Spisateljica, dramaturginja, svjetski poznata aktivistkinja i feministkinja Eve Ensler bila je goลกฤa 10. PitchWise festivala ลพenske umjetnosti i aktivizma u Sarajevu. Tokom svoje posjete deลพurala je u Zemaljskom muzeju u sklopu akcije Ja sam muzej, promovirala je svoju novu knjigu U tijelu svijeta, te odrลพala razgovore sa aktivistkinjama i feministkinjama. U ovome intervjuu Eve Ensler govori o raku kojeg je preลพivjela, o zajednici Grad radosti koju je pomogla izgraditi, a u kojoj borave ลพene koje su preลพivjele nasilje u Kongu, o ลกtetama patrijarhata za globalni svjetski poredak, o ISIL-u, ali i o filmu Mad Max: The Fury Road na kojem je bila konsultantica.
O ฤemu se radi u Vaลกoj novoj knjizi U tijelu svijeta (In the Body of the World)?
– U tijelu svijeta je knjiga memoara o raku i povezanosti. Na neki naฤin zaista osjeฤam da je izaลกla direktno iz mog tijela. Napisana je nakon ลกto sam otkrila da sam u treฤem/ฤetvrtom stadiju raka materice, te preลพivjela operaciju i hemoterapiju kako bih se izlijeฤila. Kao osoba koja je preลพivjela nasilje, mislim da sam veฤi dio svog ลพivota nastojala naฤi put natrag u svoje tijelo. To je bilo putovanje tokom kojeg sam pokuลกavala da se vratim sebi i da se smjestim unutar ovog tijela, ovog biฤa, jer vas nasilje odvaja od vaลกeg tijela i od vas samih, te vas zaista prisiljava da ลพivite u prostoru u kojem nemate dodira sa svojom primalnom seksualnom maลกtom i energijom. Kada sam se probudila nakon devet sati u operacionoj sali, kada su mi cjevฤice izlazile iz svakog dijela tijela, prvi put u svom ลพivotu bila sam tijelo. Nisam mogla ni razmiลกljati. Bila sam samo tijelo u krevetu. Koliko god je to bilo uลพasavajuฤe, bilo je i vrlo oslobaฤajuฤe i uzbudljivo biti samo tijelo, i iskusiti samu sebe kao tijelo. Ovo iskustvo je poฤelo mijenjati moju vezu sa svijetom. Kada bih prije vidjela drvo, nikada nisam shvatala svoju povezanost sa tim drvetom, da sam ja drvo, da je drvo ja, da smo dio istog ลพivotnog organizma koji je Zemlja, da je to ลพivot. Poฤela sam i ljubav razumijevati drugaฤije. Ne na hijerarhijski naฤin, da postoji jedna ljubav koja ฤe te spasiti, romantiฤna, patrijarhalna verzija ljubavi, nego da postoje tone i tone ljubavi oko mene, koje dolaze od mojih sestara, mojih prijateljica, koje su se brinule o meni, njegovale me i lijeฤile kako bih ponovo oลพivjela. Ponovo sam se povezala sa svojom sestrom, to nam je dalo vremena da sluลกamo i ฤujemo jedna drugu i da provedemo vrijeme na naฤin na koji to prije nije bilo moguฤe. Ta ponovna povezanost, to zacjeljivanje prekinute veze, poฤelo je lijeฤiti moj odnos sa ลพenama na potpuno drugaฤiji naฤin. Tokom borbe sa rakom sam radila sa ลพenama u Kongu, i bila uz njih pri izgradnji Grada radosti (City of Joy), revolucionarnog centra u kojem ลพene svoju bol pretvaraju u moฤ, gdje se lijeฤe uz pomoฤ terapije, gdje uฤe o seksualnom obrazovanju, poljoprivredi, opismenjavaju se i preuzimaju moฤ kroz vlastita sredstva. Sestrinstvo i zajedniลกtvo postaju opet dio njihovih ลพivota kao liderki. Ovu zajednicu vode, posjeduju i o njoj odluฤuju ลพene Konga, a moj je posao bio da pronaฤem resurse za njegovo postojanje. Sve vrijeme dok sam ja bolovala od raka, Grad radosti se gradio. Tako su se u meni deลกavale dvije paralelne stvari, a Grad radosti me inspirirao da ostanem ลพiva. To je bilo neลกto radi ฤega sam nastavljala ลพivjeti. ลฝene Konga su zaista spasile moj ลพivot.
Grad radosti je lako uporediti sa serijom Top of the Lake, u kojoj ลพene ลพive u zajednici u kojoj se meฤusobno pomaลพu i lijeฤe. Koliko ลพivot u zajednici pomaลพe pri osnaลพivanju ลพena koje pate od razliฤitih trauma?
