Zlatko Duraković aka Zlijay je sarajevski producent, DJ i radijski urednik. Početkom 2000-ih je počeo raditi na radiju 202 gdje su imali kompletnu DJ opremu. Na početku je bio klasični radio DJ i nije nešto pretjerano bio zainteresovan za DJing u klupskom formatu. Na radiju je puštao muziku koju niste u to vrijeme imali priliku čuti po sarajevskim klubovima. Nakon Sarajeva Zlijay počinje svirati i u drugim gradovima u BiH, ex-Yu regiji i šire gdje vrijedi istaknuti nastupe u Ženevi, Istanbulu, SAD-u i Helsinkiju. Danas, s više od 20 godina iskustva kao DJ i producent, jedan je od, slobodno možemo reći, najboljih DJ-a u regiji. U augustu ove godine je predstavio novi album Rewrok stack, koji je bio i povod za naš razgovor sa ovim vrsnim DJ-em.
U augustu ove godine si online predstavio album Rework stack. Na Facebooku si napisao da je riječ o editima/remiksima koje si duže vrijeme radio, dorađivao, vrtio, miksao u glavi i uživo sa akapelama i semplovima. Sad je sve na jednom mjestu. Možeš li nam reći više o albumu?
– Rework Stack sam objavio sredinom augusta i većina pomenutih edita/remiksa su bili razbacani po folderima pod nazivom u pripremi i sl. Obično su u folderu: originalne stvarke, acapella i neki suhi beat koji sam koristio da sve još dodatno podebljam. Kada kažem originalne stvarke mislim na soul/funk/boogie numere koje su ugl. iz ’60-ih, ’70-ih, ’80-ih odakle su sjeckani semplovi koji su korišteni u kreiranju hip-hop evergreen hitova. Često, kada vrtim hip-hop, kada pustim neki pomenuti hit odmah nakon njega naheklam originalnu stvarku iz koje dolazi glavni sample. Kada je dobra atmosfera i pravi trenutak onda miksam uživo acapellu i originalni funk. Tako da je ova kompilacija sabirni centar svih tih eksperimentisanja samo studijski sređenih (napucanih) u DJ friendly formatu da se mogu s obrazom na to pustiti na nekom dobrom soundsystemu. Neke od stvari su čisti mashup beatova i acapella, a tu je i nekoliko originalnih remiksa. Većinu edita/remiksa sam uradio u periodu između aprila i augusta ali sam ubacio i nekoliko ranije objavljenih jer se idealno uklapaju u kompilaciji.
Na albumu se nalaze editi traka iz 70’-ih, ’80-ih, ’90-ih, imena Public Enemy, Notorious BIG, Warren G, Jay Z, Mos Def… Ništa od novijih muzičara, da li je to ujedno i tvoj stav o novom hip-hopu? Da li si ti stava da je zlatno doba hip-hopa završeno u devedesetim? Koliko se hip-hop promijenio u posljednja dva desetljeća?
– Uvijek će biti eksperimentisanja i novi muzičari/producenti pokušavaju da ostave neki svoj trag. Stvar je što većina novije, mainstream, produkcije mi uopće ne leži. Koriste se jedni-te-isti semplovi, bass 808-ice i usitnjeni hi-hat-ovi, vokal obično provučen kroz autotune i deri. U letu tu i tamo uhvatim nešto od nove produkcije u kojoj dominira trap/drill, proberem nekoliko stvari koje obično miksam uz grime odnosno footwork/juke jer su u srži po groove-u/bpm-u slični. Kada govorimo o zlatnom dobu, ja sam tada bio u teen dobu kada muziku doživljavaš puno intenzivnije i sve što slušaš ti uđe u DNA. Sva sreća pa je to bila muzika ’90-ih i gore pomenuta imena. Da ne govorim o elektronici, breakbeat-u, jungle/d’n’b-u, trip-hopu, punk rocku, HC-u itd iz tog perioda. Sve je to imalo utjecaj na moj kasniji odnosno današnji muzički ukus i opus kada je riječ o DJingu/produkciji. Zlatno doba nije završeno samo je negdje po strani, mora se malo čeprkati po netu, istražiti jer ima odličnih klinaca po čitavoj planeti. Većina starih glava i dalje radi beton ziku po starom receptu: s mudima i dušom.
