Šta predstavlja ‘tā moko’ tetovaža na licima Maorkinja?

Maori tetovaže su među najviše prepoznatljivim tetovažama na svijetu i imaju svoj vlastiti identitet među polinezijskim tetovažama. Tetoviranje je sakralna umjetnosti među ljudima Maori na Novom Zelandu, a vjerojatno im je tetoviranje došlo s otoka na istoku Polinezije.

Moko ili mokomokai je facijalna tetovaža Maora sa Novog Zelanda, ali se u današnjem svijetu svaka tetovaža na licu pogrešno naziva moko. Prvobitno je tetovirana kao znak inicijacije i kod muškaraca i kod žena. Kod muškaraca je to bio znak spremnosti za dužnosti odraslih, poput braka, reprodukcije i borbe. Time se također isticala njegova privlačnost te su se prilikom izrade pjevale ceremonijalne pjesme o tome kako će mu žene htjeti služiti, nakon što primi moko. Za žene je to bio znak snage, plodnosti i ljepote, ali je označavao i njena prava.

 

Jedina osoba koja je poznavala tajnu maorskih tetovaža uvijek je bila tohunga ta moko, što znači majstor tetovaža. Bio je jedan od najcjenjenijih i mudrijih osoba tog plemena i imao je isključivo pravo na tetovažu plemena. Glava je smatrana najsvetijim dijelom tijela Maori kulture. Moko nose i muškarci i žene, a primjenjuje se na licu, stražnjici (raperape) i bedrima (puhoro) kod muškaraca, te na bradi (kauae), usnama (ngutu) i ramenima žena. Ne postoji skup obrazaca moko simbola, a njegovo značenje ovisi o položaju na licu. Lijeva strana lica se odnosi na historiju oca, a desna na historiju majke. Svi simboli imaju svoje značenje, a obično nose plemensku vezu koja govori o porijeklu i priči osobe koja je nosi.

 

Tā moko ili jednostavno moko, zapravo je vizualni jezik koji se smatra fizičkom manifestacijom pravog identiteta neke osobe. Vjeruje se da svatko nosi svoj moko iznutra, u neposrednoj blizini srca, a kada se osoba osjeća spremnom, majstor tetovaže ga jednostavno izvuče na površinu. Tā moko je daleko više od obične tetovaže, to je poput historije postignuća jedne osobe, svojevrsni rezime. Osim što je u drevno doba predstavljao status u plemenu, moko služi i kao podsjetnik ljudima o njihovoj odgovornosti u životu.

Drevna praksa tetoviranja Maora s Novog Zelanda je nakon kolonizacije od 1840. godine počela nestajati. Do ’70-ih, moko je gotovo nestao, svega nekoliko starijih žena je imalo moko, a preostale su se tetovaže počele poistovjećivati s kriminalom i bandama, odnosno s nezadovoljnim urbanim Maorima. Pozitivne promjene su počele tokom ’80-ih, s poticanjem oživljavanja maorskog jezika i kulture, a u posljednjih nekoliko godina došlo je i do oživljavanja drevne prakse Tā mokoa.

 

Žene nose moko na licu, a može biti na čelu, nosnicama, iznad gornje usne ili vratu, no ponajviše se nosi na bradi. Oživljavanje ove tradicije je zaista uočljivo posebno kod žena. Prije četiri godine Nanaia Mahuta postala je prva članica parlamenta u svijetu koja ima moko kauae. Ova 46-godišnjakinja je ušla u historiju ne samo zbog odluke da svoj maorski identitet lica objavi u političkoj areni, već i kao dio oživljavanja ove kulture kod žena.

 

Prošle godine pažnju je privukla i TV voditeljica Oriini Kaipara. Uradila je tradicionalnu tetovažu na bradi i tako postala prva voditeljica koja se na televiziji pojavljuje sa obilježjem naroda Novog Zelanda.