– Mislim da su nam potrebni milioni Gradova radosti. ลฝene u takvim zajednicama postaju odgovorne jedna prema drugoj kada je u pitanju njihovo izljeฤenje. Oko 90 ลพena tamo boravi tokom perioda od pola godine i one postaju istinski ukljuฤene u meฤusobno lijeฤenje. Kada ne moลพeลก da se boriลก za sebe, boriลก se za nekoga drugog. ลฝene stiลพu u Grad radosti u razliฤitim stanjima, neke od njih sa ranama od metaka, neke sa uniลกtenim organima, neke sa djecom koja su proizvod silovanja. Sve dolaze sa velikim traumama. Kada doฤu, one su usamljene, izolirane, stigmatizirane, obiฤno odbaฤene od svojih zajednica, ali one pronalaze zajednicu u Gradu radosti, gdje su zbrinute, voljene, motivirane… Mislim da to ลพene zaista tjera da se pokrenu, da se oporave puno brลพe, ali takoฤer i da svome oporavku daju politiฤki i revolucionarni duh. Njihov oporavak je dio evolucije i revolucije ลพena u toj zajednici. Kada je naลก oporavak dio neฤeg veฤeg, to nam omoguฤava da se oporavimo iz razliฤitih razloga i da se brลพe kreฤemo u tom procesu.
Ali ลกta je sa ลพenama koje ne ลพele da pomognu drugim ลพenama?
– Upravo to je jedan od razloga zaลกto mislim da su ove zajednice vaลพne. Postoji 10 vodeฤih principa u Gradu radosti, po kojima sve ลพene koje tamo borave treba da ลพive, i jedan od njih je da ลพivot svoje sestre tretiraลก kao da je tvoj ลพivot. Viฤala sam situacije da ลพene poฤnu padati natrag u patrijarhalno ispiranje mozga, ali druge ลพene ih odmah prozovu i daju im do znanja da ลพivot svojih sestara ne tretiraju kao ลกto bi tretirale svoj ลพivot i da se trebaju suzdrลพati od toga ลกto rade. Mislim da nam je patrijarhat svima isprao mozak, i uslovio nas, tako da su nam potrebna mjesta uz pomoฤ kojih se moลพemo vratiti natrag drugaฤijim naฤinima razmiลกljanja i gdje se moลพemo ponaลกati kao ลพene koje jesmo, van dominacije patrijarhata.
Tokom svoje posjete Sarajevu mnogo ste govorili o ISIL-u i o uลพasima koje prakticiraju nad ลพenama. Zaลกto javnost i dalje u velikoj mjeri ignorira straลกne zloฤine koje ISIL vrลกi nad ลพenama?
– Mislim da moramo razmisliti o tome zaลกto se deลกavaju stvari poput ISIL-a. Zapad je oฤigledno odgovoran za kreiranje puta kojim danas ide ISIL. Rat koji se deลกavao u Iraku je uniลกtio tu zemlju i dozvolio razvoj brojnih sila koje nisu postojale prije toga. Prvo, svi smo mi odgovorni za to, iako su mnogi od nas protestirali protiv toga. Taj imperijalistiฤki rat je bio rezultat te odgovornosti. Drugo, vjerovati da u ovom momentu patnja bilo koje ลพene koja se nalazi bilo gdje na svijetu nije povezana sa nama, je veoma odvaลพno. Kada, primjerice, vidimo da ลพene koje su se borile za pravdu viลกe od 70 godina ne dobiju tu pravdu, to utjeฤe i na ลพene iz Bosne i Hercegovine, Nigerije, Sudana… Naลกe borbe su u potpunosti isprepletene. Kada vidimo da jedna osoba doฤe do pravde, znamo da je to moguฤe za sve nas. Kada pravde nema, onda se radi o neobuzdanoj nekaลพnjivosti, pa imamo situaciju poput postojanja ISIL-a koji bez ikakvog srama i straha od posljedica, na internetu objavljuje priruฤnike za to kako najbolje prakticirati seksualno ropstvo nad ลพenama. Nekaลพnjivost kreira sklonost ka produbljivanju uลพasavajuฤih djela.
