Razmislite o konzumaciji alkohola u Bosni i Hercegovini. Šta vam prvo padne na pamet? Svadbe, utakmice, proslave, težak dan nakon kojeg treba otvoriti – pivo. Da, pivo. Rijetko je ko prije nekoliko godina posegnuo za bocom vrhunskog vina da sebe nagradi ili da si jednostavno da oduška kad se životne muke skupe i pomnože.
Nemam tačnu statistiku kojom bih vam prikazao porast konzumacije vina u vremenskom periodu 2006-2016, ali baveći se ovim poslom već sedam godina, mogu sa sigurnošću reći da je interesovanje dramatično skočilo. Ljudi mnogo više putuju, vraćajući se s novim iskustvima i zahtjevajući egzotičnije sorte poput Chenin Blanca ili Shiraza. Korak po korak se otkriva nepregledni svijet vina, koji se za razliku od piva i drugih alkoholnih pića, širi svjetlosnom brzinom.
Bosanskohercegovački vinari su na dobrom putu. Prije desetak godina, na tržištu su se rijetko mogle naći sorte pored Blatine i Žilavke, a vina su bila mnogo jednostavnija i direktnija – voće, svježina, mali potencijal za odležavanje. Danas je priča drugačija. Vinari trebinjskog i mostarskog vinogorja dominiraju, a u igru polako ulazi i banjalučki region. Enolozi odlaze u Kaliforniju, Australiju, Novi Zeland i Francusku na usavršavanje, a investicije u tehnologiju i opremu rapidno rastu. Vina se izvoze u Njemačku, Englesku, SAD, Poljsku, Austriju i Rusiju. Pojavljuju se tzv. premium linije koje odskaču od uobičajenog kvaliteta i cijene, a vina ovog tipa su proizvedena od međunarodnih sorti (u većini slučajeva) tipa Syrah, Merlot, Cabernet Sauvignon. Medalje stižu sa raznih renomiranih takmičenja uključujući Decanter, AWC i Mundus Vini.
Ugostitelji i distributeri polako mijenjaju svijest o ovom piću, imajući na umu da vremena kada se opstajalo od isključivo dvije etikete u ponudi davno iza nas. Mladi ljudi preuzimaju ili otvaraju sopstevene vinske barove, restorani uparuju vino s hranom za svoje goste, a distributeri rade maksimalno na edukaciji osoblja i kupaca, usput uvozeći svježe i raznovrsne etikete. Sve ovo doprinosi stvaranju jednog zaokruženog koncepta koji ide u korist svima. Naravno, u čitavom pomenutom procesu, krajnji kupac je svetinja, bez izuzetaka. On je taj koji ima moć da nas profesionalce pokrene da jače i kvalitetnije radimo na svom portfoliju i pristupu. Tvrdoglavost i, jedna od mojih omiljenih rijeci u našem jeziku, pametovanje ne vodi ničemu dobrom. Ako kupac (ili više njih) traži određeno vino, naš zadatak će biti da to vino postavimo na police ili barem nađemo najbližu alternativu.
Ne postoje određena pravila kojih se vinopija u usponu treba pridržavati po svaku cijenu. Niko se nije rodio željan vina (barem se nadam), ali svi smo obdareni tom nevjerovatnom znatiželjom koja nas vuče na nove, svježe pojave. Neko to iskoristi u potpunosti, a neko nikad ne doživi taj “aha” moment.
Dat ću vam četiri ključna savjeta koja bi trebala biti temelj za svakog početnika:
1. Prvo i najvažnije – prestanite kupovati vino u supermarketima. Da, zvuči kao direktna samopromocija, ali postoji i vrlo dobar argument za ovu izjavu. Jednostavno nećete naići na vina s dobrim odnosom cijene i kvaliteta (čast izuzecima), a u međuvremenu će vam novac otići u nepovrat. Supermarketi i manje prodavnice ciljaju na ljude koji ne piju često i kojima generalno nije stalo do vina. Nađite kvalitetnu neovisnu vinoteku u kojoj možete raspravljati o svom ukusu, a gdje će vam osoblje preporučivati nove stvari, istovremeno poštujući predloženi cjenovni rang.
2. Lijepo je otkrivati i probavati nove stvari, a to vam može biti idealan izgovor da potrošite malo više na bocu ili dvije. Čitajte web portale, časopise, forume. Učite, učite, učite. Prisustvujte radionicama, podijelite iskustvo s prijateljima, savjetujte se sa njima i organizirajte zajedničke vinske večeri. Pružite prodavaču povjerenje, jer je nama srce puno kada uđete i kažete ne znam puno o vinu, ali želim naučiti.
3. Probao sam fenomenalno vino prošle sedmice, ali nemam pojma kako se zove. Zvuči poznato? ZAPISUJTE. Ovo ne mogu naglasiti dovoljno. Zabilješke ne trebaju biti detaljne. Razmislite, šta vas doima u vinu? Da li je to voćnost, kiselina, cijena, brend, itd.? Nađite pristup koji vam najviše odgovara, a u to ubrajam notes, aplikacije poput Vivino ili Cellartracker, kamera ili vinski dnevnik. Na početku ćete se osjećati kao štreber, ali kasnije će biti očito zašto je ovaj postupak toliko važan.
4. Svakog mjeseca probajte novi stil vina jer ćete jedino tako istrenirati nepce i zaključiti šta vam najviše odgovara. Gdje god otputujete, probajte nešto neobično – recimo oranž vino ili 40 godina star Port. Za nedeljni ručak kreirajte idealan par vina i hrane. Budite kreativni, budite slobodni. Naravno, ne postaje se vinopija preko noći, niti to iko očekuje od vas. Posvetite se vinu s užitkom i otvorenim umom.
Kad dođete u fazu sigurnosti da znate sve, prihvatite da će vam neko dokazati suprotno. E, tu je čar svega, jer konstantno učimo.
Dobrodošli u klub!
Piše_Aleksandar Draganić
Fotografije_Ivana Belančić