Nakon što je Giorgio Armani poslao pismo magazinu Women’s Wear Daily u kojem je pisalo: Svijet mode zastranio je u trenutku kad je luksuzni sektor usvojio načine poslovanja tipične za tzv. fast fashion s neprestanim ciklusima plasiranja novih proizvoda nadajući se da će tako prodati više. Ja ne želim više raditi tako, nemoralno je. Dosta spektakla, dosta rasipanja. Već tri sedmice radim sa svojim timovima kako bi nakon lockdowna ljetne kolekcije ostale u buticima barem do početka septembra, kao što je i prirodno. I tako ćemo raditi od sada, oglasio se i glavni dizajner modne kuće Saint Laurent, Anthony Vaccarello, koji je nagovijestio da težak modni raspored predstavlja teret.
– Svjesni trenutne okolnosti i njenih valova radikalnih promjena, Saint Laurent je odlučio preuzeti kontrolu nad svojim tempom i izmijeniti svoj raspored. Sada više nego ikad, brend će pratiti vlastiti ritam, cijeniti vrijednost vremena i povezivati se s ljudima globalno, približavajući im se u njihovom vlastitom prostoru i životu. S ovom stabilno postavljenom strategijom, Saint Laurent neće predstaviti svoje kolekcije niti u jednom unaprijed postavljenom rasporedu za 2020. godinu. Saint Laurent će preuzeti vlasništvo nad svojim kalendarom, piše na oficijelnom Instagram profilu modne kuće.
A sad se oglasila i modna kuća Gucci. Alessandro Michele je najavio ignorisanje standardnih sezona te predstavljanje novih stilskih poglavlja i to dva puta godišnje. Ionako je koncept proljeće-ljeto i jesen-zima previše tradicionalan za nove modne okvire kakav je Gucci.
– Napustit ćemo istrošenu formu predstavljanja po sezonama te ćemo raditi predstavljanja dva puta godišnje, kao nova poglavlja naše priče. Ta naša poglavlja bit će napravljena miješanjem žanrova, stilova i pravila, na bazi novih jezičnih kodova kroz komunikacijske platforme, objavio je Michele na Instagramu.Ranije ovaj mjesec brojni autori, s Dries Van Notenom na čelu, objavili su otvoreno pismo u kojemu insistiraju na modnim promjenama u smislu ekoloških protokola i usmjeravanju brendova na manju proizvodnju, kako bi se sačuvali kvaliteta, kreativnost i ta modna čarolija.
Sve ovo ovako posloženo zvuči sjajno i obećavajuće, međutim, moda je jedna od najdinamičnijih i najutjecajnijih svjetskih industrija, iako tako jaka sa najintenzivnijim resursima suočena je s brojnim ekološkim izazovima i jedna je od najzagađenijih industrija u svijetu. Zahvaljući trenutnom poslovnom modelu – pretjeranoj potrošnji, svake godine proizvede više od 150 milijardi komada odjeće.Prije krize su se u kratkim vremenskim razmacima povaljivali novi trendovi, zbog čega su se proizvođači odlučivali za jeftiniju proizvodnju, koja nije ni etički, ni ekološki prihvatljiva. Pojedini fast fashion lanci godišnje su prezentirali više od 20 kolekcija. U Sarajevu se trenutno gradi peti tržni centar.
Moda je izuzetno brzo proizvodila u ogromnim količinama i jeftinim procesima, te se podjednako brzo konzumirala, proizvodeći enormne količine otpada. Prije pandemije smo živjeli u narcističkom dobu koje je proizvodilo enormne količine otpada. Pranje odjeće u međuvremenu je godišnje otpuštalo 500 000 tona mikrovlakana u okean – što je 50 milijardi plastičnih boca. Mnoga od tih vlakana su poliesteri, plastika koja se nalazi u oko 60% odjeće. Proizvodnja poliestera oslobađa dva do tri puta više emisija ugljika od pamuka, a poliester se ne raspada u okeanu.Ranije se modne kuće nisu baš mnogo bavile tim problemima, tek sad, zbog pandemije uzrokovane korona virusom, modna industrija se suočila s krizom nevjerojatnih razmjera, pa su na površinu isplivale sve prljave tajne koje su se godinama gurale pod tepih pa su odjednom pojmovi poput održivosti, ljudskih resursa i etičnosti postaju mnogo popularni.
Znamo da je gospodin Armani održao reviju na početku pandemije, na silu, bez publike, a sad poručuje kako će se potruditi da ostanu ljetne kolekcije u trgovinama do septembra. Naravno, šta bi drugo s njima.Nadali smo se da će pandemija možda promijeniti svijet na bolje i da smo naučili nešto, međutim, čini se da brendovi smatraju održivost samo jednim dosadnim konceptom koji se može koristiti samo da se vidi kako oni ispunjavaju svoju korporativnu društvenu odgovornost, te da u održivosti vide samo trenuti spas od ekonomske propasti.