Najčitaniji tekst FBL magazina već godinama je 10 najviših planina BiH. Da, to nije tekst o modi, ni ljepoti, već tekst o najvišim planinskim vrhovima u BiH. S obzirom na to da nismo ranije posjetili sve te planine, odlučili smo da to uradimo ovog ljeta. Stoga smo prošlog vikenda započeli našu FBL travel avanturu na planini Zelengora.
Zelengora se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska i posebno je lijepa planina. Najpoznatija je po velikom broju glacijalnih jezera, od kojih su najpoznatija Kotlaničko jezero, Orlovačko jezero, Štirinsko jezero, Jugovo jezero, Donje Bare, Gornje Bare. Najveći vrh Zelengore je Bregoč (2014m), a pored njega se nalazi još desetak vrhova oko 2000m. Zelengora obiluje bogastvom flore i faune, a u tome prednjači Perućica jedina prašuma Evrope.
Bregoč (2014 m) i Stog (1821 m), nalaze se u centralnom dijelu planine i predstavljaju nepregledno prostranstvo alpskih livada i visoravni, sačuvani ambijent netaknute prirode, a neznatno udaljeni od putova. Pristup tim vrhovima podrazumijeva hodanje kroz atraktivne krajolike planine, penjanje na sedla i grebene, prolazak pored lokvi, potoka, izvora i jezera.
Iako smo poslušali savjete iskusnih planinara i pažljivo iščitali Planinarenje.ba gdje piše da su prilazi Zelengori uglavnom makadamskim putevima, te da nisu baš pogodni za putnička vozila, krenuli smo opušteni i spremni da uživamo u tom danu, pa dokle god stigli.
Iz Sarajeva samo krenuli u 9 sati. Na putu za Zelengoru trebali smo proći pored Foče i Tjentišta, stoga smo odlučili posjetiti još pokoju znamenitost. Prva stanica su bile Pješčane piramide kod Miljevine.
Nalaze se 9 kilometara od Foče uz stari put ka Sarajevu u mjestu Daničići na lokaciji Šljivovice. Piramide su izgrađene od pjeskovite gline djelovanjem erozije tako što je odnošen sitniji materijal dok su ostajali blokovi čvršćih stijena. Zahvaljujući eroziji zemljišta i utjecaju agresivne sile mraza, ljetnjih zagrijavanja, kiše i jakih vjetrova nastale su figure zanimljivih oblika.
Ono što je interesantno je da proces erozije traje do danas, tako da pjeskovite piramide ne nestaju, već rastu. Sličan prirodni fenomen javlja se u Đavoljoj varoši u Srbiji, Grand Canyonu u SAD. Stanovništvu ovoga kraja piramide su poznatije kao urve, za koju se vezuju mnoge legende.
Nakon piramida uputili smo se prema Tjentištu.
Najstariji i najveći nacionalni park u BiH, NP Sutjeska, sa svojim bogatim rijekama, glečerskim jezerima i sačuvanom divljinom iz godine u godinu postaje sve atraktivnija i elitnija destinacija koju posjećuju hiljade ljudi iz cijelog svijeta. Kako je već bilo kasno, bilo je 13:00 odlučili smo kratko posjetiti spomenik Bitka na Sutjesci.
Bitka na Sutjesci trajala je od 15. maja do 16. juna 1943. godine, a u njoj je 127.000 vojnika Osovine pokušalo uništiti u obruč uhvaćenih 16.000 partizanskih boraca, s kojima se nalazilo i 3,500 ranjenika. Poginulo je 7.543 partizana i partizanki, ali Titove jedinice ipak su se uspjele probiti iz obruča i nastaviti borbu.
Spomenik je remek djelo socrealističke spomeničke umjetnosti, monumentalni rad kipara Miodraga Živkovića. Sastoji se od dvije simetrično postavljena dva betonska krila, razuđene strukture, visine 19 metara, koje se fantastično uklapaju u prirodni krajolik. Između krila se nalazi prodor oblikovan borcima i kolonama u pokretu. Iza spomeničkog prodora nalazi se Plato brigada sa kamenim trakama na kojima su upisani nazivi jedinica. Spomenik je izveden od bijelog betona, a otkiro ga je tadašnji predsjednik Jugoslavije, Josip Broz Tito.
