U Sarajevskom ratnom teatru (SARTR), Pozorištu Duše, već neko vrijeme na repertoaru su tri izuzetne predstave – Stotinu malih smrti, U posjeti kod gospodina Greena i Moj sin samo malo sporije hoda. Nije riječ o predstavama sa velikim produkcijama, već predstavama koje će vas dotaknuti, nasmijati i natjerati da razmislite, ostavljajući vas s toplinom u srcu nakon što izađete iz pozorišta.
Stotinu malih smrti je predstava koja izlazi iz pera Semezdina Mehmedinovića, nastala na osnovu adaptacije proznih djela Memed, crvena bandana i pahuljica, Ovo vrijeme sada, Autoportret s torbom, Sarajevo Blues, u dramatizaciji Olge Dimitrijević i Jovane Tomić.
– Tematski okvir naše dramatizacije je fokusiran na tijelo i smrtnost. Preispitivanje ljudske smrtnosti kroz prizmu ranjivosti tijela, ali i propitivanje cjelokupnog života pojedinca u odnosu na neminovni kraj, otvorio je put ka promišljanju brojnih malih smrti. One su simboličke, metaforičke ali i stvarne, materijalne, koje čine sastavni dio života. Tehnikom dramaturške montaže i kolažiranja različitih segmenata navedenih knjiga, uvodimo publiku u intimne prostore junaka, kako fizičke tako i mentalne i emotivne. U jednoj pozorišnoj večeri svi zajedno idemo na put, ‘down the memory lane’, u egzile i povratke, kontinuitete i diskontinuitete, lomove i ponovna uspostavljanja, kažu Jovana Tomić i Olga Dimitrijević
Kroz tehnike dramaturške montaže i kolažiranja, ova predstava vodi publiku kroz intimne prostore junaka, pružajući dubok uvid u njihove mentalne, emotivne, i fizičke prostore.
Sead Pandur, Amila Terzimehić, i Kemal Rizvanović donose ove likove na scenu s izuzetnom osjećajnošću. Autorica muzike i performerka u predstavi je Nikolina Vujić, dok scenografiju i kostimografiju potpisuje Adisa Vatreš Selimović.
U posjeti kod gospodina Greena je topla i humorna priča o nametnutom prijateljstvu koje se razvija između starca i mladića. Tekst Jeffa Barona, u režiji Mikija Trifunova, Albana Ukaja i Nejre Babić, istražuje teme samoće, predrasuda, i potrebe za pripadanjem, naglašavajući značaj iskrene komunikacije. Miki Trifunov i Alban Ukaj svojim izvedbama dodaju posebnu dubinu ovom dirljivom odnosu.
Moj sin samo malo sporije hoda autora Ivora Martinića, pod režijskom palicom Ivana Plazibata, priča je o porodici koja se suočava s nestalnošću života i bolom koje to donosi. Predstava prati organizaciju proslave rođendana za sina koji se bori s fizičkim ograničenjima, ali istovremeno slavi život u svim njegovim oblicima.
Jasna Diklić, Snežana Bogićević, Mirela Lambić, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Džana Džanić, Matea Mavrak i Enes Kozličić donose priču koja je istovremeno specifična i univerzalna, snažno oslikavajući društvo kroz prizmu jedne porodice.
Svaka od ovih predstava na svoj način osvjetljava ljudske emocije, istražujući duboke pejzaže kroz priče koje su istovremeno lične i univerzalne.Bilo da se radi o introspektivnom putovanju kroz Stotinu malih smrti, humorističnom ali duboko emotivnom prijateljstvu u U posjeti kod gospodina Greena, ili kompleksnosti porodičnih odnosa u Moj sin samo malo sporije hoda, posjetitelji i posjetiteljice SARTR-a mogu očekivati večeri ispunjene smijehom, suzama, i prije svega, toplinom koja ostaje dugo nakon što se zavjese zatvore.