Venecija, maj 2026. Trideset i šest godina nakon raspada jedne federacije, njene bivše republike i pokrajine šalju vlastite delegacije na jedno od najvažnijih mjesta savremene umjetnosti na svijetu. Umjetnici i umjetnice iz bivše Jugoslavije učestvovali su na Bijenalu zajednički od 1938. do 1990. Nakon raspada u ranim devedesetim, četiri novoosnovane države — Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija i Slovenija — počele su izlagati zasebno, a paviljon je naslijedila Srbija i Crna Gora do 2005, a potom samo Srbija.
Između 9. maja i 22. novembra 2026, na 61. Venecijanskom bijenalu pod motom In Minor Keys, sedam zemalja koje su nastale iz SFRJ izlaže zasebno, svaka sa vlastitim prostorom, vlastitom pričom i vlastitim problemima. Koyo Kouoh, kuratorica koja je osmislila temu, preminula je iznenada 10. maja 2025. Fondacija Bijenale, uz saglasnost njene porodice, odlučila je realizovati izložbu tačno prema njenim planovima. Temu je objasnila kao poziv da se prebaci u sporiju brzinu i podesi na frekvencije molskog ključa, tiše, intimnije, otpornije na spektakl. Kada se ta tema posmatra s iskustva zemalja nekadašnje Jugoslavije, dobiva dodatnu rezonancu, sve djeluju u nižem registru, s manjim budžetima, manje infrastrukture i bez garancije da će biti na sljedećem Bijenalu. A ipak su tu.
Vrijedi primijetiti i jedno odsustvo. Od sedam zemalja, samo je Hrvatska odabrala predstavnicu, samostalnu umjetnicu, Dubravku Lošić. Sloveniju predstavlja mješoviti kolektiv Nonument Group u čijem sastavu su dvije umjetnice, Neja Tomšič i Nika Grabar. Preostalih pet zemalja nastupa isključivo s muškarcima. Na Bijenalu čija tema poziva na tiše, intimnije i marginaliziranije glasove, taj podatak govori sam za sebe.
Ovo je pregled svih sedam nastupa.
Bosna i Hercegovina — Domus Diasporica
Umjetnik: Mladen Bundalo | Kuratorka: Isidora Živković | Komesarka: Sarita Vujković
Organizator: Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske | Lokacija: Palazzo Malipiero, San Marco 3198
BiH predstavlja Mladen Bundalo s projektom Domus Diasporica, kako smo pisali u detaljnom pregledu historije bh. nastupa na Bijenalu. Projekt, koji kombinuje film, fotografiju, crtež i prostorno-specifične instalacije, gradi se oko centralnog arhiva — privatnih dnevnih soba bh. dijaspore. Bundalo je ljude koji žive u inostranstvu pozvao da pošalju fotografije svojih enterijera i postanu dio izložbe. Ideja nije nostalgična, nije o gubitku niti o čežnji za onim što je ostalo — projekt ispituje dom kao nestabilnu i višestruku kategoriju, kao nešto što se gradi nanovo, na različitim mjestima, s različitim predmetima i različitim pravilima.
Bundalo nije slučajan odabir. Isti Bundalo koji je 2007. postavljao kartonsku tačku na tuđe paviljone jer BiH nije imala vlastiti stoji sada unutar Palazzo Malipiera. Tada, s kolektivom TAČ.KA, postavljao je crnu kartonsku tačku promjera 80 centimetara na radove izlagača jer je BiH bila jedina evropska zemlja bez zvaničnog nastupa. Sada, skoro dva desetljeća kasnije, stoji unutar Palazzo Malipiera kao zvanični predstavnik te iste države. Procjenjuje se da je oko 50% onih koji su rođeni u BiH više ne živi u toj zemlji, polovina nacije. Nevjerovatno je da se jednom takvom fenomenu društvo ne posvećuje sistemski.
Hrvatska — Compelled by Fright and Beauty
Umjetnica: Dubravka Lošić | Kurator: Branko Franceschi
Organizator: Ministarstvo kulture i medija | Lokacija: Palazzo Zorzi, Salizada Zorzi 4930
Kurator Branko Franceschi postavlja Lošićin rad unutar šireg međuodnosa historijskih i savremenih referenci, gdje se modernistički i postmodernistički vokabular ukrštaju s lokalnim tradicijama i ličnim narativima. Instalacija kombinuje korodirano željezo i bronzane elemente u dijalogu s oslikanim drvetom, tkaninom i gesturalnim površinama, formirajući okruženje u kojemu se materijalna napetost i emocionalni intenzitet prožimaju.
Slovenija — Soundtrack for an Invisible House
Umjetnici: Nonument Group (Neja Tomšič, Martin Bricelj Baraga, Nika Grabar, Miloš Kosec) | Kuratorka: Nataša Petrešin-Bachelez | Komesarka: Martina Vovk | Lokacija: Arsenale
Slovenija u Veneciju ne donosi sliku. Donosi zvuk jedne džamije koje više nema. Godine 1917, austrougarska vojska izgradila je privremenu drvenu džamiju u Logu pod Mangartom, blizu sjeverozapadne granice tadašnje Monarhije. Bila je namijenjena bošnjačkim muslimanskim vojnicima koji su se borili na Soški fronti. Nakon završetka rata, džamija je porušena 1920-ih godina kad je teritorij pripao Italiji. Iza sebe je ostavila svega nekoliko crno-bijelih fotografija. Lokalitet je tek 2022. otkriven arheološkim iskopavanjima, a 2025. zvanično je upisan kao kulturno-historijsko nasljeđe.
