Novi modni dokumentarac Dior et Moi donosi sasvim novi pogled na Rafa Simonsa i na život unutar jednog od najpoznatijih brendova na svijetu.

Dior et Moi dokumentarac o debiju Rafa Simonsa i njegove haute couture kolekcije, prikazan je nedavno na njujorškom Tribeca filmskom festivalu. Film je sniman u Parizu ubrzo nakon što su Simonsa izabrali za glavnog kreativnog direktora Diora. Režiseru Frédéricu Tchengu (najpoznatiji po filmu Diana Vreeland – The Eye Has To Travel) otvorena su sva vrata kuće Dior, dopušten mu je do tada zatvoreni pristup ateljeima i još mnogo čemu. Evo sedam stvari o Rafu Simonsu koje ćete saznati iz filma, a koje je izdvojila ekipa Guardiana.

 

Ne boji se strahovitog izazova

Za haute couture kolekciju obično treba od šest do osam mjeseci da bi se pažljivo sašila. Simons, koji nikad ranije nije dizajnirao couture, imao je samo osam sedmica. Film prikazuje novajliju koji je zadržao nevjerovatnu pribranost, a koji pri tome ne zaboravlja na svoje manire i šalje ručno napisane zahvalnice svojim vrijednim krojačicama. Pomalo smo se i zaljubili u njega, da budemo iskreni. Posebno kada je dolazio u bijelom šorcu na posao (Ljeto je).

 

On ne skicira dizajn, on priprema fajlove

U potpuno moderno opremljenoj kući Dior koja razmišlja futuristički, a u kojoj mu je draže da ga oslovljavaju sa Raf, nego sa Monsieur Raf, Simons kreira mnogo fajlova slika i inspiracija za svoje koncepte. Svaki član osoblja dobije fajl, i onda svi crtaju svoje ideje, stvarajući 200 zasebnih odijela, haljina ili suknji.

Čak i Dior udovoljava zahtjevima bogatih kupaca

Simons mora nadgledati cijeli progres, ali jednu od svojih glavnih saradnica, šeficu jednog od ateljea, ne može nikako pronaći. Je li bolesna?, pita. Ne, u New Yorku je. Stalna mušterija je zahtjevala neposredni dolazak; trošak od 350,000 eura po sezoni na modu znači da možete tražiti određene stvari od Diorovog kreativnog direktora.

Moda prevazilazi jezičke barijere

Simons, koji ima 46 godina, ne govori francuski jezik, što je pomalo čudno za Belgijanca, zar ne? Ali priča hrabro franglais (mješavina engl.i francuskog), uz pomoć svoje desne ruke, predivnog i veselog asistenta, Pietera Muliera.

 

Njegovi floralni displeji posramili su cvijeće Eltona Johna

Inspirisan ogromnim cvjetovima Jeffa Koonsa, Simons je na svom prvom showu ispunio sve sobe do plafona vile u Parizu debelim zidovima svježeg cvijeća. Njegov cilj je bio da izgledaju poput jebenog psa u Versaju, za to mu je trebalo 1 m cvijeća i 50 cvjećara da bi se to postiglo. Čak je i Anna Wintour komentarisala očigledan nedostatak budžetskih ograničenja.

Simons je inovator, a ne učenik njujorške nostalgije

Prošlost za mene nije romantična, kaže u jednom trenutku. Budućnost mi je romantična. Međutim, njegova inovacija je ponekad frustrirajuća. Želi isprobati tehniku koja se naziva imprimé chaîne, pokušava na platnu ponovo oslikati printove Sterlinga Rubyja, ali samo četvorica gravera u čitavoj Francuskoj znaju kako to uraditi. Rečeno mu je da su svi zauzeti. Ipak, lakše je bilo preći sprejem po klasičnoj bijeloj Bar jakni, nego gubiti vrijeme praveći crnu u zadnjem trenutku.

Ne boji se zaplakati…ali se boji suočiti sa svojom publikom

Kad se napokon imprimé chaîne sastavi, Simonsu malo više zasuze oči, a u backstageu mu treba i rupčić. Bio je jako nervozan da čak nije prošetao čitavom dužinom piste, bojao se da će se onesvijestiti. Ali, da budemo iskreni, vidimo zašto, u prvom redu su Jennifer Lawrence, Charlize Theron, Marion Cotillard, Harvey Weinstein, Grace Coddington i Marc Jacobs… I mi bismo u tom trenutku sigurno imali tremu.