Želim li se vratiti u ovaj grad?
Ovo je pitanje koje sebi postavim nakon svakog putovanja. Obično u prvim danima nakon putovanja romantiziram utiske, gledam slike govorim sebi: Ma, vratit ću se na sva mjesta koja ovog puta nisam posjetila. I onda prođu godine, a ja i zaboravim da sam tu bila.
Sa Solunom je bilo drugačije. U maju 2023. godine sam prvi put posjetila ovu grčku luku, iz čiste dosade i nemogućnosti pronalaska povoljne karte u periodu prvomajskih praznika. Unatoč promjenjivom vremenu, odmah sam znala da je Solun grad u koji se želim vratiti. I vratila sam se u julu ove godine, zahvaljujući niskobudžetnom letu iz Sarajeva. Svoje utiske i odgovor na pitanje zašto sam ga tako brzo ponovo posjetila i šta me oduševilo u drugom najvećem grčkom gradu donosim u ovoj reportaži.
Obilazak grada
Spoj historijskog i modernog, Solun je jedan od onih gradova u kojem možete furati svoj đir. Ja volim historiju i bilo mi je zanimljivo popeti se do starog grada, Ano Poli, sa kojeg se pruža pogled koji izmamljuje dah. Cijeli Solun vam je na dlanu, a vi stojite na tlu kojim odišu vizantijski i osmanski period, a koji je kroz godine, okarakterisan kao boemska četvrt, služio kao inspiracija pjesnicima i umjetnicima. Do gornjeg grada se možete popeti pješke, šetnja će trajati nekih pola sata do sat vremena ukoliko krećete sa promenade, a pogled koji vam se pruži bit će dovoljna nagrada za fizičku aktivnost.
Ako vam se baš ne da ići uzbrdo, Solun će pružiti dovoljno lijepih prizora i na ravnom. Pored turskog Begovog hamama u Egnatia ulici, oduševila me takozvana mala Hagia Sophia, crkva koja neodoljivo podsjeća na svoju istanbulsku inspiraciju. Izgrađena je u 7. vijeku i važi za jednu od najstarijih crkvi u Solunu. Inače, ako ste ljubitelj sakralne umjetnosti, možete provesti cijeli dan obilazeći solunske bogomolje. Meni to baš i nije bio cilj.
Promenada koja se pruža od glavnog gradskog trga, nazvanog po slavnom grčkom filozofu Aristotelu, predivna je za šetnju, pogotovo u zalazak sunca. Njeno glavno obilježje je Bijeli toranj, simbol Soluna, na koji se možete popeti za 2 eura i tako uživati u pogledu na luku. Upravo na promenadi smo napravile najbolje instagramske fotografije, a pogotovo ističem one nastale kod skulpture kišobrana.
A gdje su tu plaže?
Najbliža plaža se nalazi oko 25 kilometara od centra grada i do nje možete doći na nekoliko načina, uključujući brodić koji polazi ispred Bijelog tornja i saobraća nekoliko puta na dan.
Moja druga posjeta Solunu bila je u julu ove godine i očajnički mi je trebala plaža na kojoj me niko neće uznemiravati. Morsko seoce Agia Triada, smješteno 50ak kilometara od centra, bilo mi je savršen bijeg od stvarnosti. Bez previše turista i noćnih klubova, sa pješčanim plažama i lokalnim tavernama, Agia Triada se činila kao raj. Užitak gledanja zalaska sunca, koje u julu zalazi tek oko 21:00h, je neponovljivo iskustvo.
Ukoliko vam je Agia Triada ipak malo daleko od grada, u predgrađu Peraia ćete pronaći nešto življu okolinu, sa više plažnih barova i većim izborom smještaja. Peraia ima plavu zastavicu, što garantuje kvalitet plaže i mora. Dok plivate u vodama solunskog zaliva primjetit ćete ribe, a na plažama ćete pronaći obilje školjki. Bogat podvodni život jedno je od obilježja ovog dijela Grčke.
Prijevoz
Solun ima poprilično povoljan, ali nepouzdan javni prijevoz. Od aerodroma se do centra grada može doći autobusom, a karta u jednom smjeru košta 0.90 eura. Raspored autobusa nije baš najjtačniji, pa je u žurbi i taksi dobra opcija – fiksna cijena je 25 eura. Inače, od aerodroma do Agia Triada plaže promijenit ćete dva autobusa, a presjedanje je glavnoj stanici, KTEL, koja služi kao polazište za sve linije.
Ukoliko odsjedate u gradu i želite izdvojiti dan za plažu, brodićem Karavakia možete otploviti do Peraia, Nei Epivates i Agia Triada plaža. Cijena povratne karte je 16 eura, a raspored polazaka obavezno provjerite dan ranije jer se mijenja u toku mjeseca.
Studentski grad, niske cijene i odličan noćni život
Putovati Mediteranom u vrijeme inflacije znači i biranje mjesta gdje zadovoljstvo ispijanja koktela neće značiti pola prosječne plate potrošeno u jednoj noći. Jedan od razloga zašto smo u maju prošle godine odabrale Solun, pored relativno povoljnog leta (jer smo tada iz Sarajevo povoljno mogli letjeti samo do Londona uz uslov da imaš vizu) bile su i niske cijene smještaja, kao i informacije na internet pretraživačima o povoljnim troškovima života. Solun je studentski grad, sa jednim od najvećih univerziteta, a dobro je pozicioniran kada je riječ i o studentima iz Grčke, ali i onima iz susjedne Albanije i Sjeverne Makedonije. Upravo zbog te činjenice, u Solunu ćete pronaći veliki broj barova i taverni, ali i noćnih klubova. Popularna mjesta za izlazak su četvrti oko Aristotelovog trga, Tsimiski ulica i Ladadika. Pošto volim koktele, najinteresantnija mi je bila činjenica da su cijene koktela poprilično standardizirane, pa nisam naišla na mjesto gdje je koktel skuplji od 10 eura, bilo da je u pitanju mojito ili nešto komplikovanije.
