Amila Smajović, istaknuta je umjetnica, grafičarka, profesorica i neumorna promotorka bosanske tradicije širom svijeta. Svojim radom daje neprocjenjiv doprinos očuvanju i promociji bosanskog ćilima, jednog od najvažnijih segmenata kulturnog i umjetničkog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Njena nedavno izdata knjiga Duh bosanskog ćilima oslikava fascinantan spoj likovnih, komunikoloških i duhovnih vrijednosti ovog tradicionalnog umjetničkog izraza.
Put koji je vodio do ovog djela bio je duboko ličan i profesionalno zahtjevan. U jeku rata, dok je radila seriju drvoreza inspirisanih ciklusom Država Amila, njene grafike su, na sugestiju profesora Dževada Hoza, dobile novu dimenziju kroz poveznicu sa šaramom bosanskog ćilima. Taj trenutak postao je prekretnica u njenom umjetničkom istraživanju i traganje za kulturnim identitetom odvelo je ka dubljem proučavanju ćilima – ne samo kao tradicije, već kao likovnog i duhovnog fenomena.
Kroz godine istraživanja i prikupljanja građe, Amila je otkrila neispričane priče bosanskog ćilima, ali i snagu pisane riječi kao sredstva za očuvanje kulture. Njena knjiga, prva ove vrste, ne samo da je dragocjen dokument naše tradicije već i udžbenik za buduće generacije.
U razgovoru s Amilom, otkrit ćemo kako je nastajala ova knjiga, šta bosanski ćilim simbolizira za našu kulturu i kako ga možemo očuvati za buduće naraštaje.
Koliko se danas u Bosni i Hercegovini prepoznaje vrijednost bosanskog ćilima kao dijela kulturne baštine? Kako biste opisali značaj bosanskog ćilima u kontekstu naše kulture, duhovnosti i identiteta? Šta ćilim govori o našem narodu?
– Na bosanski ćilim uglavnom reagujemo svi. On nas veže za djetinstvo, odrastanje, topli dom, podjeća nas na vrijedne ruke naših nana, baka, tetaka. Međutim istinske vrijednosti bosanskog ćilima kao važnog segmenta kulturne baštine Bosne i Hercegovine leže u njegovoj tradicionalnoj formi u njegovoj duhovnosti, o čemu sam i pisala u knjizi. Bosanski ćilim doslovno nosi niz kulturnih slojeva, on je čuvar tradicije i važan dio našeg kulturnog identiteta. To je danas posebno vidljivo kod naših ljudi iz dijaspore koji su jako zaintersirani za bosanski ćilim. Oni su daleko od svog doma i to parče kulture i tradicije koje lahko mogu ponijeti sa sobom puno im znači. U ovoj knjizi ja otkrivam dublje slojeve, univerzalne simbole koji nas svrstavaju u red najstarijih svjetskih civilizacija.
Pretpostavljam da ste naišli na specifične izazove dok ste istraživali ovu temu. Možete li podijeliti neki neobičan ili fascinantan detalj iz Vašeg rada na knjizi? Jeste li kroz istraživanje za knjigu otkrili neku neobičnu priču ili legendu vezanu za bosanske ćilime?
– Najveći izazov je sigurno bio problem nedovoljne literature na ovu temu koja bi mi omogućila adekvatnu identifikaciju razvoja bosanskog ćilima kroz historiju. Druga otežavajuća okolnost je nedostatak starih bosanskih ćilima jer mterijali od kojih su napravljeni brzo propadaju. To je vuna čiji vijek je oko 100 godina i ta činjenica ograničava vremenski okvir za istraživanje. Ja sam doslovno rekonstrukciju bosanskog ćilima radila na osnovu likovne analize motiva i kompozicije motiva, odnosno mustri ćilima. Tragala sam za izvorima kada su se na prostoru Balkana pojavili određeni motivi i ta potraga me odevela daleko u prošlost u doba Neolita. Pronašla sam identične motive na butmirskoj keramici i na najstarijim bosanskim ćilimima i ponjavama. To otkriće mi je bilo fascinantno. Kako su određeni motivi opstali tako dugi niz godina u nepromjenjenom obliku. U ovoj knjizi ja se nisam puno bavila legendama i narodnim običajima, to sam ostavila za drugu knjigu.
Istinske vrijednosti bosanskog ćilima kao važnog segmenta kulturne baštine Bosne i Hercegovine leže u njegovj tradicionalnoj formi u njegovoj duhovnosti o čemu sam i pisala u knjizi. Bosanski ćilim doslovno nosi niz kulturnih slojeva on je čuvar tradicije i važan dio našeg kulturnog identiteta.
Kako se bosanski ćilim uklapa u širi kontekst svjetske baštine tkanja i kako se razlikuje od drugih tradicionalnih ćilima širom svijeta? Da li ste kroz istraživanje pronašli sličnosti između bosanskog ćilima i drugih tkanih tradicija širom svijeta? Ako da, šta ih povezuje?
