Popularna kultura je jedan širok pojam, koji se uglavnom svodi pod trivijalno, sredstvo zaglupljivanja, i kad se dovede u odnose sa visokom, ona je naravno niska kultura. Terminator je jedan od filmova, koji je primljen na dva načina, kao predmet kultnog obožavanja, ili kao predmet lakrdije. Ovako ili onako, ono što je neosporno je snažan utjecaj Terminatora na sveopštu kulturu. Ušao je u savremenu terminologiju, kao epitet za bezosjećajnost, robotizaciju, destruktivnu silu, pokrenuo je jednu lavinu nove ere naučne fantastike, horora, savremene filozofije.
Umjetnost u svakom periodu treba da bude savremena, da se bavi temama i problemima savremenog društva, i to je ono što ovaj film čini toliko bitnim, a kako vrijeme odmiče, postaje sve bitniji. Kvalitetna umjetnost ne smije da bude repa bez korijena, a Terminator to definitivno nije.
Kako je nastala priča o Terminatoru?
Prije svega, treba se govoriti o tome kako je nastala sama ideja ove čitave priče. Sve je krenulo od jednog sna, tvoraca, režisera i scenariste Terminatora, Jamesa Camerona. On navodi kako je u snu vidio lik, odnosno presječeni torzo metalnog, mehaničkog skeleta, koji se vuče po podu sa nožem u ruci. Cameron je virtuozni majstor crteža i slikarstva, i kao pravi vizionar, svoj san je prenio u likovnu formu.
U to vrijeme, za život je zarađivao slikajući plakate za niskobudžetne filmove, tako da je prolazio kroz čitav taj svijet, upoznavao se sa režijom, obilazio filmske setove, stekao poznanstva sa mnogim producentima, režiserima i glumcima. Počeo je raditi kao asistent na filmovima, u produkciji filmskog giganta B produkcije Rogera Cormana. Ideja Terminatora, razvijala se kroz vrijeme, napisao je scenarij, i napravio čitav storyboard, koji je sam za sebe jedno likovno remek djelo. Jedan tako studiozan i detaljan pristup iscrtavanju svake scene, ravan je jednom stripu visoke produkcije.
Čitav koncept, pokazao je Cormanu, i htio je da nađe režisera da ovo sve prevede u filmski jezik. Corman je od njega kupio scenarij za dolar, ali pod uslovom da sam Cameron režira film.
Magija je počela upoznavanjem Camerona i Arnolda Schwarzeneggera, koji je prvobitno došao na audiciju za glavnu ulogu Kylea Reesea. Arnold nije bio previše zainteresovan, a i Cameronu je bilo problematično da on igra glavnu ulogu, jer gdje će pored Arnolda naći nekoga još glomaznijeg da igra Terminatora. Cameron je skontao da bi Arnold bio savršen Terminator, te ga je naslikao sa robotizovanim licem, a kada je vidio svoj portret u ovom izdanju, Arnold je sa velikom oduševljenjem pristao na ulogu, i tada počinje čitava studija karaktera.
Ultimativni strah od budućnosti
Terminator je krajnji produkt neracionalnog korištenja, napretka i svrhe tehnologije. On je kraj kapitalističkog uspona, stvaranje nadčovjeka, kiborgizacija, mašine kao novi stepen evolucije, jedini logičan korak u preživljavanju u svijetu sa eko sistemom kojeg smo napravili. Horor je strah od prošlosti, a naučna fantastika strah od budućnosti, a Terminator je ultimativni strah od budućnosti, u kojem čovjekovo mjesto preuzima mašina, koju je sam stvorio. To je u suštini ista ona meriselijevksa priča o Frankenštajnu, odnosno, čovjeku koji se postavlja u ulogu boga, stvarajući lik njemu sličan, koji na kraju postaje njegov protivnik, a ne sluga. Tehnologija ima istu svrhu, stvaranje naprava koje će pomoći čovjeku, služiti mu da funkcije savladava sa manje napora, da unaprijedi svoje nedostatke. Na taj način je telefon nastavak naših funkcija govora i sluha, kao sto je i pištolj nastavak naše šake u destruktivnom smislu. Terminator je mašina koja će zamjeniti čovjeka u potpunosti, jer je u svakom domenu naprednija i savršenija, prilagođena je za životnu sredinu u kojoj čovjek ne može preživjeti.
