Peter Sunde: Nije bitno biti dio slagalice, bitno je praviti novu slagalicu

Peter Sunde Kolmisoppi je skandinavski haker/aktivista, koji radi na projektima koji imaju potencijal da promijene društvo. Posebno ga interesuju pitanja autorskih prava u digitalnom dobu, privatnosti na internetu i slobode informacija. Sunde je najpoznatiji kao suosnivač The Pirate Baya, švedskog web sitea koji indeksira BitTorrent fajlove, a čiji je slogan – Najotporniji BitTorrent sajt na svijetu (kasnije promijenjeno u Najotporniji BitTorrent sajt u galaksiji).

 

Prvu optužbu za kršenje autorskih prava Pirate Bay je dobio 31. maja 2006. od strane Američke filmske asocijacije (MPAA), zbog odgovornosti za pomaganje u činjenju dostupnim sadržaja zaštićenog autorskim pravima. Tada je švedska policija zaplijenjenila servere Pirate Baya. Osnivači Peter Sunde, Fredrik Neij, Gottfrid Svartholm i Carl Lundströ, su 17. aprila 2009., poslije samo devet dana suđenja, proglašeni krivim za pomaganje u kršenju autorskih prava i osuđeni na jednu godinu zatvora i plaćanje kazne od oko 3,1 miliona eura. Nakon žalbe, 26. novembra 2010., švedski apelacioni sud je umanjio zatvorsku kaznu na osam mjeseci, ali je povećao novčanu kaznu. Sunde je uhapšen 31. maja 2014. – tačno osam godina nakon što je policija zaplijenila servere Pirate Baya. Proveo je pet mjeseci iza rešetaka i pušten je u novembru iste godine, iako je prvobitno bilo rečeno da će izdržavati kaznu u trajanju od osam mjeseci.

 

Sunde je također suosnivač Flattr, prvog pravog servisa za mikroplaćanja (mikrodonacije), kao i suosnivač Heml.is Messenger, disruptivne, anonimne aplikacije za razmjenu šifrovanih poruka preko interneta.

 

U Crnoj Gori na digitalnoj konferenciji Spark.Me imali smo priliku upoznati Petera Sundeja koji je bio jedan od najočekivanijih govornika. Bosonog je stupio na pozornicu konferencije i pričao nam sa velikom dozom humora o radu ekipe The Pirate Baya, o tome kako je internet uništen, te kako je Mark Zuckerberg najveći diktator na svijetu, jer više vremena provedimo na Facebooku nego u bilo kojoj drugoj zemlji, a još ima i brojne informacije o nama.

 

Nakon konferencije izdvojio je vrijeme za nas.

 

 

Koliko je bizarno to što ste bili u zatvoru samo zato što ste postavili neke filove na internetu?

– Bio sam smješten sa najvećim kriminalcima u zatvoru, ubicama… Njih je to pomalo zabavljalo, jer zapravo nisu ni razumijeli razloge zbog kojih sam bio u zatvoru. Bilo je veoma bizarno.

 

Kako izgleda jedan dan u zatvoru?

– Dosadno. Dosadno, jer nemate mnogo posla da radite. Probudite se, doručkujete, ne radite ništa, imate ručak, pa opet ništa ne radite, onda večerate, a u 19 sati vas zaključaju i tako ostanete 12 sati.

 

Šta Vam je najteže palo dok ste bili u zatvoru?

– Moj otac je umro tokom mog boravka u zatvoru, bili su to teški trenuci, jer nisam mogao biti uz njega.

 

Na blogu ste napisali da smo kao civilizacija zakazali i da je bespotrebno boriti se dalje, šta onda možemo uraditi?

– Partyjati! Nemam pojma. Mislim da trebamo pritisnuti restart dugme. Ne možemo popraviti stvari, već je kasno za to. Velike tvrtke imaju monopol nad infrastrukturama na kojima temeljimo svoju budućnost. Već je postavljena struktura, internet kontroliraju i ništa se ne može promijeniti. Mi zapravo trebamo podići digitalnu revoluciju, trebamo vratiti kontrolu nad tehnologijom.

