Napravljen je let u svemir u kojem su posadu činile isključivo žene. I to privatnom kompanijom. Je li vrijeme da poklepećemo dlanovima i slavimo ovo kao veliki uspjeh žena?
Isključivo ženska posada Blue Origina, u kojoj je bila i pop zvijezda Katy Perry, završila je svoje putovanje u svemir u ponedjeljak, 14. aprila 2025. Let je trajao oko 11 minuta i išao je više od 90 km iznad Zemlje, prema Blue Originu, prolazeći Kármánovu liniju, koja se smatra granicom između Zemljine atmosfere i svemira, na oko 100 km iznad nivoa mora. Uz Perry, u posadi je bila novinarka i zaručnica vlasnika Blue Origin Jeffa Bezosa, Lauren Sanchez, koja je ujedno i pilot helikoptera. Na tom letu su bile i novinarka Gayle King, bivša NASA-ina raketna naučnica Aisha Bowe, bioastronautička naučnica i aktivistica za građanska prava Amanda Nguyen i redateljica Kerianne Flynn, izvještavaju mediji.
Zašto ovdje nema razloga za neko slavlje?
Osim činjenice da ovaj let ni na koji način nije slavio veličinu jedne Valentine Tereškove, prve žene koja je letjela u svemir, možda zato što je to bilo pod zastavom SSSR-a, a Tereškova je danas i ogrezla članica ruske Državne Dume, kao ni uspjeh drugih astronautkinja, postoji još nekoliko stvari koje zapadaju za oko.
Raketni program Blue Origin je pet-projekt Jeffa Bezosa, danas jednog od najbogatijih multimilijardera na svijetu, vlasnika uslužne-tehnološke tvrtke Amazon. Tvrtke koja, podsjećamo, uskraćuje radnička prava između ostalog time što zabranjuje sindikalizaciju radnika i prisiljava radnike da rade toliko da nemaju vremena obaviti nuždu nego uriniraju u plastične boce. Bezosa, koji je cenzurirao svoj drugi pet projekt, zvani The Washington Post.
Bezos je, u principu, svom ženčetu dao da se malo poigra i ispromoviše. To je ono kao kad razni brude daju sto maraka ženi da nakupuje svega, da se sredi. Ovo sa Blue Origin je ismijavanje feminizma i borbe za prava žena i jednakost. Jedno bogataško ako nemate za kruha, gledajte nas kako idemo u svemir. Neke osobe, poput Neila DeGrasse Tysona su odmah poletjele da poljube čizmu i budu bliže oltaru, jer se tamo očito nešto dijeli i pohvale taj potez. Naravno da je stari DeGrasse Tyson taktički napravio i jedan StarTalk podkast s Katy Perry.
Nije spomenuo koliko košta jedan ovakav let i koliko je ovo bilo bespotrebno trošenje resursa za marketing. Odlazak u svemir je jednostavno preskup i ako nema specifičnog naučno-tehnološkog cilja – nerazuman.
Uvreda za feminizam
Ova uvreda za feminizam u kojoj se sve vrti oko individualnih uspjeha žena od kojih su neke tu samo zato što su bolesno bogate, samo je nastavak libertarijanskog kapitalističkog feminizma. Da, onog za kojeg je u Guardianu Nancy Fraser još 2013. godine napisala kako je sluškinja kapitalizma. Feminizma koji je zaboravio i nikad se nije interesirao za klasnu borbu i jednakost, korijene feminizma i sufražetkinje, nego je slavio gologuzu, seksponiranu individualnost. Pri čemu ta golotinja nije izraz pobune, kao što su to bile Madonnine gole grudi, nego je sredstvo zarade. Nekakav vid OnlyFansa, samo se tako ne kaže. To je feminizam Beyonce, feminizam LibDemova, feminizam koji slavi jake žene, odnosno toksične i zle kraljice deregulacije države i tržišta kakva je to bila striga poput Margaret Thatcher, koja je u crno zavila radničku klasu, a 40 godina poslije i Ujedinjeno Kraljevstvo pa i cijeli svijet. Koja se našla u knjizi Good Night Stories for Rebel Girls kao ikona feminizma. Ova nauzejična pojava u knjizi koja bi trebala inspirirati djevojčice samo je jedan od bisera libertarijanskog feminizma, ako nešto takvo uopšte postoji.
Feminizam, upleten u vrzino kolo sa slobodnotržišnim i po mogućnosti, što je moguće više deregulisanim tržištem je igra koju zovemo ruski rulet. Možda vas opali možda ne, ali ako nastavite, jednom će vam prosvirati glavu.