– Gledajući kulturološki prostor Balkana u svojoj dugoj historiji bio je više pod utjecajem Istoka i to sa prostora Anadolije. Taj anadolsko -balkanski utjecaj zapljuskuje Balkan još od doba Neolita i utjecao je i na razvoj bosanskih ćilima kako u ornamentici tako i u tehnikama tkanja. S toga mi se često susrećemo u ovom pojasu slične ćilime. Glavna kareteristika bosanskih ćilima je geometrijski stil. Oni se razlikuju od ćilima recimo iz Kine i Perzije koji obiluju floralnim, cvijetnim motivima. Zanimljivo je napomenuti da se ćilimi kod Navaho indijanaca također koriste skoro isti geometrijski stil. Bez sumnje, upravo nas ta geometrijska ornamentika i geometrijski motivi svrastavaju u jednu veliku grupu zajedničkog likovnog izraza. Postoje određene različitosti u tehnikama tkanja kao i u bojama koje se koriste u izradi ćilima.
Svaki motiv na bosanskom ćilimu nosi određenu simboliku. Možete li nam približiti značenje motiva na kola, na stepenasta kola ili na lokumle koji se nalaze na naslovnici knjige? Koje priče ili poruke oni nose?
– Na naslovnoj stranici knjige nalazi se jedan od najstariji bosanski ćilima koji se u tekstilnoj terminologiji Bosne i Hercegovine pojavljuju pod nazivima: na kola, kolaši, sofraši, kriškaši, dulumaši, na makaze, na lokumle, ili lokumli. Najstariji bosanski ćilimi nemaju okvir, ili ćenar, i kompozcija motiva može se beskonačno širiti u svim pravcima. Motivi stepenastih kola predstavljaju zvijezde a ornamentalni sistem koji se širi u svim pravcima vjerovatno simbolizira širenje u Univerzumu. Motiv i kompoziciju motiva pronalazimo i na keramičkom posuđu u butmirskoj kulturi u doba Neolita. Upravo zbog kompozicije motiva, ornamentalnih sistema čije porijeklo seže daleko u prošlost, ovu grupu ćilima možemo svrstati u grupu najstarijih bosanskih ćilima.
Bosanski ćilim se često izrađivao u posebnim prilikama. Ćilim često ima ulogu u životnim ritualima – od svadbi do ukrašavanja domova, pa on možda može biti i metafora za život. On priča o složenosti, ljepoti i prolaznosti života. Koje su to bile prilike i kakvu su ulogu ćilimi igrali u svakodnevnom životu?
– Bosanski ćilim je imao raznolike uloge koje su se mijenale kroz vrijeme. U tradicionalnim je bosanskim kućama u doba Osmanlija služio kao najvažniji dio enterijera u domu, koristio se kao prestižni status. Na ćilimu se okuplajala porodica, donosile se važne odlike, na njemu se spavalo, molilo Bogu. Iznimno je bila važna čistoća ćilima jer on je predtsavlja duhovni prostor i to je razlog zbog čega se u u bosanskim kućama morala skidati obuća. Ćilimi u džamijama su također predstavljali duhovni prostor, mjesto susreta sa Bogom. Većina tih ćilima su bili pokloni i smatraju se vakufskom imovinom. Bio je neizostavni dio djevojačkoh ruha koje je se spremalo godinama a tkalo se u zimskom period po seoskim sijelima i sl. U doba Austrougarske prilikom važnih posjeta stanovništvo bi ukrašavalo prozore i vrata bosanskim ćilimima u znak dobrodošlice važnim ličnostima iz političkog života. Danas samo rijetki domovi imaju bosanski ćilim a pomenuti običaji više i ne postoje.
Šta ste naučili o ženama koje su stvarale ove ćilime? Kakva je njihova uloga bila u očuvanju i prenošenju ovog zanata?
– Bosanske žene su jedine čuvarice i prenositeljice ovog starog tkalačkog zanata. U prošlosti su žene radile u Takonici ćilima, učile škole tkanja, tkale za zanatske zadruge i razna udruženja. U prošlosti se ovaj zanat prenosio u krugu porodice sa nana, baka, na majke i kćerke. Ova praksa se odvijala uglavnom po selima. Danas su bosanska sela nestala a tako i ovi običaji zajedno s njima. Ja sam imala svoju tkaonicu ćilima u Vlakovu od 2002. do 2014. godine i odgovorno tvrdim da su posljednje tkalje one koje zaista mogu i umiju da otkaju bosanski ćilim već odavno u poodmakloj životnoj dobi i uskoro neće imati ko da otka bosanski ćilim.
Kako su različiti krajevi Bosne i Hercegovine utjecali na razvoj specifičnih stilova i motiva na ćilimima?
– Geografski gledano različiti krajevi u Bosni i Hercegovini su imali i različite ćilime ovisno od utjecaja koji je imala tkaonica ćilima i njene ekspoziture na izradu. Kada se tkalo za njih tada su se morali poštovati određeni standardi. Često su tkalje kada su tkale po vlastitom izboru kombinovale različite muster, koristile različite boje i razvijale lokalni stil.
Koji je najstariji sačuvani bosanski ćilim i gdje se on danas nalazi? Kakva je njegova priča?