S obzirom na to da nas je čekalo još dobrih 24 km makadama, krenuli smo prema Zelengori. Put u pravcu Gacko, pa kroz tunel Čemerno, dug 2 km, skretanje za Čemerno, pa prema Kalinoviku, do makadamskog puta koji vodi do Orlovačkog jezera. Makadam prvo vodi kroz šumovite predjele, a nakon toga se ukažu živopisni predjeli pašnjaka. Na putu do je i izvor Neretve.
Zadivljeni ljepotom planiskih pašnjaka nismo ni primijetili da smo se skoro 2 sata truckali makadamom. Nakon prijeđenih 20 km dolazi se do najvišeg prijevoja Borovno brdo s nadmorskom visinom od 1700 m. Ovaj prijevoj je ujedno i raskrižje planinarskih puteva. Gledano iz pravca dolaska: lijevo se odvaja put za Kotlaničko i Štirinsko jezero, desno pravi markirani planinarski put za Bregoč i put do Jugovog i Orlovačkog jezera.
Kad smo stigli do mjesta gdje se račvaju putevi bilo je 17:00, a imali smo još oko 3 sata dnevnog svjeta. Dvoumili smo se između penjanja na vrh, do kojeg nam je trebalo sat i pol i toliko nazad ili sat vremena pješačenja do Jugovog jezera. Odlučili smo se za Jugovo, jer smo htjeli malo uživati uz jezero.
Jugovo jezero je jedino umjetno jezero na Zelengori. Ime je dobilo po svom konstruktoru, Jugi, koji je bio lovočuvar u Nacionalnom parku Sutjeska, i njegova ideja o pregradnji jednog potoka je rezultirala nastankom ovog jezerceta.
Jezero je dugo je oko 250m i široko oko 100m. Nalazi se na oko 1450 m nadmorske visine. Okruženo je vrhovima Kalelija i Stog.
Bio je oblačan dan, pa se nismo mogli kupati, ali smo uživali u planinskoj tišini oko sat vremena. Okrijepili se i krenuli nazad.
Na putu nazad uhvatio nas je mrak i dok smo tako milili niz makadamsku cestu vidjeli smo dva prizora koja nismo uslikali, jedan nismo zabilježili, jer nismo bili dovoljno brzi, a drugi jer nismo imali kameru koja je to mogla snimiti kako treba.
Prvi prizor je bilo krdo divljih svinja, koje nam je izletjelo ispred automobila. Vozili smo se možda 20/h, mrak se spuštao i odjednom istrči ženka preko ceste, zatim tri praščića, pa još jedna ženka, pa još malih prugastih stvorenja i na kraju još jedna ženka. Sve je trajalo nekoliko sekundi. Kako kaže Wikipedija ženka oprasi 6 do 12 mladih. Mladi, kada se tek oprase, imaju karakteristične uzdužne bijele pruge koje im ostaju do drugog mjeseca starosti, što znači da su malci bili mlađi od 2 mjeseca. Veprovi žive samačkim životom i nisu dio krda. Znamo da mogu biti opasni kad ih sretnete, međutim, mi smo imali sreću da ih vidimo u njihovom naljepšem izdanju.
Drugi prizor je bio veličanstveni Buck Moon ili Jelenji mjesec. Puni mjesec koji se dešava u mjesecu julu, ove godine je bio 5.7., a naziva se Jelenji mjesec, jer u ovo doba godine jelenima rogovi u potpunosti narastu. Noć je, okruženi ste šumom, a pred vašim očima se igraju svjetla svitaca, punog mjeseca i Venere.
Ubrzo smo došli do asfaltirane ceste i tu se naša avantura završila. Hvala Zelengori na svemu što je podijelila s nama. Sigurno ćemo opet doći, ali sljedeći put na dva dana. Sljedeći put Bregoč je naš.
