Nakon 2 decenije apsolutne anonimnosti, skriven duboko u digitalnim bespućima virtuelnog svijeta, omiljeni kultni kolektiv [machina] napokon je dobio spisak sa uputama Velikog M, među kojima je i detaljan plan materijalizacije u našoj dimenziji i otiskivanju na Prvu oproštajnu turneju u okviru koje će posjetiti 4 pažljivo odabrana mjesta. Neupitnom odlukog velikog M i Malog možda odabrani su Mostar, Lukavac i Sarajevo u Bosni i Hercegovini i Beograd u Srbiji.
Spisak kaže da će se enigmatična grupa, pojačana kolegama/saučesnicima iz Chicaga i Mostara, pojaviti i održati 4 ekskluzivna koncerta u navedenim gradovima, sljedećim rasporedom:
10.10. Mostar – OKC Abrašević
12.10. Lukavac – BBCC
16.10 Sarajevo – Amfiteatar Doma Mladih
18.10 Beograd – Dorćol Platz
S obzirom na važnost ovog događaja, ograničen broj ulaznica i ogromno interesovanje, preporučuje se da zainteresovane individue i grupe rezervišu svoje ulaznice na vrijeme. Ne dopustite da vas Agenti Letargije iz Ministarstva za Mentalnu Iscrpljenost i Apatiju uskrate za prisustvo vašem ličnom Bio sam prisutan momentu, kojim ćete se moći pohvaliti vašim unucima, usvojenom robotu ili virtuelnom nećaku u relativno bliskoj budućnosti.
Osigurajte si mjesto na seansama ljubavi i duhovne regeneracije! Informacije o ulaznicama biti dostupne u toku sljedeće sedmice na [machina] društvenim mrežama!
NAPOMENA: Prisustvovanje koncertima može uzrokovati pojavu još uvijek nedovoljno istraženog Sindroma poimanja vremena, gdje stvarnost počnete dijeliti na PrijeM i PoslijeM.
Vidimo se u Rupi!
O [MACHINI]
Početak [machine] bi se sigurno mogao napisati boljim početkom teksta od Početak, ali misterioznost ovog kolektiva ne ostavlja puno izbora. Naime, [machinu] takve trivijalnosti, kao datum nastanka, nikada nisu zanimale jer su kroz svoje stvaralaštvo uvijek na prvo mjesto stavljali sumnju. U sve. U Sebe prve. Vječna pitanja Ko sam?, Ko smo?, Gdje smo?, Šta je ovo?, i vjerovatno najteže, Zašto?, glavne su teme njihovog prvog albuma Sad ili Nikad – zbirke minijatura o bizarnim događajima, apokalipsi, pojedincu koji sve to proživljava, mutantima koji su proizvod čovjekovog nesavjesnog djelovanja u želji za boljim Ja pod krinkom Mi, potresnim spoznajama ispričanih iz perspektive likova zbunjenih svijetom oko sebe i sobom u njemu koji se pita Šta sam ja? Ako jesam, zašto?.
Definisati stil [machine] je nemoguće, ali ako bi baš morali, njihove pjesme bi mogli nazvati filmovima u muzici. Takvom dojmu najviše doprinose inteligentni, domišljati tekstovi prepuni jezičkih igrarija sa značenjima riječi i njihovim kontekstom, obojenih jedinstvenim i apsurdnim crnim humorom. Muzičkim stilom najbliži minimalizmu Suicidea, atmosferičnim ugođajem Dead Can Dancea, dok je njihov pripovjedački stil najbliži Nick Caveu iz perioda Henry`s dream i Let love in i Tomu Waitsu na Frank’s wild years, s kojim dijele i vodviljski pristup u stvaranju ugođaja pjesama. Ali, u svemu tome uvijek postoji jezgra optimizma koje je nagovještavalo da nakon apokalipse dolazi obnova. Optimizam na Drugom je sveden na kratke instrumentale koje, tek što vas uvuku u svoj svijet nade, bivaju naprasno prekinute. Machina nam kaže Ne sanjajte snove, pomirite se sa promjenom. Postanite promjena i ono što ta promjena mijenja. Prihvati je kao što prihvataš da pada kiša. Samo, ovaj put pada čovječanstvo i čovjek.
Zvuk Drugog je puno kompleksniji, a album je savršeno okončan prijetećim breakbeatom pjesme KoSmoSi?, čiji naslov postavlja centralno
pitanje koje se tematski provlači kroz cijeli album. Atmosfera albuma koketira sa tamom i beznadjem, ali sa svojim prepoznatljivim satiričnim i humorističnim pristupom, duboko ispod površine prvog slušanja, podmuklo nudi nadu i optimizam koji se bazira na premisi Ljubavi, kao jedinim potentnim lijekom za ozdravljenje i opstanak vrste.
Na trećem albumu Volim, [machina] projicira portret modernog svijeta i čovjeka, koji sve više gubi smisao u društvenom, tehnološkom i religioznom kontekstu, prije svega izazvanom deficitima u razvoju svijesti, čineći ga nijemim, letargičnim posmatračem nezaustavljivih promjena, a ne aktivnim učesnikom u njima.
Ovaj na izgled bizarni kolorit različitih atmosfera je refleksija haotične realnosti vremena i svijeta u kojem smo zatočeni, prostirući se tematski od satirične odiseje Digitalnog Andrije, preko hipokrizije organizirane religije Sexy Šamana, prevarenog i ogorčenog pojedinca u Prozorima Džehenema, pa sve do neminovnog Bezdana neizvjesnosti, na čijem se pragu nalazimo kao vrsta.
Na posljednjem albumu Matria, [machina] je pomirena sa prolaznošću čovjeka i svijeta oko njega i prihvata taj proces, ali kao potencijalnu transakciju u neki novi i bolji svijet. Ovakvo karikiranje čovjeka, čiji svijet očigledno nestaje i sile koja ga uništava, poigravajući se singularitetom i bivajući sve istovremeno, najbolje je prikazano u bizarnom epu Fungus Dei vs Rectum Sanctum.
Za ukupan doživljaj [machininih] pjesama uživo trebao bi višemilionski budžet kako bi se bar pokušali dočarati suludi svjetovi, situacije i likovi, koji ujedno i čine njihovo stvaralaštvo jedinstveno i originalno. Ono što imamo su ova 4 koncerta u okviru Prve oproštajne turneje i filmove u našim glavama, kojima možemo nadoknaditi nedostatak scenografije i jedina prilika da uživo svjedočimo ovoj unikatnoj muzičkoj pojavi, ne samo kod nas, nego i u drugim dimenzijama.
Oficijelne glasine kažu da [machina] koja nastupa nije uopće [machina], nego grupa profesionalnih glumaca, posebno unajmljena i trenirana punih 5 godina u ove svrhe.
Svi koji trebaju znati, znaju sve što trebaju znati.
Polarna Zmija
Kosmički Vijesnik