Većina novije, mainstream, produkcije mi uopće ne leži. Koriste se jedni-te-isti semplovi, bass 808-ice i usitnjeni hi-hat-ovi, vokal obično provučen kroz autotune i deri. U letu tu i tamo uhvatim nešto od nove produkcije u kojoj dominira trap/drill, proberem nekoliko stvari koje obično miksam uz grime odnosno footwork/juke jer su u srži po groove-u/bpm-u slični
Na sceni si skoro 20 godina. Možeš li opisati kako je to tada izgledalo, na čemu si vrtio, šta si puštao i kako si dolazio do muzike?
– Početkom 2000-ih sam počeo raditi na radiju 202 gdje smo imali kompletnu DJ opremu: gramofoni, playeri, mikseta… Na početku sam bio klasični radio DJ i nisam nešto pretjerano bio zainteresovan za DJing u klupskom formatu. Bilo mi je dovoljno da visim na radiju s ostalom ekipom, cugam i puštam u eter muziku koju volim. Međutim, par ljudi iz ekipe se uveliko bavila DJ poslom i nagovarali su me da se i ja okušam. Na kraju sam pristao jer kombinacija žanrova koju gotivim i koju sam puštao na radiju nisam skoro nikako imao priliku čuti po sarajevskim klubovima, partyima i sl. Htio sam breakbeat, electro, jungle i bass pravce zavrtiti i u klubu. Kasnije, kada sam se tehnički potkovao, selekciji sam dodao hip-hop, funk, reggae, dub,… Nisam nikada htio biti žanrovski ograničen. Vježbao sam i miksao kombinovano s gramofona odnosno playera da bih se kasnije prešaltao na CD-ove i puštao isključivo sa playera jer je tako lakše bilo doći do muzike, jeftinije, brže. S obzirom na to da sam uređivao i vodio nekoliko emisija, dosta muzike sam dobijao kao promo materijal u digitalnom odnosno CD formatu.
Zlatno doba hip-hopa nije završeno samo je negdje po strani, mora se malo čeprkati po netu, istražiti jer ima odličnih klinaca po čitavoj planeti. Većina starih glava i dalje radi beton ziku po starom receptu: s mudima i dušom.
Bivša Jugoslavija je već od početka osamdesetih objavljivala neke licence stranih rap izdanja kao što su Sugar Hill Records, Rap Attack, Let The Music Scratch i Street Beat kompilacije, soundtrackove Breakin’ i ‘appin’, Run DMC, Beastie Boys, LL Cool J, Whodini, Jazzy Jeff & Fresh Prince. Što misliš o trenutnoj hip-hop sceni u BiH i mladim muzičkim nadama? Smatraš li da hip-hop kod nas sve više izumire pod pritiskom komercijalnih muzičkih žanrova?
– Domaću produkciju, također, hvatam u letu tako da nisam baš kompetentan. Mogu reći da mi se sviđa ovo što rade Stoposto, Geko i sl. ekipa, nije klasični hip-hop machoism, osvježenje su. Inače mi nije toliko bitan rap nego gledam iz perspective DJa kompletan groove stvarke, da li se uklapa uz ostalu selekciju, kako će leći u klubu, na partyju itd. Također ne želim da ulazim u diskusije tipa – ovo je pravi hip-hop, to nije – ali mi je recimo balkaton i trap/rap sa pjevaljkama i autotune zavijanjem FUJ! Kada smo kod jugoslovenskog hip-hop/electro funka ’80-ih, obavezno poslušajte ovo izdanje – Master Scratch Band – Degout iz 1984.
