S nestrpljenjem se čekao trenutak kada će Glenn Martens napokon pokazati kako zamišlja budućnost Maison Margiele. Nakon desetljeća Johna Galliana u Maison Margiela, koje je završilo jednom od Artisanal revija koje su već ušle u modnu historiju, njegov debi nije bio samo nova kolekcija, bio je to test hrabrosti, vizije i razumijevanja jednog od najutjecajnijih modnih nasljeđa.
Povratak u Margielin svijet: ista pozornica, nova vizija
Njegova prva kolekcija predstavljena je upravo u prostoru gdje je održana posljednja Artisanal revija osnivača Martina Margiele u martu 2009, u podzemlju kulturnog centra Le Centquatre u 19. arondismanu Pariza — istom prostoru, često nazivanom Salle 104. U tom istom prostoru Martin Margiela je zatvorio jedno poglavlje, a Glenn Martens otvorio novo, nastojeći ne samo nastaviti naslijeđe, već i unijeti vlastiti glas u kuću koja je definirala modu kao umjetnost i koncept. Martens je pokazao duboko razumijevanje i poštovanje prema naslijeđu koje je Martin Margiela izgradio. Ali nije se zadržao na kopiranju, njegova kolekcija je istovremeno oda tradiciji, ali i svježa reinterpretacija.
Spoj koncepta i luksuza
Materijali poput folije, tullea i laméa stvarali su dojam recikliranih i odbačenih tkanina, no sve je bilo pomno oblikovano, čime je spojio koncept i luksuz na inovativan način. Dekonstrukcija, slojevitost i onaj prepoznatljivi osjećaj neobičnog kolaža – sve je to bilo prisutno, ali filtrirano kroz Martensovu vlastitu estetiku. Uspio je uspostaviti ravnotežu između intelektualne igre i naivne intuicije, što je jedan od najzahtjevnijih i najautentičnijih Margielinih principa. Jer Maison Margiela priča nikad nije bila priča o silueti, već uvijek o ideji, filozofiji i stavu.
Za razliku od uobičajenih modnih revija koje ističu modele kao zvijezde, ova revija nije imala poznata lica na pisti. Modeli su nosili maske, koje nisu bile slučajan izbor, one su duboko ukorijenjene u naslijeđu Martina Margiele. Bile su to pravi mali artefakti: neke su sjajile poput nakita, nalik maskama koje radi Matthieu Blazy, dok su druge išle korak dalje – izrađene od iskrivljenog metala, papirnatih kaša koje otkrivaju ostatke starih plakata, ili su se pretvarale u organske eksplozije od organze, u dijalogu s cvjetnim motivima pojedinih komada. Više od modnog dodatka, ove maske ponovno su postale simbol – znak anonimnosti, identiteta i transformacije, duboko ukorijenjen u nasljeđe samog Martina Margiele. One nisu skrivale, već su brisale individualni identitet, usmjeravajući pažnju na samu odjeću i njenu konstrukciju.
Scenografija kao manifest
Scenografija je dodatno pojačala osjećaj. Zidovi su bili prekriveni trompe l’oeil tapetama koje su izgledale kao da se ljušte i gužvaju – kao da simboliziraju da naslijeđe ostaje, ali se istovremeno pomalo raspada i otvara prostor novom.
Na kraju revije nije bilo ni tradicionalnog naklona dizajnera. Umjesto toga, kompletan tim iza kolekcije ispratio je publiku uz aplauz — to je vjernost Margielinom pristupu gdje je kolektiv važniji od pojedinca.
U trenutku velikih promjena u modnoj industriji, dolazak Glenn Martensa nije samo formalnost, to je povratak izvornom duhu kuće, pomiješan s osobnim i eksperimentalnim pečatom koji ga čini jedinstvenim. Martens je jasno pokazao da je Maison Margiela više od brenda — to je ideja, filozofija i stalna evolucija.
Dobro došao, Glenn Martens!