U srcu Francuske, gdje se sekularnost smatra izvorom historijskog ponosa, muslimanke su se našle na marginama društva, suočene s političarima koji nepravedno plešu uz melodiju krajnje desnice.
Zimsko izdanje Dazed magazina donosi priču o muslimanskim učenicama i sportistkinjama koje hrabro staju protiv sekularnog kodeksa oblačenja u Francuskoj, kako unutar školskih zgrada tako i na sportskim terenima. Naslovna strana magazina reflektira tri mlade muslimanke odjevene u šarene abaje koje simboliziraju francusku zastavu. Loubna Reguig (predsjednica Étudiants Musulmans de France koja podržava studente svih pozadina preko univerziteta i zastupa ih u njihovo ime) u plavoj, Salimata Sylla (koštarkašica) u bijeloj, a Hiba Latreche (aktivistiknja i šefica internog razvoja za Femyso, koji predstavlja muslimanske omladinske organizacije širom Evrope) u crvenoj, zajedno kroče hrabro u borbu za svoje pravo na izbor odjeće.
U samom članku, autorica kritizira samoproglašeni identitet Francuske kao sekularne držav i dovodi u pitanje politički integritet odluka i zakona usmjerenih protiv nošenja abaja i hidžaba u javnim školama i sportskim događajima. Gabriel Attal, francuski ministar obrazovanja, poslao je memorandum kojim se učenicima zabranjuje da nose abaju (dugu, široku haljinu) ili qami (dugu, široku mušku košulju) u državnim školama. Ni abaja, a ni qami nemaju vjersku vrijednost, za razliku od hidžaba, koji je već zabranjen u francuskim državnim školama, pa se čini da Attalov memorandum zapravo u potpunosti zabranjuje nošenje skromnije odjeće.
U januaru 2022. godine, francuski senat je izglasao zabranu nošenja hidžaba na sportskim takmičenjima. U septembru 2023., nekoliko sedmica nakon zabrane abaje u školama, francuska ministrica sporta Amélie Oudéa-Castéra potvrdila je da nijednoj sportistkinji koja igra za Francusku na Olimpijskim igrama 2024. neće biti dozvoljeno da nosi hidžab.
Zbog povezanosti s revolucijom, koncept sekularizma (laïcité) se poštuje u francuskoj kulturi. Diskusije o sekularizmu se stoga često svode na besmislice da je Francuska pod egzistencijalnom prijetnjom. Pa ipak, francuski zakon iz 1905. koji je podrazumijevao razdvajanje crkve i države nije pominjao sekularizam: tek mnogo kasnije – vladina odluka iz 1989., ministarski dekret iz 1994. i zakon iz 2004. – sekularizam je protumačen tako da podrazumijeva neutralnost zabranjujući sve nepristojne simbole vjere.
To što muslimanske žene i djevojke u Francuskoj nisu potpuno obespravljene svjedoči o njihovoj upornosti. Autorica teksta, Tiara Attaii dijeli intimne priče hrabrih žena koje odbijaju učestvuju u francuskom ratu protiv tjelesne autonomije.
– Sva zasluga pripada muslimanskim ženama i djevojkama koje su odlučile braniti svoje pravo na francusko, odbijajući dopustiti da ih definira bijeli, pretežno katolički model, zaključuje Attaii svoj članak. Ove hrabre žene ne samo da se bore za slobodu odjeće, već i za slobodu izbora i tjelesne autonomije u društvu gdje svaka nijansa boje abaje simbolizira hrabrost i istrajnost.