– Najstariji bosanski ćilim je sličan onome koji se nalazi na koricama knjige i nalazi se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.
Svjedoci smo da se često motivi bosanskog ćilima koriste kroz moderne interpretacije u dizajnu, često u modnoj industriji. Čini se da dizajneri i industrija nisu svjesni važnosti traženja dozvole i odavanja priznanja tradicionalnim motivima. Postoje li trenutno pravni mehanizmi za zaštitu tradicionalnih motiva bosanskog ćilima na nacionalnom i međunarodnom nivou? Kako se može primijeniti zaštita autorskih prava na motive bosanskog ćilima? Da li bi stvaranje digitalnog registra tradicionalnih uzoraka pomoglo u prepoznavanju i sprječavanju neovlaštenog korištenja?
– Ovo su ozbiljna pitanja kada neko ozbiljno promišlja o svojoj kulturnoj baštini. Međutim bosanski ćilim nažalost nije zaštićen niti je pokrenuta procedura njegove zaštite. Postoje državne institucije od Ministarstva civilnih poslova, Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom Ministarstvu kulture, Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, Institut za intelektualnu svojinu i sl. koje bi trebale da pokrenu proces zaštite. Prije dvije godine u organizaciji Preporoda održan je okrugli sto sa temom Bosanski ćilim: umjetnost tradicija i zaštita. Uspjela sam kao autorica projekta okupiti eminentne stručnjake iz ove oblasti koji su itekako rasvjetlili ovu temu i poslali svoje naučne radove za zbornik koji do danas na žalost nije objavljen. Možda će moja knjiga da bude dobar izvor podataka za pokretanje ovog pitanja. Kada nemate adresu zaštitara onda sva ova pitanja ostaju bez odgovora.
U prošlosti se ovaj zanat prenosio u krugu porodice sa nana, baka, na majke i kćerke. Ova praksa se odvijala uglavnom po selima. Danas su bosanska sela nestala a tako i ovi običaji zajedno s njima. Ja sam imala svoju tkaonicu ćilim u Vlakovu od 2002. do 2014. godine i odgovorno tvrdim da su posljednje tkalje one koje zaista mogu i umiju da otkaju bosanski ćilim već odavno u poodmakloj životnoj dobi i uskoro neće imati ko da otka bosanski ćilim.
Nedavno je sevdalinka postala dio UNESCO-ve nematerijalne baštine svijeta, koje su mogućnosti za uključivanje bosanskog ćilima u programe UNESCO-a ili sličnih organizacija? Da li su slični tradicionalni proizvodi u drugim zemljama uspješno zaštićeni, i kako njihova iskustva mogu pomoći?
– Koliko je meni poznato Srbija je zaštitila pirotski ćilim već 2002. godine a 2022. godine pokrenula je kod UNESCA stavljanje pirotskog ćilima na listu nematerijslnog kulturnog naslijeđa. Crna Gora je pokrenula 2019. zaštitu bihorskog ćilima. A mi čekamo…
Bosanski ćilim je simbol identiteta, ali njegova ljepota je univerzalna. Kako mislite da ga možemo predstaviti svijetu kao dio globalne umjetničke scene? Postoji li univerzalna poruka bosanskog ćilima koja može nadahnuti i ljude izvan naših granica?
– Naravno da postoji. Ja sam na ćilimu otkrila da postoji zlatni rez ili božanski rez. Za one koji ne zanju to je idealna proprcija svih dijelova ili ti svih motiva unutar ćilima. Takvu kompoziciju je mogao kreirati poseban intelekt i ta kompozicija nije nastala slučajno. Zahvaljujući zlatnom rezu na tradicionalnim bosanskim ćilimima mi govorimo o univerzalnoj geometriji i univerzanim vrijednostima koje zaista nadahnjuju ljude širom svijeta.
Kako vidite potencijal bosanskog ćilima u savremenoj umjetnosti i dizajnu?
– Potencijali bosnaskog ćilima i bosanske šare u savremenoj umjetnosti i dizajnu je ogroman i neću pretjerati ako kažem da je to jedno neiscrpno vrelo, inspiracija i kreativnosti. Osjeti se u posljetnje vrijeme da se na likovnoj sceni pojavljuju mladi umjetnici koji koriste šare sa bosanskog ćilima. I to je jako dobar znak.
Kakva je budućnost bosanskog ćilima? Mislite li da se mladi danas interesiraju za ovu umjetnost i šta možemo učiniti da je očuvamo?
– Bosanski ćilim kao tkani proizvod koji bi se potencijalno mogao proizvoditi, nema budućnosti. Mi smo doslovno potrošili taj resurs. Njegovu budućnost vidim u muzeju bosanskog ćilima i otvaranju možda predmeta pod nazivom bosanski ćilim ili tradicionalna umjetnost na Akademiji likovnih umjetnosti pri Produkt dizajnu. Mislim da je to dobar put da se očuva znaje o bosanskom ćilimu kao umjetničkom djelu tradicionalne umjetnosti i da nastavi istraživati ovo, slobodno mogu da kažem umjetničko čudo. Jer tradicionalni bosanski ćilim može sačuvati umjetnička struka.