Njemački paviljon na La Biennale di Venezia ove godine nosi naziv Ruin. Izložbu, koja se otvara za javnost 9. maja 2026., kurirala je Kathleen Reinhardt, a u njoj će biti predstavljeni radovi Henrike Naumann (1984-2026) i Sung Tieu. ifa – Institut für Auslandsbeziehungen komisionar je Njemačkog paviljona na La Biennale di Venezia. Organizacija od 1980-ih godina pomaže u osvajanju Zlatnih lavova, do sada ih je sedam, od čega četiri za Najbolje nacionalno učešće. Kroz rad u oblasti umjetnosti i civilnog društva, ifa podržava demokratska društva, zalaže se za slobodu izražavanja i potiče dijalog između kultura. Finansiraju je Savezno ministarstvo vanjskih poslova, Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova, pokrajina Baden-Württemberg i Grad Stuttgart.
Dvije umjetnice, jedna historija
U izložbi Ruin, Njemački paviljon postaje prostor u kojem se fizičke i društvene strukture, njemačke ideologije i proživljene biografije opipljivo prožimaju, dovodeći arhitekturu, historiju i psihologiju u produktivnu napetost. Naziv izložbe igra se na višestruka značenja te riječi. Dok engleski pojam ruin upućuje na arhitektonske i fizičke ostatke, njemački izraz Ruin označava stanje sloma, ekonomskog, društvenog ili moralnog.
Radove u paviljonu donose Henrike Naumann i Sung Tieu, dvije umjetnice čiji se istraživački putovi ukrštaju na terenu NjDR-a i turbulentnog tranzicijskog perioda koji je uslijedio nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. Obje se bave pitanjima koja nikako nisu isključivo njemačka: kako historijski lomovi odjekuju u sadašnjosti? Kako arhitektura čuva, ili prikriva, ideologiju? Što ostaje od jednog sistema kada on nestane?
U novoizvedenim radovima, Henrike Naumann i Sung Tieu pokazuju kako historijski lomovi i praznine u političkim, društvenim i arhitektonskim strukturama i dalje odjekuju, i možda su vidljiviji nego ikad u globaliziranoj sadašnjosti. Tieu i Naumann propituju kako njemačku historiju, tako i fašističku arhitekturu Njemačkog paviljona, umjetničkim reaproprijiranjem prostora. Koristeći formalni vokabular koji oscilira između minimalističke jasnoće i maksimalističke raskošnosti, obje umjetnice koriste zgradu kao ambivalentno ogledalo društvenih dinamika od nedavne prošlosti do danas.
Izložba obilježena gubitkom
Vijest o izložbi ne može se prenijeti bez spomena onoga što je u međuvremenu obilježilo njenu pripremu. Umjetnica Henrike Naumann, nominirana u maju 2025., preminula je u frbuaru ove godine. Završila je svoje djelo prije smrti, a tim Njemačkog paviljona sada radi zajedno s njenim studijskim timom kako bi njenu umjetničku viziju priveo kraju.
Taj kontekst daje izložbi dodatni, nenamjeravani sloj, izložba o ruini i slomu nastaje u sjeni stvarnog, ličnog gubitka. Njen doprinos Bijenalu postat će i posthumno svjedočanstvo.
Grafički jezik iz 1990.
Grafički koncept Njemačkog paviljona razvio je Dan Solbach. Nadovezujući se na interesna polja Sung Tieu i Henrike Naumann, Solbach je kreirao dizajn koji premošćuje jezik i riječi, reprezentaciju i djelotvornost. Tipografija naslova Ruin preuzeta je iz grafita koji je obilježio posljednji paviljon Istočne Njemačke na La Biennale di Venezia: crno, crveno i zlatno D.D.R. (njemačka kratica za NjDR – Njemačku Demokratsku Republiku) iz 1990. godine. Oslanjajući se na epigrafiju – nauku o starim natpisima – i scriptio continua, stil pisanja bez razmaka između riječi, Dan Solbach transponira natpise iz prošlosti u sadašnjost.
Sve informacije o ulaznicama i posjeti dostupne su na službenoj stranici Bijenala i na deutscher-pavillon.org.
Uređivačka transparentnost:
Ovaj članak je pripremljen u skladu sa Uređivačkim smjernicama FBL magazina. Naša misija je osigurati tačnost, integritet i estetsku vrijednost svake objavljene informacije. Primijetili ste grešku ili želite uputiti ispravku? Javite nam se ovdje.
Sadržaj je autorsko vlasništvo FBL Creative, Mannheim.