Postoje trenuci kada shvatiš da prisustvuješ nečemu što je veće od tebe. Kada sam stupila na set filma Quo Vadis, Aida? – Dio koji nedostaje, imala sam upravo taj osjećaj.
Jasmila Žbanić snima nastavak priče koja je 2020. godine potresla svijet i donijela Bosni i Hercegovini nominaciju za Oscar. Kako smo već pisali, u projektu učestvuje i irski glumac Liam Cunningham, poznat po ulozi Ser Davosa Morwortha u seriji Game of Thrones.
Novi film nastavlja priču šest mjeseci kasnije gdje je završen film Quo Vadis, Aida?, u tišini koja je možda teža od same tragedije. Aida traži sudbinu svog muža i sinova. Traži istinu u sistemu koji ne želi da je prizna.
Redateljica koja ne pravi film, nego ispunjava moralnu obavezu
Na setu nema glamura. Ima rada. Jasmila se kreće precizno i smireno, zna tačno šta želi, zna zašto snima svaku scenu. Gledati je na poslu znači gledati nekoga ko ne pravi film, nego ispunjava moralnu obavezu.
Jasna Đuričić ponovo je Aida. I dok je gledam između dva kadra, pitam se kako nosi tu ulogu, ne samo glumački, nego ljudski. Lik koji je izgubila sve i koji se ipak vraća, koji se organizuje, koji traži, koji odbija da se pomiri s neznanjem. Jasna to nosi u tijelu, u pogledu, čak i kada kamera ne snima. Uz nju i ostale glumice koje daju lice ženama čije se priče rijetko čuju, onima koje su preživjele i koje nastavljaju živjeti.
Nakon zločina i smrti povratka nema. Ostaju oni koji pate za svojima voljenima i sjećaju ih se odlaskom na grob. A šta je sa onima koji svoje voljene još uvijek traže?
Nažalost, moj djed je još uvijek u nekoj od grobnica. Gledajući snimanje jedne masovne scene sjetila sam se svoje rahmetli nane koja je umrla i nije dočekala da pronađemo djeda. Sjetila sam se i svoje mame koja je umrla a nije dočekala da djedu klanjamo dženazu i da imamo grob na koji ćemo položiti cvijeće i pomoliti se. Moje tetke i dajdže još uvijek žive sa gubitkom i nadaju se. Trideset godina je prošlo i ta nada je tu, lebdi iznad nas, uvijek!
Niko ne govori o porodicama žrtava šta su prolazile i da su morale dokazivati da su imale svoje voljene i da ih traže. Nemoguće je opisati emocije kroz koje prolaze majke koje su izgubile sinove i na osnovu parčeta tekstila omotanog oko kosti nadaju se da su pronašle svoje dijete.
Došla sam posjetiti set. Usput sam izvadila telefon i uhvatila nekoliko trenutaka. Ali neki trenuci su prije nego sam ih zabilježila oni uhvatili mene.
Upravo zato ovaj film postoji. Upravo zato Jasmila snima.
Set Mirne Ler, prostor koji oduzima dah
Prije nego što sam uopće primijetila kamere, primijetila sam prostor. Scenografija Mirne Ler djeluje kao da nije napravljena, kao da je uvijek bila tu. Takav set ne vidiš često, ni u domaćoj ni u regionalnoj produkciji. Genijalno je jedina riječ koja mi pada na pamet.
Tim koji diše kao jedno
A onda primijetiš ljude. Tim koji dolazi iz cijelog bivšeg Jugoslavenskog prostora, Hrvatske, Srbije, Slovenije, zatim iz Poljske, Nizozemske, Njemačke, desetine različitih biografija, različitih jezika, različitih navika. I svi funkcionišu kao jedno. Ne kao mašina, nego kao ekipa koja se, čini se, ustvari voli. To se osjeća čim uđeš. Nema napetosti koja ne služi priči. Nema ega koji se nadmeće. Ima samo posla i međusobnog poštovanja.
Takva atmosfera ne nastaje slučajno. Ona je odraz redateljice koja je bira.
Podrška produkciji filma
Ono što se događa iza kamere ima svoju težinu. Snimanje se odvija u okolnostima koje ne bi trebale biti normalne, Fondacija za kinematografiju Bosne i Hercegovine praktično ne funkcioniše, a film koji govori o našoj najtežoj istini mora se finansirati skoro isključivo iz inostranstva. Francuska, Austrija, Nizozemska, Poljska, Njemačka, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo, svi su tu. Domaća podrška? Gotovo nikakva.
Jasmila je pokrenula crowdfunding, ne kao kapitulaciju, nego iz poštovanja prema cijelom timu i prema nedavno preminulom producentu Damiru Ibrahimoviću, čije je ime na ovom projektu zauvijek upisano.
Ne znam kada ćemo vidjeti ovaj film. Snimanje bi trebalo biti završeno do maja. Ali znam da sam bila na setu nečega važnog. Nečega što se mora završiti.
Ponekad je jedina stvar koju možeš učiniti, biti svjedok. I ne okrenuti pogled.
Snimanje filma trebalo bi biti završeno do maja, a Žbanić je najavila da se za to vrijeme neće obraćati javnosti.
Quo Vadis, Aida? iz 2020. godine bio je nominiran za Oscara za najbolji međunarodni igrani film i osvojio je više od 50 međunarodnih nagrada, uključujući nagrade Evropske filmske akademije za najbolji film, režiju i glumicu.
Za podršku produkciji filma, uplatu je moguće izvršiti na račun producentske kuće Deblokada (za uplate iz BiH: Raiffeisen bank, TRN: 1610000009810009; za uplate iz inostranstva: IBAN: BA391611000001144464, SWIFT: RZBABA2S)
Detalje potražite na linku doniraj.ba
Uređivačka transparentnost:
Ovaj članak je pripremljen u skladu sa Uređivačkim smjernicama FBL magazina. Naša misija je osigurati tačnost, integritet i estetsku vrijednost svake objavljene informacije. Primijetili ste grešku ili želite uputiti ispravku? Javite nam se ovdje.
Sadržaj je autorsko vlasništvo FBL Creative, Mannheim.