviti DJ-ingom između ostalog jer postoji i Modular na kojem sam upoznala i nekoliko kolegica s kojima dijelim ljubav prema muzici.