 

 

Jezik mržnje dominira društvenim mrežama, ne možemo to kontrolisati, da li je onda rješenje cenzura ili…?

– Problem je u tome što ako počnete cenzurirati takve stvari, neki ljudi i zemlje će pogrešno shvatiti šta je to što bi se trebalo cenzurisati, svak ima drugačiju percepciju onoga šta treba cenzurirati. Šveđani uvijek pričaju o Tajlandu koji cenzuriraju YouTube videa tajlandskog kralja. Nama je to smiješno. Tajlanđani su sve cenzurirali. Mislim da bismo trebali moći reći šta god želimo, sve dok to ne vrijeđa nekog drugog, individue. Samo zakon može cenzurirati stvari, međutim, ni to nije rješenje, to je zapravo dokaz da smo zakazali kao društvo, jer nismo dovoljno obrazovani. Problem treba sasjeći odmah u korijenu, a ne truditi rješavati ga kad se već desi.

 

 

Koliko je apsurdno što danas raspolažemo brojnim informacijama, a zapravo nemamo pravu informaciju? Šta je sa slobodom govora?

– Mnogi ljudi brkaju pojmove freedom of speach i pravo da se kaže što se misli. Ljudi imaju pravo na slobodu govora, ali je pitanje ko će te slušati. Ne možeš natjerati nikoga da te sluša, mnogi misle da se to podrazumijeva, da ako imaš pravo da kažeš što misliš da te trebaju svi slušati. To je jedan problem, drugi problem je s ljudima koji su vlasnici pojedinih platformi kao što su Facebook, Google, oni mogu šta god žele. Naprimjer, ako se osnuje nova država, a vi napravite dogovor sa Googleom da niko ne može govoriti o njoj, onda niko neće ni saznati za nju. Ta mogućnost cenzurisanja kroz te platforme je veliki problem. Zapravo ljudi ne mogu napisati što žele i misle, jer se boje posljedica. To je najveći problem, jer pravno imate pravo, ali zapravo nemate mogućnosti za to. Dosta stvari ide ruku uz ruku sa slobodom govora.

 

 

Predavanje koje ste održali na Spark.Me konferenicji zove se Lekcije iz prošlosti – Šta je krivo u budućnosti, šta ste Vi naučili iz Vaše prošlosti?

– Mislim da se trebamo riješiti postavljenih pravila. Postavite sebi pitanje da li vam se sviđaju ta pravila, ispitajte ih, ako vam se ne sviđaju uradite nešto po tom pitanju. Početnici se uvijek drže pravila, a onda se zapitaju ko je postavio ta pravila. Trebamo se zapitati: Ko je postavio ova pravila, ko ih je jebeno postavio, zašto ih moram pratiti? Svi trebaju propitivati granice i ignorisati ih. Jasno je da se ljudi žele da se uklope, međutim, nije bitno biti dio slagalice, bitno je praviti novu slagalicu. Što je mnogo zanimljivije.

 

 

Na svom blogu spominjete i Nea u Matrixu koji je morao odlučiti da li će napustiti Matricu ili će ostati u njoj. Da se Vama pruži prilika da li biste uzeli plavu ili crvenu pilulu? Da li biste ostali u Matrici?

– Ostao bih! Mnogo je lakše ostati u Matrici i svojoj sigurnoj zoni, a ako uzmete crvenu pilulu, sve će se promijeniti. Što je zastrašujuće. Već sam to jednom napravio, na neki način. Mislim da bi za mene lično bilo bolje da ostanem. Uživam u svom životu koji imam, bez mnogo ulaganja energije, manje je problema kad ostaneš tu gdje jesi. Većina nas isto razmišlja, a to je zapravo i glavni problem.

 

 

razgovarala_Besima Svraka

foto_Besima Svraka