Kolektiv Nonument Group, koji se bavi istraživanjem nestalih i marginaliziranih arhitektonskih lokaliteta, transformiše prostor u Arsenalu u zvukovnu rekonstrukciju te odsutnosti. Posjetitelji neće vidjeti džamiju, čut će je. Ili, preciznije, čut će ono što ostaje kad arhitektura nestane, a sjećanje ne pristaje da nestane s njom.
Srbija — Kroz golgotu do vaskrsnenja
Umjetnik: Predrag Đaković | Kustosi: Olga Čučković, Tomaš Koudela
Organizator: Beogradski muzej grada | Lokacija: Giardini
Predrag Đaković, srpsko-češki slikar koji živi u Pragu, u Veneciju donosi projekt koji ispituje kako rane mogu postati prostor transformacije. Komisija Ministarstva kulture ocijenila je da njegovo slikarstvo proizlazi iz dubokog unutrašnjeg svjedočanstva evropskih historijskih trauma, i istaknula da ga pristup slikarstvu kao etičkom činu pozicionira kao jednog od najvažnijih savremenih autora koji dolaze iz ovog regiona.
Odabir nije prošao bez kontroverze. Neformalna inicijativa Zajednica umetnosti i kulture (ZUK) pokrenula je peticiju kojom traži poništavanje odluke, a na njoj je prikupljeno više od 600 potpisa. Potpisnici, umjetnici, historičari umjetnosti i radnici u kulturi, smatraju da Đaković nije poznat domaćoj ni međunarodnoj suvremenoj sceni, i da je odabir posljedica neprofesionalnog i netransparentnog postupka komisije čiji su članovi usko povezani sa strankom na vlasti. Artnet je zabilježio da je pobjednički projekt u javnost izašao ne kroz zvanično saopštenje ministarstva, već putem Đakovićevog Instagram profila koji ima nešto više od 700 pratitelja.
Bez obzira na polemiku, paviljon će biti otvoren u Giardiniju, gdje Srbija ima vlastitu zgradu nasljeđenu još iz vremena SFRJ.
Crna Gora — Out of the Blue, I’m Swept Away
Umjetnik: Siniša Radulović | Kuratorka: Svetlana Racanović | Komesar: Vladislav Šćepanović | Lokacija: Artenova, Castello 5063
Crna Gora donosi multimedijsku instalaciju koja polazi od rekonstrukcije umjetnikovog ličnog okruženja i postupno se širi u meditaciju o koegzistenciji, ranjivosti i mogućnosti novih početaka. Skulpturalne strukture, videoprojekcije u velikom formatu i zvukovni krajolik čine osnovu projekta koji Radulovićevo lično i opće nastoji učiniti zajedničkim mjestom.
Sjeverna Makedonija — Pieta Under the Covers of Urgency
Umjetnik: Velimir Žernovski | Lokacija: Venecija
Velimir Žernovski, koji živi i radi u Skoplju, gradi instalaciju na deformaciji jednog od najprepoznatljivijih motiva u historiji zapadne skulpture. Crpeći iz Michelangelove Pietà, Žernovski tu formu preoblikuje kao živu, nemirnu figuru koja govori o sadašnjosti, a ne o monumentalnoj prošlosti. Kroz izmještanje i reformulaciju, instalacija se bavi temama seksualnosti, identiteta i vidljivosti — pitajući šta ostaje od simbola kad se izvuče iz konteksta koji mu je dao smisao.
Kosovo — Hard Teeth
Umjetnik: Brilant Milazimi | Kurator: José Esparza Chong Cuy
Komesarka: Hana Halilaj (Nacionalna galerija Kosova) | Lokacija: Chiesa di Santa Maria del Pianto
Kosovo ove godine po prvi put na Bijenale predstavlja slikara, i s njim otvara crkvu zatvorenu za javnost od 1970. Chiesa di Santa Maria del Pianto, oktogonalna crkva prema venecijanskoj laguni, izgrađena 1658. i neviđena pola vijeka, postaje prostor za platno dugo 17 metara.
Brilant Milazimi, koji je odrastao u Gjilanu nakon rata na Kosovu, na platno smješta red figura zbijenih na planinskom terenu. Ne narativno, ne ilustrativno, nego kao stanje. Čekanje kao politička i tjelesna kategorija. Kurator José Esparza Chong Cuy kaže da ga je privukao upravo taj aspekt projekta: Ko čeka? Zašto čeka? Ko se slobodno kreće, a ko samo uz dozvolu? Naslov Hard Teeth — Tvrdi zubi — nije metafora olako odabrana. Zubi bilježe pritisak, čuvaju dokaze vremena. Za Milazimija su registar, a ne ukras.
Kosovo na Bijenalu učestvuje od 2013. i svaki nastup do sada bio je drugačiji po mediju i pristupu. Ovaj, međutim, privlači posebnu pažnju: crkva koja se ponovo otvara, platno koje traži blizinu, i mladi umjetnik koji odbija da bude čitljiv onako kako se od malih zemalja ponekad očekuje.
Uređivačka transparentnost:
Ovaj članak je pripremljen u skladu sa Uređivačkim smjernicama FBL magazina. Naša misija je osigurati tačnost, integritet i estetsku vrijednost svake objavljene informacije. Primijetili ste grešku ili želite uputiti ispravku? Javite nam se ovdje.
Sadržaj je autorsko vlasništvo FBL Creative, Mannheim.