U blizini Bijelog tornja se nalaze i brodići koji za cijenu jednog pića nude polusatnu vožnju po luci. Cijene pića na brodu iste su kao i u barovima na kopnu, možete ostati i nekoliko vožnji ako želite, a naš izbor je pao na Tiki brod gdje smo uživale uz odličnog DJ-a i još bolju margaritu (10 eura).
Hrana je vjerovatno nešto najbolje što ćete pronaći u Solunu. Taverne su svuda, neke čak neugledne na prvi pogled, ali sa nekim od najboljih jela koja ćete probati. Od mediteranskih do klasičnih balkanskih jela, solunska kulinarska scena može zadovoljiti i najizbirljivije nepce, uz cijene od 6 do 15 eura po porciji. Predjela su obično nešto jeftinija od glavnih jela, a ukoliko vas je više, prijedlog je da kombinujete nekoliko jela i podijelite račun. Nećete se pokajati jer su i prilozi obilni, a moći ćete isprobati više opcija. Moj izbor je pao na sljedeće:
Baka Efi (koja nimalo ne izgleda kao baka) nas je dočekala kao što sve bake čine – punog srca i raširenih ruku. Ovdje smo pile najbolje bijelo vino, uživale u gljivama na žaru i drugim lokalnim jelima i na kraju nismo mogle odbiti domaći tiramisu koji nam je ponuđen na račun kuće.
Na samu pomisao na ovaj restoran stvore mi se zazubice. Patlidžan u paradajz sosu, zapečena feta, musaka, grčka salata, velike porcije… šta ti srce poželi.
Giros, suvlaki, tradicionalni halumi… Fast food na grčki način neizostavno je iskustvo.
Terkenlis je lanac slastičarni sa raznovrsnim i ukusnim poslasticama, i naći ćete ih svuda po Solunu. Posjetila sam dva – jedan na Aristotelovom trgu, a drugi prekoputa Hagia Sophia crkve, a kao velika ljubiteljica svega slatkog, iznova bih mu se vraćala. Na solunskom aerodromu imate njihovu radnju, pa možete kupiti ove poslastice i kao suvenire.
Ukoliko odlučite svoj boravak u Solunu provesti u seocu Agia Triada, onda će vam taverna čiji naziv u prevodu znači „Čašica rakije“ biti pravi užitak. Ovdje možete posmatrati zalazak sunca, slušati lokalce kako se smiju i zabavljaju, jesti odličan rižoto sa dagnjama i piti domaće vino. U nekom trenutku ponudit će vam i rakiju (raki) sa Krita, nemojte propustiti da je probate.
U solunskim restoranima naplaćuje se usluga služenja flaše vode i hljeba prije ručka/večere, koja košta 1.5-2 eura, pa nemojte da vas to iznenadi. Uglavnom dobro dođe dok čekate.
Šta to ima u Solunu?
Nije džaba Gigo iz Boljeg života onomad vodio žene iz firme u Solun za 8. mart. Od odlične kože do svilenkastih materijala, Solun je zaista pomalo raj za šoping. Na njegovim ulicama pronaći ćete brojne high street brendove, konceptualne i zanatske radnje, šoping centre, ali i male radnje sa unikatnim odjevnim komadima. U Egnatia ulici sam pronašla butik u koji sam ponovo morala otići, a koji prodaje robu proizvedenu u Italiji po vrlo pristupačnim cijenama (20 eura za kombinezon zbog kojeg me starija gospođa zaustavila na ulici da pita gdje sam ga nabavila). Kao sa svim dobrim stvarima, ime butika sam zaboravila, ali nalazi se odmah prekoputa starog turskog hamama, te će vam sigurno privući pažnju.
Gdje odsjesti?
Zavisno od toga šta preferirate, u Solunu smještaj možete naći preko platformi Booking i Airbnb. Apartmani su jako povoljni, a hotel sa doručkom možete pronaći po cijeni od 90 – 130 KM po noći. Prvi put sam odsjela u hotelu Domotel Olympia u Solunu, a drugi put u Sun Beach u Agia Triada, i oba bih preporučila zbog dobre lokacije i ponude hrane za doručak.
Šta ne valja?
Solun djeluje pomalo zapušteno. Za nas sa Balkana to i nije nešto što primjetimo na prvu, ali dosta lokala je zatvoreno, noću djeluje kao da ima puno praznih stanova i pojedine ulice nisu dobro osvjetljene. U moru i na plažama ima dosta morske trave, što nekima može biti negativno iskustvo. Prevoz nije redovan. Bukvalno se ne mogu sjetiti nijednog više razloga.
Tranzitna tačka
Solun je izuzetno dobro povezan sa ostalim grčkim ljetovalištima, pa odavde možete otiću u Chalkidiki autobusom ili automobilom, ili pak na otok Skiathos koji je udaljen oko 3 sata vožnje trajektom. Plaža Epanomi, koja se nalazi izvan solunskog zaliva, udaljena je otprilike sat vremena vožnje autobusom sa stanice KTEL.
Možete posjetiti i čuveno planinsko područje, Meteore, do kojih se organizuju brojni turistički izleti.
Mogućnosti su zaista neizmjerne, a direktna avionska linija iz Sarajeva po povoljnim cijenama omogućila je da nam grčka kultura postane bliža.