Festival kulture Slovo Gorčina, koji se od 1971. godine održava svake godine u Stocu i na nekropoli stećaka Radimlja, od svoje prve zamisli, neposredno poslije smrti pjesnika Maka Dizdara, rođenog u Stocu, imao je jedan stalni i maksimalno kohezioni element: afirmaciju sveukupne bosanskohercegovačke kulturne baštine, svega onoga, kako je to već na prvim susretima rečeno, što je čovjek stvorio na ovom tlu. Ove godine je zbog pandemije, ali i smanjenih budžeta bilo upitno njegovo održavanje. Međutim, zahvaljujući Gorčinu Dizdaru, predsjedniku Upravnog odbora Fondacije Mak Dizdar i sjajnom timu koji je okupio, a koji čine internacionalna grupa pojedinaca koja je spremna uložiti svoje vrijeme i entuzijazam u njegovu organizaciju, Festival je živio i ove godine.
Iako je većina festivala ove godine odgođena, Vi niste odustali, očigledno novac nije glavna motivacija, zašto je bilo važno da se održi ovogodišnje izdanje ili bilo koje izdanje? Koliko je važan ovaj Festival za BiH generalno?
– Najlakše je bilo odustati i otkazati festival! Budžet festivala kulture Slovo Gorčina i u normalnim uslovima je minimalan, ali njegova najveća snaga jeste internacionalna grupa pojedinaca koja je spremna uložiti svoje vrijeme i entuzijazam u njegovu organizaciju, te smo se najprije zbog njih, ali i zbog Stočana i publike koja ga prati odlučili na održavanje festivala. Osim toga, imali smo sreće da je ove godine Fondacija Mak Dizdar u okviru projekta Stolac: raskršće civilizacija financirala koncerte benda Mustra Orchestra i nastup DJ dvojca After Affair, što su u financijskom smislu bile dvije najveće stavke ovogodišnjeg festivala. Slovo Gorčina je važno jer se radi o jedinoj manifestaciji koja već gotovo 50 godina održava sjećanje na lik i djelo Maka Dizdara, ukazuje na kulturno-historijske vrijednosti Stoca te barem na nekoliko dana pretvara ovaj pomalo zaboravljeni grad u regionalni centar kulture i umjetnosti. U ovim teškim vremenima (pri tome mislim i na pandemiju i na generalnu društvenu situaciju u Bosni i Hercegovini) vrlo je značajno održavati tradicije ovakvih kulturnih događaja koji u sebi nose sjeme nekog drugačijeg i boljeg života na ovim prostorima. Mak je u jednoj pjesmi napisao: Ako nam glas i nije stigao do neba, vrisnuli smo barem kako treba.
U jednom intrevjuu ste izjavili kako su i Stolac, ali i Sarajevo zaboravili Maka Dizdara, Vi niste. Festival opstaje zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca koji požrtvovano rade na njegovoj organizaciji. Gdje pronalazite strast i volju da održite ovaj Festival živim i naučite nas više o tome šta nam je Mak ostavio?
– Ako se smijem djelimično našaliti: ja ne znam drugačije! Imao sam sreću i privilegiju da studiram na nekim od najboljih fakulteta na svijetu, obišao sam dosta velik broj zemalja na nekoliko kontinenata, ali sve to je samo učvrstilo moje uvjerenje da je Makova poezija, kulturno i prirodno naslijeđe Stoca i Hercegovine te, na kraju krajeva, i usud Bosne i Hercegovine od globalnog, univerzalnog značaja. Strast i volju pronalazim u mogućnosti da doprinesem prepoznavanju tih činjenica.
Ove godine je svoje knjige poezije prijavilo rekordnih 68 novih mladih pjesnika i pjesnikinja. Koliko su mladi danas zainteresovani za književnost? Kako za čitanje, tako i za izučavanja ili bavljenje ovim poslom?
– Moja prijateljica Ružica Marjanović, direktorice festivala Na pola puta u Užicama, voli reći da danas više ljudi piše nego čita! Naravno, radi se o šali, ali u njoj ima i malo istine: kao i uvijek, pisanjem se bavi jedna značajna manjina koja osjeća iskonsku potrebu da ono što misli i osjeća izrazi i izvan svoje neposredne okoline. Nama iz festivala Slovo Gorčina je veoma drago da se broj prijava svake godine povećava, što ukazuje i na značaj i reputaciju ove nagrade. Problem je što se, zaista, poezija i književnost sve manje čitaju. U današnjem vremenu konzumerizma i prezasićenosti informacijama književnost djeluje kao nešto strašno sporo, nepotrebno i dosadno, ali čitanje čini temelj razvoja kritičke misli, koja je, opet, temelj istinski demokratskog društva. Posljedice nečitanja primjećuju tek nakon nekoliko decenija, a vjerujem da ih danas proživljavamo ne samo kod nas, nego i u čitavom svijetu.
Čitanje čini temelj razvoja kritičke misli, koja je, opet, temelj istinski demokratskog društva
Izjavili ste da je veliki jaz između percepcije Makovog djela među pripadnicima starije generacije s iskustvom predratne Bosne i Hercegovine i Jugoslavije i njegovom statusu unutar mlađih generacija. Na koji način možemo Maka približiti mlađim generacijama?
