Dok se modne piste svake sezone poigravaju pletenicama kao šarmantnim beauty trendom, za milione žena širom svijeta ovaj način stiliziranja kose trenutno predstavlja čin najdubljeg političkog prkosa.
Sve je počelo jednim uznemirujućim snimkom iz okoline Raqqe. Na njemu vojnik, identifikovan kao Rami El Dehesh, pobjedonosno maše odsječenom pletenicom ubijene kurdske borkinje, nazivajući je ratnim trofejom. Njegov podrugljiv odgovor saborcu — Ionako je mrtva — pokrenuo je lavinu koja se iz prašnjavih rovova Sirije preselila u parlamente Evrope i na ekrane miliona pametnih telefona.
Više od estetike: Kulturološki kod pletenice
Za žene iz Ženskih odbrambenih jedinica (YPJ), koje su bile ključni bedem u borbi protiv ISIS-a, kosa nije ukras. U kurdskoj tradiciji, pletenica je simbol dostojanstva i zajedništva. Odsjeći je nekome nasilno nije samo skrnavljenje tijela; to je pokušaj brisanja identiteta.
– Jedna Kurdkinja vrijedi kao stotinu vaših muškaraca u borbi! A kada odsiječete jednu pletenicu, mi ispletemo milion drugih, poručila je kurdska umjetnica i humanitarka Dashni Murad, čija je objava postala viralni manifest pokreta.
Od društvenih mreža do Evropskog parlamenta
Ono što je počelo kao digitalni protest pod hashtagom #kezî (kurdska riječ za pletenicu), brzo je postalo fizička manifestacija solidarnosti. U Turskoj zastupnice stranke DEM, poput Ayşegül Doğan, pletu kosu tokom skupštinskih zasjedanja, prkosno gledajući u lice onima koji pokušavaju dehumanizirati njihov narod. Švedska europarlamentarka Abir Al-Sahlani, poznata po svom neustrašivom zagovaranju prava svih žena, ponovo je stala na branik solidarnosti, pletući kosu pred kamerama.
Na ulicama, u Erbilu i drugim gradovima, žene javno pletu kosu jedna drugoj, čin koji je od intimne tradicije postao čin javne odbrane dostojanstva.
Ljepota s porukom
Ovaj fenomen nas podsjeća da ljepota nikada ne postoji u vakuumu. Radovi Zehre Doğan često koriste motiv pletenice koja prerasta u korijenje, čime se vizualno povezuju žensko tijelo, zemlja i ideja opstanka.
Pletenica, u ovom kontekstu, prestaje biti modni detalj. Ona postaje znak sjećanja, pripadnosti i političke poruke, tihi, ali prepoznatljiv odgovor na nasilje i pokušaje dehumanizacije.