Sarajevo Film Festival ima tradiciju okupljanja velikih filmskih imena, ali rijetko koje ime izaziva toliko topline, poštovanja i simpatija kao Stellan Skarsgård. U Ljetnom kinu Coca-Cola drugu noć Sarajevo Film Festivala, pod zvjezdanim nebom i pred prepunim gledalištem, legendarni švedski glumac primio je Počasno Srce Sarajeva – priznanje za izuzetan doprinos filmskoj industriji i neponovljivu glumačku karijeru.
Prvu festivalsku noć došao je na crveni tepih s osmijehom i jednostavnom, ali snažnom porukom:Ja volim Sarajevo!, uzviknuo je prilikom fotografiranja na tepihu.
I bilo je jasno da to nije fraza. Na kratkom susretu s novinarima, u društvu nekoliko kolegica i kolega, Skarsgård je govorio s nekom posebnom iskrenošću, daleko od holivudskih klišea. U razgovoru sa FBL redakcijom prisjetio se svog prvog dolaska na Festival:
– Kad sam prvi put došao u Sarajevo prije 16 godina i ono što mi se svidjelo jeste to da mislite da ste došli na veoma enegičan, avantgardni festival. Festival koji, na neki način, nema pravila koja te ograničavaju. I sve je moguće! Imao sam takav osjećaj. I svidjelo mi se to jako! Bio je to veoma neobičan festival. Sad je malo veći, normalniji, ali osjetite tu energiju.
Te riječi podsjećaju zašto Sarajevo Film Festival ima posebno mjesto na mapi svjetske kinematografije – ali i zašto Skarsgård ima posebno mjesto u srcima ljubitelja filma.
Teško je praviti dobre filmove
Na pitanje o njegovoj bogatoj karijeri, koja obuhvata više od 150 filmskih i televizijskih projekata, odgovara bez trunke umišljenosti, čak pomalo samokritično:
– U filmskoj industriji je uvijek teško naći dovoljno uloga koje su interesantne dovoljno, teško je naći reditelje koji su dovoljno interesantni. Veoma je teško praviti filmove. Teško je praviti dobre filmove i mnogo ljudi ne može napraviti dobre filmove. Tako da, ako želite praviti samo dobre filmove, nećete opstati. Volim ja i popcorn filmove. Volim ih. Kao što je Mama Mia, naprimjer. Uspio sam da se održim interesantnim radeći na različitim filmovima.
Njegov odnos prema profesiji možda najbolje objašnjava zašto ga publika poštuje više od četiri decenije – jednako uvjerljiv kao fizičar Erik Selvig u Marvelovom univerzumu, ili kao otac-lovac na duhove u Goyinim duhovima, ili kao bootstrap Bill u Piratima s Kariba.
Otac, a ne učitelj
U razgovoru ne krije ni ponos zbog svoje porodice – od osmero djece, čak šestero su glumci. Ipak, tvrdi da nikad nije pokušao oblikovati njihov put:
– Od svoje šesnaeste godine oni mogu raditi šta god žele. Čak im nisam rekao šta bi trebali studirati. To je na njima. Četiri moja najstarija sina su glumici i dva mlađa sina su, također, glumci, dječiji glumci. Mora da sam uradio nešto zbog čega su pomislili da je gluma dobra i zabavna. I na svu sreću, jako su uspješni i mnogo sam sretan zbog toga. Nikad im kao glumac nisam dao nikakav savjet. Jedina stvar koju sam im rekao: Nemojte lagati! I to je isti savjet koji sam im dao i kao otac. Nemoj lagati! Smatram da je to vrlo važno jer, ionako, nikad ne prođeš nekažnjeno s lažima. I budite ljubazni i nemojte kasniti!
Legenda koja ne staje
Karijera Stellana Skarsgårda impresivna je koliko i raznolika – od početaka u švedskim serijama i radu s Kraljevskim dramskim pozorištem u Stockholmu, do saradnje s redateljskim velikanima poput Larsa von Triera, Stevena Spielberga, Miloša Formana, Davida Finchera i Gusa Van Santa. Njegov najnoviji film, Sentimentalna vrijednost Joachima Triera, osvojio je Grand Prix u Cannesu ove godine, a sarajevska publika bila je među prvima u svijetu koja ga je vidjela.
I dok ga slava i nagrade ne fasciniraju previše, jasno je da Sarajevo ima posebno mjesto u njegovom srcu.