– Najprije bi to trebalo raditi “klasičnim” metodama: kvalitetnijom edukacijom u osnovim i srednjim školama, podrškom novim proučavanjima i tumačenjima među studentima, postdiplomcima i profesorima, organizacijom ljetnih škola i dodjeljivanjem stipendija, izdavanjem novih knjiga itd. Međutim, također je potrebno približiti Makovo djelo (kao i našu poeziju i književnosti uopće) mlađim generacijama kroz savremene medije, npr. kroz strip, izložbe, film i druge digitalne medije itd. Nešto tako smo, s dosta uspjeha, pokušali uraditi 2017. godine povodom obilježavanja stogodišnjice rođenja Maka Dizdara. Ali sve je to veoma teško bez sistematičnije podrške države. Ono što je nama najpotrebnije jeste jedna savremena kulturna politika koja bi zamijenila mrvice koje se za podršku kulturi dodijeljuju na nekoordiniranim konkursima različitih nivoa vlasti.
Da li pjesnici danas u Bosni i Hercegovini žive ili preživljavaju?
– Sudbina pjesnika nikada nije bila jednostavna, ali sigurno se može reći da u današnjoj Bosni i Hercegovini ne postoji niti jedna osoba koja živi, pa čak i preživljava isključivo od poezije. Tu se, ponovo, vraćamo na problem nepostojanja kulturne politike, koja bi barem istaknutim pjesnicima trebala obezbijediti neku materijalnu naknadu.
Često se prije bavimo nacionalno-političkom identitetu pojedinih pisaca i pjesnika bivše Jugoslavije, zašto nam je važniji njihov nacionalno-politički identitet od onoga što su ostavili iza sebe? Zašto nam je bitno naglasiti čiji je ko?
– Jednostavno, zato što živimo u prividnoj diktaturi etno-nacionalizma, koja je ustvari samo pokriće za bezočnu pljačku naroda u ime odbrane nacionalnih interesa. O tome je lijepo pisao Mak u pjesmi Zapis o časti.
Klasične knjige neće sasvim nestati i da će ona uvijek imati svoj dio tržišta. Ne mogu zamisliti čitanje knjige poezije u digitalnom formatu!
Prije nekoliko godina pokrenut je projekt digitalizacije kompletne rukopisne zaostavštine Maka Dizdara, koja je trebala postati dostupna javnosti u elektronskom obliku. Digitalizacija je kompletirana, ali zbog protivljenja jednog od nasljednika autorskih prava Maka Dizdara ovom projektu rukopisna zaostavština još uvijek nije dostupna javnosti. Kad je možemo očekivati online?
– To je, nažalost, jedna neugodna priča koja je u međuvremenu poprimila i veće razmjere. Naime, jedan od nasljednika autorskih prava na djelo Maka Dizdara blokirao je realizaciju čitavog niza izadavačkih projekata, između ostalih i Sabrana djela Maka Dizdara. Ova situacija će morati biti riješena sudskim putem.
Mnogi kažu da je budućnost printanih izdanja u digitalnom formatu. Može li knjiga opstati u svom izvornom obliku ili će se ipak morati prilagoditi vremenu u kojem živimo?
– Knjiga se u određenoj mjeri već prilagodila digitalnom formatu, a ova evolucija neminovno će se nastaviti. Ipak, mislim da „klasične“ knjige neće sasvim nestati i da će ona uvijek imati svoj dio tržišta. Ne mogu zamisliti čitanje knjige poezije u digitalnom formatu!
Nedavno ste pokrenuli projekt ‘Stolac: Raskršće civilizacija’. Projektom je predviđeno povećanje broja turističkih posjeta općini kroz stvaranje i promoviranje nove turističke rute koja uključuje kulturno-historijsko naslijeđe općine Stolac. Kako do sad napredujete s projektom?
– Projekt Stolac: raskršće civilizacija polako se privodi kraju, a mislim da smo, s obzirom na situaciju u kojoj se turizam nalazi radi pandemije, imali sjajne rezultate. U Stocu smo otvorili Centar za interpretaciju kulturne baštine, omogućili smo održavanje festivala Slovo Gorčina, snimili promo filmove i organizirali promo kampanju, gotovo da nema medija u Bosni i Hercegovini koji ove godine nije izvještavao o Stocu, primjetan je i porast broja posjeta Stocu, besplatne ture koje nudimo u sklopu projekta su tražene … Trenutno radimo na završnom, dugoročno možda i najznačajnijem dijelu ovog projekta, a to je postavljanje interpretativne signalizacije i pješačkih putokaza na 10 najznačajnijin turističkih lokacija u Stocu. Vjerujem da smo postavili dobre temelje za dugoročni razvoj Stoca kao kulturno-turističke destinacije.
Neki novi planovi, projekti?
– Planova uvijek ima, a u idućih nekoliko mjeseci planiramo ih pretvoriti u projekte! Možda najvažniji u ovom trenutku jeste obilježavanje 20. godišnjice osnivanja Fondacije Mak Dizdar u 2021. godine. Tim povodom smislili smo niz sadržaja, ali o tome više kada budemo imali konkretnije planove. Također, iduće godine navršava se 50 godina od osnivanja festivala Slovo Gorčina, te se nadamo da ćemo uspjeti pripremiti nešto više sadržaja nego obično. Ali sve ovisi o obezbjeđivanju neophodne financijske podrške.