Čini mi se da se, u zadnje vrijeme, na svakom hip-hop albumu koji izađe u BiH pojavljuje pet-šest istih ljudi, bilo kao gosti ili kao glavni izvođači.
– Što bi naš narod rekao – nisam ti pametan. Mislim da nedostaje etiketa, infrastrukture u formi klubova i generalno prostora gdje bi se, na sedmičnoj bazi, promovisao hip-hop pa i ostali žanrovi koji nisu tupc-tupc house beat.
Šta je glavni razlog zbog kojeg su zemlje u regiji mnogo progresivnije kad je riječ o hip-hop kuluturi?
– Upravo bolja infrastruktura, klubovi, dešavanja itd. Ljudi su naviknuti da im konstantno nudiš sadržaj, festivale, interesantne goste, izbor gdje da izađu, šta da slušaju itd.
Kako zapravo komentarišeš ovu našu DJ-ing scenu? Ponekad imam osjećaj da se sve svelo na minimal techno.
– Ne vara te osjećaj, tako je i u ostatku svijeta samo zbog veće ponude odnosno većeg broja DJ-a, ekipa i scena koje nude različite elektronske pravce, ne vidiš neki veliki jaz. Jednostavno, house/techno i njihovi subžanrovi su uvijek bili rasprostranjeniji, u prvom planu. Recimo, u ’70-im, funk je dominirao plesnim podijima, ali krajem ’70-ih disco i 4×4 beat preuzima klubove, nakon toga u ’80-im štafetu preuzima house itd. Kao što sam rekao, nedostaje nam klubova/prostora kako bi se mogli i ostali žanrovi jednako prezentovati tako da je novim kandidatima, koji tek počinju da se bave DJingom, najlakše otići na beatport, skinuti top 100 tech-house izdanja i deri. Tako da na kraju, u par klubova, dominira house/techno. Nemojte me pogrešno shvatiti, nemam ništa protiv toga, u mojim setovima se redovno nađu disco, house i techno. Ima par ekipa koje pokušavaju da probiju sa drugim elektronskim žanrovima: drum’n’bass, jungle, dubstep i sl. ali zbog gore navedenog stanja scene to završi na sporadičnim, skoro pa slučajnim, dešavanjima. Sjećaš se Kontre i njihovih partyja, naših (Audio Infunktion, Billain, Karinho i ja) i ostalih, da ne nabrajam?! Bilo je odličnih perioda/momenata ali jednostavno nije nikad dovoljno zaživilo da se zadrži i proširi, da neki novi klinci preuzmu. Mala je ovo sredina, govorim za Sarajevo, na partyjima se vrti uvijek istih nekoliko stotina ljudi. Seljakluk u obliku balkatona i folk-trepa je poklopio većinu mlađe populacije, ostatak se rotira u dva kluba na jednim-te-istim dešavanjima.
Nedostaje nam klubova/prostora kako bi se mogli i ostali žanrovi jednako prezentovati tako da je novim kandidatima, koji tek počinju da se bave DJingom, najlakše otići na beatport, skinuti top 100 tech-house izdanja i deri
Da možeš jedan dan da se zamijeniš sa jednim DJ-em, koji bi to bio i zašto?
– Ne razmišljam o tome iskreno. Tu sam gdje jesam. Bio sam na velikim i malim pozornicama, u regionu a i šire, kada prođe ova peglancija sa virusom volio bih još da proputujem i provozam reglere negdje vani. Al’ hajd’ kad već maštamo, mogao bih recimo jednu noć da se zamijenim sa Stanton Warrior-ima: oni dođu ovdje i bace breakbeat/bass set a ja negdje u Londonu.
Planovi? Novi projekti?
– Nastaviti. Raditi. Kada su novi planovi/projekti u pitanju, bit ćete blagovremeno obavješteni! Stay tuned!