U četvrtak, 1. septembra, u 20 sati u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine otvorena je izložba Isječci zaboravljenog vremena fotografa Ivana Hrkaša na kojoj su uz autorove fotografije predstavljena i djela iz kolekcije Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine.
Gradska plaža kao inspiracija
Riječ je o serijalu fotografija, 48 njih, koje su nastale 2015. na rezidencijalnom programu Kamov u Rijeci, tokom čijeg je trajanja Ivan skoro svakodnevno silazio do gradske plaže na Pećinama.
Posljednjih četrnaest godina Ivan Hrkaš se bavi prostorima kolektivnog sjećanja. S obzirom na to da je rođen 1978, u njegovim radovima su osamdesete godine u fokusu. Interesuju ga simboli osadesetih, jer ga podsjećaju na njegovo djetinjstvo i ex-Jugoslaviju. Bilježi odrastanje i djetinjstvo i s druge strane intimu koja se dešava između ljudi u tim prostorima koje fotografiše.
– Slučajno sam došao na gradsku plažu na njoj sam zekao ljude koji uglavnom ne mogu sebi priušitit neko skupo ljetovanje. Bilo je to najtoplije ljeto u posljednjih 100 godina i ljudi su ostajali do deset uvečer na plaži, tu su pronalazili svoj mir. Riječ je o luki, tj. netipočnoj, betoniranoj plaži. Mene je provukla energija tih ljudi. Stvorila se jedna energija koja je mene vratila u vremena osadesetih godina i želio sam to dokumentovati. Bilo mi je važno da ne narušim njihovu intimnu, pa tako na fotografijama nigdje ne možete vidjeti jasna lica. Na plaži želite da se odmorite, skidate se u kupaći kostim, opuštate se i, naravno, nisam mogao snimati profesionalnom kamerom, koristio sam ‘idiot’ kameru. Dokumentovao sam nepretenciozne prizore, jednostavne, a zapravo kompleksne. Moj otac je često fotografisao tim aparatom, kasnije mi ga je poklonio i s njim sam napravio svoje prve fotografije, kaže Ivan.
Koristio je film star dvije godine kako bi što bliže dobio tu vrstu estetike osadesetih godina. Na većim formatima se može vidjeti pomalo zrnasta struktura, jer fotografije nisu trebale biti savršene. Želio je na neki način konzervirati taj nostalgični pristor s ciljem da se njegova sjećanja na te godine prenesu na nove generacije koje generacije koje nisu odrastale u tom vremenu.
– Savremene fotografije su ispeglane i fotošopirane i danas fotografiju uglavnom posmatramo kroz društvene mreže. Sami sebe provlačimo kroz filtere kako bismo učinili sebe društveno prohvatljivijim. Ove fotografije izlaze iz tog savršenog narativa i ulaze u neki drugi. Vraćam se u period autora iz sedamdesetih i osamdesetih, kaže Ivan.
U potrazi za autorskim srodnim dušama
U procesu nastajanje izložbe postoji više slojeva, odlazak na plažu, dokumentovanje fotografija, zatim istraživački rad, te odlazak u fundus Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i još istraživačkog rada u kojem mu je posebno pomogla kustosica izložbe Ivana Udovičić.
– Velika mi je čast i zahvalan sam kustosici Ivani Udovičić, direktoru Krsmanoviću, koji su uz Senku Imbrišimbegović, koja je prepoznala projekat i sve se desilo u kratkom vremenskom periodu, kaže Ivan.
Pristupio je arhivi fundusa Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine koji ima više od 6000 radova, slika, crteža, skulptura. Prvo je izdvojio sve koji imaju veze s vodom, plažom, morem, kupačima i onda je s kustosicom pronašao srodne duše svakoj od Ivanovih fotografija. Izložbu prati i soundtrack zrikavaca i zvukova mora, tako kad kročite u prostoriju dobijate jedan sasvim poseban doživljaj kompletne postavke.
Kad gledate izložbu imate dojam da je Ivan prvo pronašao radove u galeriji, pa nakon toga pravio fotografije. Naprotiv, prvo je nastala fotografija, pa se onda pronašao taj soul mate, odgovarajuća slika ili skulptura u arhivi. Sličnost emocije fotografija i radova jasno pokazuju da autori slično razmišljaju, da su sličnog senzibiliteta i kao da vrijeme između njih ne postoji.
– Cilj mi je bio da uđem u stalnu postavku, ali da se ne namećem, nego blago, što manje invazivno uđem u ovaj prostor i samo polako uklopim u radove i kreiram dijalog između mojih fotografija i slika iz fundusa, kako bi one dobile novi život i novi kontekst. Izložbom je dat novi pečat autorstvu. Živimo u vremenu kad je skoro sve otkriveno, rijetko ko može ponovo otkriti toplu vodu. Autorstvo dolazi do momenta koliko smo iskreni prema onome što radimo i što više s e ogolimo u onome što radimo, ističe.
Izložba Isječci zaboravljenog vremena je izvukla neka umjetnička djela iz arhive koja do sad nisu viđena u stalnoj postavci i na taj način je osvježena postavka i otvorena prema nekim novim generacijama, ali i starim.
– Izložba ujedno preispituje mnogo važnih stvari stvari. Ulazim sa svojim fotografijama u pristor fundusa, jednim od najvećih u regiji i gradim dijalog sa umjetničkim djelima arhive i zapravo na neki način preispitujem kakvo je stanje u državi, odnosu prema umjetnosti, koliko se ulaže, šta znači nekome slika iz 1930…, ističe Ivan.
Izložbu možete pogledati do 24. septembra 2022.