Poenta je u tome kako se educiramo i kako se oslobaฤamo vlastitog poricanja. Vidimo kako se lako ratovi sele po svijetu. Samo prije 20 godina su ลพene BiH bile pod opsadom. To neoliberalno kapitalistiฤko patrijarhalno ludilo se samo uspostavlja na sljedeฤem mjestu. Moramo shvatiti da smo u jednom kontinuumu i da smo odgovorni jedni za druge. Takoฤer, mislim da su ljudi prestraลกeni. U New York Timesu je objavljen ฤlanak o ISIL-u, sa linkovima na priruฤnik o seksualnom ropstvu. Koga god sam pitala da li je proฤitao/la taj priruฤnik, rekao/la je: Ne, nisam mogao/la. A ja bih pomislila:ย A zaลกto ne?. Pa taj priruฤnik se mora proฤitati, mora se znati ลกta se predlaลพe. Ali, ljudi se boje, ne ลพele znati i zaista vjeruju da je njihovo poricanje oblik zaลกtite, dok u suลกtini ono to nije. Kada sam primijetila prve znakove raka, a bili su to vrlo jasni znakovi, ja sam bila u stanju snenosti. Vidjela sam to, ali ipak nisam vidjela, shvatila sam, ali nisam reagirala. To je dozvolilo mome tumoru da raste mjesecima, dok nije doลกao u treฤi/ฤetvrti stadij. U momentu kada je rak ugrozio moj ลพivot, tek tada sam se osvrnula. To je veoma sliฤno stvarima koje se danas deลกavaju na planeti. Svi smo u stanju snenosti. Znamo ลกta se deลกava, razumijemo da je ono ลกto radimo Zemlji kataklizmiฤno, ali i dalje neฤemo to da shvatimo. Znamo da se klima mijenja, deลกavaju se ogromne oluje, Arktik se topi, ali ne ลพelimo to da shvatimo. ลฝivimo polubudni u iluziji koja nas ลกtiti. No ลกtiti nas privremeno, i privremeno to ne moramo osjeฤati, ali na duge staze ฤe nas to uniลกtiti. Zato je bitno da stvorimo zajednicu koja ฤe biti dovoljno sigurna i podrลพavati ljude da okonฤaju svoje poricanje i doista pogledaju ลกta se danas deลกava u svijetu.
Izmeฤu muลกkaraca i feminizma i dalje postoji velika praznina. Zaลกto muลกkarci ne pruลพaju podrลกku feministiฤkim aktivnostima?
– To ipak nije istina svugdje. Mnogo muลกkaraca uฤestvuje u pokretu Milijarda ustaje. No, jedan od problema je da dominator, opresor, nije pretjerano zaintersiran za opresirane. Morali biste biti priliฤno prosvijetljen muลกkarac da biste razumjeli patrijarhat i ลกta patrijarhalne prakse rade ลพenama. Ponovo, smijeลกna je pomisao da ฤete, ako nastavite iskoriลกtavati patrijarhat i privilegije koje on donosi, biti dobro. Neฤete biti dobro. Krajnji cilj neoliberalnih patrijarhalnih praksi je uniลกtenje svijeta. To je ono ka ฤemu se kreฤemo. I muลกkarci trebaju da se probude i educiraju o tome u ฤemu uฤestvuju. Ja nemam rjeลกenje tog problema. Ali znam da muลกkarci moraju sami sebe probuditi, te probuditi druge muลกkarce. ลฝene to ne mogu uฤiniti. Niti ลพelim provesti svoje vrijeme radeฤi to.
Bili ste konsultantica na filmu Mad Max: The Fury Road, koji je uspjeลกno sruลกio dosta holivudskih stereotipa o feminizmu i ลพenama. Kako se to desilo?
– Bila sam u Sydneyu, i reditelj filma, George Miller, me je ฤuo dok sam drลพala govor. Pisao mi je i pitao me da li bih doลกla da radim sa glumicama koje ฤe igrati seksualne robinje, kao i sa ostatkom glumaฤke ekipe, kako bih im pomogla da razumiju situaciju u globalnom kontekstu, te kako bi bili informirani na mnogo dublji, politiฤki, poetski, mistiฤni naฤin o toj temi. Otiลกla sam u Namibiju i nekoliko sedmica radila sa ลพenama. Bilo je to fantastiฤno iskustvo. Priฤala sam im o Bosni, Kongu, Kosovu, Afganistanu… Sugerirala sam im koje knjige da proฤitaju, razgovarale smo o tome kakvo bi iskustvo bilo biti seksualna robinja, ลกta bi se desilo s njihovim umom, kako bi neke od njih poฤele suosjeฤati sa poฤiniteljem… Sve su pronaลกle svoj put u tu priฤu i naฤin na koji bi njihov lik reagirao. Govorila sam i o veฤim politiฤkim implikacijama feminizma i kako je to ลพivjeti u svijetu u kojem su ti oduzeta prava i u kojem si objektificirana. Bilo je nevjerovatno da me je George pozvao da to uradim. Zaista mislim da je u pitanju feministiฤki film, a pri tome je i jako kvalitetan. Nevjerovatno je vidjeti ลพene kako se brane, kako ลพive u zajednici, istovremeno se boreฤi da zaลกtite vlastiti ลพivot. Znam da ima feministkinja koje su imale problem s filmom zbog nasilja, ali to je distopijski film i ima takav kontekst. Feminizam se u pop kulturu ubrizgava polako i u razliฤitim fazama, ali mislim da je ovaj film napravio veliki korak u toj misiji.