Ajla Salkić (27) oduvijek je imala afinitet prema umjetnosti i znala je da se time želi baviti i studirati nešto na tom polju. Fotografiju je otkrila na početku srednje škole, kad je kupila prvi analogni aparat. S obzirom na to da je Odsijek za dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu imao predmet fotografiju tokom sve četiri godine studija, odlučila se za njega. Doselila se iz Gračanice u Sarajevo na početku studija. Danas radi kao grafička dizajnerica u marketinškoj agenciji Via media i često voli reći da dizajnom plaća račune, a fotografija je nešto što radi iz ljubavi. Prošetali smo s Ajlom njenim fotografskim putem.
Kako bi opisala svoj rad onima koji se još uvijek nisu imali prilike susresti s njim?
– Pošto nisam sigurna kako bih sama opisala svoj rad i ne volim o njemu pretjerano filozofirati, zamolila sam nekoliko prijatelja da mi oni opišu i ovo je možda najbolji odgovor koji sam dobila: Tvoje fotografije bi opisao ko nešto zbog čega vrijedi nasjesti na algoritam društvenih mreža i pogledati sve reklame koje uz to idu.
Najčešće se baviš portretnom fotografijom, zašto portetna fotografija?
– Portret je iz razloga što iz ljudi crpim inspiraciju. Vidim neku osobu koja mi je interesantna i tu odmah nastane i koncept i ideja, način na koji tu osobu želim predstaviti. S obzirom na to da sam jako introvertna, to mi je dosta pomoglo u tome da nađem načina da priđem ljudima kako bi ih upoznala, jer imam savršen izgovor. Naročito volim da radim sa ljudima koji su također kreativci, koji se bave nečim zanimljiv ili koji su sami po sebi jednostavno divne osobe koje želim da zabilježim u tom periodu njihovog života. Također je dosta zabavno kada je riječ o subjektu, a ne objektu, iz razloga što kroz ambijent, svjetlost, odjeću, radnju, mogu dodatno da istaknem njihov karakter, i tu se zapravo vidi kako osobe često pred kamerom poprime neki alter ego, što je jednako fascinantno za posmatrati kroz objektiv.
Naročito volim da radim sa ljudima koji su također kreativci, koji se bave nečim zanimljiv ili koji su sami po sebi jednostavno divne osobe koje želim da zabilježim u tom periodu njihovog života
Iz Gračanice si, kad si počela studirati odlučila si se preseliti u Sarajevo. Na koji te je način Sarajevo promijenilo u profesionalnom smislu, kako je utjecao na tvoj rad?
– Sarajevo je imalo ogroman uticaj na mene, naročito i sama činjenica da sam studirala na Akademiji, gdje se može reći da su svi dosta ekscentrični, od profesora pa do studenata, i prvi put u životu se nisam osjećala kao outsider, za razliku od male sredine gdje se nikad nisam uklopila. Samim time, bit okružen takvim ljudima je bilo dosta pozitivno iskustvo i mogu reći da mi je pomoglo da se kreativno oslobodim, da se ne ustručavam iznositi ideje, raditi što želim i generalno da otvorim neke nove vidike. Također, jedan od glavnim razloga što sam odlučila ostati u Sarajevu jeste i sama činjenica da svakako nudi višekulturnog sadržaja, poput predstava, izložbi, radionica ili drugih stvari, koji manji gradovi nemaju.
Kažeš kako dizajnom plaćaš račune, a fotografija je nešto što radiš iz ljubavi. Danas dosta fotografa i fotografkinja kreira komercijalni sadržaj koji ‘plaća račune’, s obzirom na to da je fotografija tvoj hobi, da li si ikad morala napraviti kompromis po pitanju sadržaja fotografije
– Jako mnogo su me ljudi zvali za komercijalno fotografisanje, međutim ja to uvijek odbijem. Kada sam počela raditi, moj prvi i sadašnji posao je marketing, tad sam rekla sama sebi da moram razdvojiti privatno i poslovno, kako bih sebe sačuvala u stvaralačkom smislu. U Via Mediji se također bavim fotografijom, ona jeste komercijalna, međutim to je nešto što je u sklopu moga posla, i što ne nosim kući sa sobom. Svakako da sam razmišljala o tome, ukoliko bi me neka nužda natjerala, da bi se i privatno počela baviti komercijalom, međutim to još nije slučaj, pa želim da za sada radim samo isključivo za sebe, i da mi to bude kao vid relaksacije nakon od 9 do 17h radnog dana.
Smatrate li da danas ima previše samoprozvanih fotografa koji ponekad narušavaju ugled struke? Smeta li ti to ili se ne zamaraš time? Kako gledaš na današnje doba, kada svi s mobitelima pokušavaju biti fotografi?
– Pratim nekoliko ljudi koji prave bolje fotografije mobitelom, nego ljudi koji imaju profesionalnu opremu. Zaista ne smatram da je skupa oprema znači i kvalitetniji rad. Bitno je imati dobro oko i znati uhvatiti moment. Iskreno još smatram da sam i sama samoprozvana fotografkinja, iako sam to studirala i jako dugo se bavim time. Mislim da je jedina stvar koja mi zasmeta što ljudi uče pogrešno, i što se previše oslanjaju na tehnologiju, umjesto da treniraju oko ili da vježbaju na drugim aspektima fotografije, kao što su svjetlo, kompozicija, sadržaj. Aparat treba isključivo služiti samo kao nastavak nas, a ne nešto što obavlja čitav posao.
Zaista ne smatram da je skupa oprema znači i kvalitetniji rad. Bitno je imati dobro oko i znati uhvatiti moment
Misliš li da fotografija, zbog svog univerzalnog jezika, ima najviše mogućnosti za društveni angažman od svih umjetnosti?
– Ne smatram da fotografija ima veći uticaj u odnosu na druge medije, čak vjerujem da je ona sada u službi tih umjetnosti kako bi ih dokumentovala i eskponirala široj masi. Socijalne mreže su nas naučile da sve posmatramo kroz slike, pregledamo ih stotine dnevno, tako da je danas imati dobro dokumentovan rad jako bitno kako bi prenijeli poruku. Što se tiče same fotografije kao medija za društvene angažmane, ona je to oduvijek i bila, i uvijek će i biti način da vidimo i saznamo, dokument vremena i dešavanja oko nas. Ono što je prednost fotografije u odnosu na druge pravce, jeste što njoj možda nije potrebno da bude u svrhu nečega ili da se pojašnjava, jer dobra fotografija govori sama za sebe.
Koliko se položaj umjetnosti i kulture promijenio za vrijeme karantene i epidemije u BiH? Šta misliš kakva je budućnost kreativnih industrija pandemije?
– Pandemija nas je natjerala da počnemo drugačije razmišljati, van kutije što bi se reklo. Mislim da je svaka sfera industrije patila od posljedica, ali isto tako sam neke najbolje radove viđala tokom proteklih nekoliko mjeseci, gdje su kreativci imali svoj moment da zablistaju. Izdvojila bih zoom shootinge, koji su bili pravo osvježenje, tu bih svakako spomenula fotografa Allesia Albia. Također nedavna revije modne kuće Moschino No strings attached je super primjer kako biti odgovorno kreativan.
Kad možemo očekivati novu izložbu?
– Trebala je biti izložba u mjesecu oktobru, zapravo kolaboracija koju već dugo imam u planu. Međutim zbog trenutne situacije, odlučila sam da je odgodim još neki period. Ove godine sam generalno usporila tempo i odlučila da uzmem vremena da napunim baterije za neke bolje prilike.