Film Terminator je kliše priča o vremeplovu, koja u suštini nije ni toliko bitna za čitavu poentu. Iz budućnosti, u sadašnjost su doputovali čovjek i mašina, da se bore svako za svoju budućnost. Terminator ima za cilj da ubije ženu, Sarah Coner, kako njen sin ne bi u budućnosti zaustavio mašine u destrukciji ljudi. Sa druge strane, ljudi su poslali Kylea Reesea, da to spriječi. Film na tako pametan način ilustruje tehnologiju tog vremena, prednosti i mane, a to se najbolje vidi u sceni, u kojoj se Sarah javlja na telefon, a na drugoj strani, čovjek počinje erotski razgovor, misleći da se na telefon javila njegova djevojka, odnosno Sarina cimerka.
Terminatora savršeno utjelovljuje Arnold, koji je i sam zaslužan za portretisanje mnogih karakternih nota. Scena, Sarah i Kyle se sakrivaju na parkingu, a oko njih u autu sistematski kruži Terminator, kao ajkula koja traži svoj plijen. Arnoldova ideja je bila da njegova glava dobije karakter surveillance kamere, koja skenira prostor tako što se čitava glava pomjeri u jednu stranu sa ravnim pogledom naprijed, a tek kad dodje do svog kraja, oći nastavljaju isti pokret i skeniranje u tom smjeru. Arnoldova pojava i gluma je savršena, robotska, sa lošim izgovorom engleskog jezika, gdje je sam Cameron rekao da je to dobar detalj, kao da mašine nisu baš dobro razvile takvu vrstu tehnologije. Krajnji izgled Terminatora, u formi mehaničkog skeleta, produkte je nadrealističke vizije, koja je proizašla iz samog sna. Tada dolazi do prave slasher horor dimenzije, u kojoj metalni skelet postaje tipični arhetip iz horor fikcije, poput Jasona, ili Kruagera. U završnici dolazi do prvobitne vizije iz sna, gdje se presječeni robotski torzo vuče po zemlji, a na kraju bude uništen od strane ljudi uz pomoć tehnologije, jer klin se klinom izbija.
Film kao proročanstvo
Terminator je kritika i upozorenje, da čovjek treba racionalno da se postavlja prema tehnologiji, da ona pomaže ljudima, a ne da ih uništava u duhovnom i egzistencijalnom smislu, da ne postanemo njeni robovi. Film je snimljen 1984., i definitivno je dobilo dimenziju proročanstva. Niko danas ne može zamisliti život bez kompjutera i mobitela, postali su nužda, a ne luksuz. Bez njih si uvijek u zaostatku, i ne možeš se takmičit sa konkurencijom u bilo kom smislu. Počela se razvijati i kiborgizacija, čipovanje ljudi i sl, na pravom smo putu ka ostvarenju ove naučne fantastike.
Kraj filma je pokazao pobjedu čovjeka, ali sa crnom distopijanskom budućnošću. Cameron je snimio drugi dio filma, kao instrukcije za riješenje problema. U nastavku, Terminator 2: Judgment Day, dešava se humanizacija robota (u prvom dijelu je naravno tema dehumanizacija čovjeka), odnoso pripitomljavanje i pokušaj da se mašini dodaju osjećaji za moral, sažaljenje, tugu i sreću, ljubav i sve ono sto nas čini ljudima.
Oba filma su produkt jedne vizije crne budućnosti, SF u pravom smislu te rijeci, sa elementima horora, akcionog i noar fima, kao i drame. Terminator je stilski možda najbliži Carpenteru i filmu Halloween, kojim je Cameron bio oduševljen, kako je moguće da film sa tako malim budžetom izgleda tako dobro. Cameron kao autor, snima Aliens, koji je njegov zadnji film vrijedan gledanja, i onda postaje tipični holivudski visokobudžetni smarač.
Da ne bi više peglao na ovu temu, svi oni koji nisu pogledali prva dva dijela Terminatora, a čini mi se da je malo takvih, obavezna lektira, koja je svakim danom poprima sve veću bitnost za savremeno društvo.