Feminizam nije, ne zaboravimo, monolitini projekt – ima tu struja i struja. Zapadni feminizam je izdaja feminizma jer nakon sufražetkinja i borbe za jednakost i pravo glasa prvog vala feminizma (au, voljeni Churchill je mrzio sufražetkinje, bio konzervativac do kosti) i nakon drugog vala feminizma, koji se protivio kapitalizmu, neoliberalni feminizam poljubio je prsten omniprezentnoj sili tržišnog kapitala i komodifikacije svega i svačega, uključujući i ljubav, djecu, empatiju, najplemenitije osjećaje koje možete zamisliti…
Priče oko osnaživanja žena u jednom društvenom modelu patrijarhata-kapitalizma u kojem su i muškarci jednako žrtve kao i žene i pripadnici LGBTIQ+ zajednice, obično su samo forma bez sadržaja. Često su to projekti, treninzi, edukacije, u kojima se dječaci i muškarci marginalizuju do nivoa kada su prepušteni manosferi i Andrew Tate psihopatama i zločincima, youtubeu, umjesto da ih se podučava socijalnoj prilagođenosti, regulaciji emocija i odnosu prema ženama – i drugim muškarcima. Patrijarhat i kapitalizam ubijaju.
Nemam uopšte namjeru slaviti ovaj odlazak i povratak Blue Origina kao uspjeh žena u nauci i tehnologiji, u STEM. To je bio piknik bogatih djevojaka i par naučnica-žrtava (koje su valjda morale biti u posadi jer jedine znaju što treba kad pritisnuti od dugmića), a ne nešto što nas stavlja u položaj jednakosti. To je ono vidi mama, tata, šta ja mogu. Vidi kakvog sam baju za k*ki uhvatila, pardon my French.
Samo nešto malo prije nego što je ova ekipica sirotih malih aktivistica otišla put zvijezda, jedna druga žena, Suni Williams i njen kolega, Butch Wilmore, bili su nasukani, bačeni i ostavljeni u svemiru preko svakog normalnog roka, preko 9 mjeseci. U izuzetno nelagodnim uslovima, kakvi su u svemiru. Bez luksuza. Bez porodice. I pogodite šta se dogodilo kada se Suni vratila na Zemlju? Mediji su pisali kako je bukvalno propala k’o kauč. Jer nesređena, jer nema frizera u svemiru, jer nenašminkana, jer joj je poremećen totalno organizam. Makli se nismo od one komedije od mizoginije prema Sally Ride koju je pitalo koliko joj menstrualnih tampona treba i pravljen joj make-up set jer zaboga, šta treba jednoj ženi u svemiru nego make up set.
A nasuprot Suni, tu su Lauren Sanchez (za koju kažu da je karizmatična i ima magnetsku privlačnost i ljubaznost, da osvaja sve oko sebe, kako čujem u nekim krugovima), uvijek zeru prebotoksirana i prefilovana, uvijek zeru prefenirana, jer žena ne smije ostariti i to je poruka koja vrišti sa zvaničnih Blue Origin fotografija. Jer znate, muškarci kada stare, oni su salt ‘n’ pepper, iskusni i seksi, njima se prašta starenje, ženama još ne, kao i nenašminkanost. Ženama se ne prašta menopauza i klimakterijum. Ali istovremeno na žene gleda kao na neplaćenu radnu snagu kroz kućne poslove i kroz rađanje djece.
Tržišni feminizam
A stvarne naučnice u ovoj eskapadi intelektualnog kiča su opet ostale nevidljive. Nešto kao feminizam filma Barbie. Ovo je bio samo još jedan girlboss projekt, u kojem se žene ne osnažuju istinski, nego predstavljaju kao nedostižna konkurencija drugim ženama, koje nemaju tako bogate zaručnike, još jedan vid bullyinga:
My milkshake brings all the boys to the yardAnd they’re like it’s better than yoursDamn right, it’s better than yoursI could teach you but I’d have to charge
Ovo nije sistem kakav nam treba. Ovo nije nešto na šta trebamo biti ponosni i slaviti. Ovo nije feminizam, ovo je mockery feminizma. Ovo nije žena u Pakistanu koja pokušava spasiti djecu u poplavama. Nije žena koja radi dva posla u SAD da bi prehranila djecu i platila studentski kredit. Ovo je divlji, pozerski, neregulisani kapitalizam u kojem se jedni bogate do bolesnih razmjera, a drugi ne mogu priuštiti sebi insulin. Svijet u kojem razni koučevi, priučeni psihoterapeuti, neurolingvistički programeri, motivacioni govornici i drugi grifteri govore ljudima koji nisu imali šansu u životu, zbog nejednakosti, nejednakih šansi i socijalne nepravde, da su lijeni i da mrdnu i naprave svoj start-up i postanu poduzetnici. Jer poduzetništvo, tržišna ekonomija, dionice, hedge fondovi i venture kapitalizam, hipoteke na život – liječe sve.
Come on, Barbie, let’s go party.
I’m a Barbie girl in the Barbie world
Life in plastic, it’s fantastic
You can brush my hair, undress me everywhere
Imagination, life is your creation