Nakon što je otišla iz ratom zahvaćene BiH, sudbina je Gordanu Dimitrijević odvela u Pariz 1997. godine, gdje je odlučila upisati ekonomski fakultet koji je studirala i prije rata. Međutim, rekli su joj da jedan od ispita koje je ranije položila, ne vrijedi u Francuskoj. Pošto je morala ponovo u školu odlučila je da to bude zaista ono što voli. Iako joj je učiteljica likovnog iz osnovne škole jednom rekla da nema nikakvog talenta, nije je poslušala, pa je tako Francuska ostala bez jedne ekonomistice, ali je dobila odličnu modnu dizajnericu.
– Hrabro sam pokucala na vrata jedne najpoznatije francuske modne škole. Nisam imala niti jedan crtež, jer nisam nikada ranije crtala. Poslje dugog razgovora sa direktoricom škole koja je vrlo bitna figura u francuskoj modi ona me uhvatila za ruku i rekla: „Vi ćete biti dizajner, sigurna sam u to. A, to sto ne znate da crtate je super, sve ću vas ja naučiti. Lakše je naučiti nekoga da crtra, nego ispravljati loše crteže, priča Gordana.
Koliko je modnom dizajeru teško uspjeti u jednom gradu kao što je Pariz?
– U Parizu ima puno dizajnera sa više ili manje talenta i svima je cij da ovdje uspiju. Mislim da je inače teško uspjeti u svakom poslu. Za sve treba puno rada. UspjeŠni dizajneri su uspješni zahvaljujući napornom radu. Kažu da je 10 posto talenta, a 90 posto rada ona prava proporcija i Lagerfelda i Donne Karan.
Zašto geometrija kao inspiracija?
– Zato što posmatram cipelu kao skup linija, kao arhiteksto dijelo! Milimetri i linije su moja opsesija.
Kome su namijenjene Vaše kreacije?
– Ženama koje znaju da nije zlato sve što sija. Moje cipele imaju jak vizuelni identitet, ali nisu “bling”.
Da li možete da izdvojite cipele ili torbu koja Vam je bila najvažnija i ključna za razvoj Vaše karijere?
– Da, naravno, sandala Alex je “best” koji radim svake sezone. Alex je koncentracija mog stila: linije, materijali, silueta – sve je tu!
Imate li u planu posvetiti se i drugim komadima odjeće pored cipela i torbi?
– Za sad ne. Cipele i tašne su već dva potpuno različita posla, koja se ne rade ni u istim fabrikama, a ni od istih materijal. Radim i kao free lance dizajner za neke francuske brandove.
Poznajete li bh. modnu scenu? Kojeg dizajner se posebno ističe?
– Nažalost ne. Kad dođem u Sarajevo u pozicij “off” sam. Trudim se da se maksimalno odmorim. Ne idem po radnjama, čak ne čitam ni časopise.
Imate svoju shop trgovinu u Parizu imate li namjeru nekad otvoriti jedan i u Sarajevu?
– Zašto da ne, ali za sada je to sve daleko. Ja sam tek na početku razvoja mog branda.
Šta Vam najviše nedostaje vezano za Sarajevo?
– Familija koja živi još u Sarajevu. Mama, brat, sestra …
Osjećate li se još uvijek strancem u Parizu?
– Ne , vrlo je paradoksalno, ali se nisam nikada osjećala strancem. Čak ni prvih godina. Vrlo sam brzo ušla u “mašinu”. Završila sam studij, radim, imam puno prijatelja …. Ja sam prihvatila Pariz i Pariz je prihvatio mene! Mislim da je to jako bitno.
Slavna Marilyn Monroe izjavila je: Ne znam tko je izmislio viske potpetice, ali sve žene mu duguju puno, slažete li se?
– Da, ona je isto rekla: Dajte ženi prave cipele i ona će osvojiti svijet!
S obzirom na to da ste dizajnerica, šta prvo primjećujete osobu ili odjeću koju nosi?
– Bude mi često neprijatno, ali mi se dešava da kad se upoznajem s nekim, pogled mi automatski ode na cipele, ali, eto, trudim se da ispravim to!
Čijem stilu se divite?
– Amerčkoj modnoj urednici, Taylor Tomasi Hill koja uvijek ima perfektan stil.
Modni savjet!
– Isti koji imam i za sebe kad biram šta ću da obučem – less is more!